Malo koji vozač je toliko besprijekoran da za života nije ‘zaradio’ kaznu za neki prekršaj u prometu. Zakon o sigurnosti prometa na cestama detaljno opisuje prometna pravila i propisuje sankcije za one koji ih prekrše. Kad su kršenja prometnih pravila teža nema više govora o prekršajima, već kaznenim djelima.
Naš Kazneni zakon čitavu Glavu 22. posvetio je Kaznenim djelima protiv sigurnosti prometa. Što se tiče vožnje u cestovnom prometu uz kazneno djelo Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu 2011. godine uvedeno je kazneno djelo Obijesna vožnja u cestovom prometu, što je zbog opće prevencije svakako pozitivan pomak. Međutim ovo kazneno djelo, odnosno njegovo tumačenje, još uvijek izaziva prijepore među strukom. Sudska je praksa u pogledu klasifikacije neujednačena, a pravnici znanstvenici upozoravaju da se nerijetko pogrešno tumači opis ovog kaznenog djela, odnosno volja zakonodavca.
-Sudionik u cestovnom prometu koji iz obijesti teško krši propise o sigurnosti prometa vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi, ili droge ili psihoaktivnih lijekova, ili vozeći u zabranjenom smjeru, ili pretječući na nepreglednom mjestu kolonu vozila, ili vozeći brzinom koja prelazi pedeset km/h iznad dopuštene u naseljenom mjestu ili području s naznačenim ograničenjem brzine i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, kaznit će se kaznom zatvora do 3 godine – opis je ovog kaznenog djela. Jasno je da nikakva posljedica u vidu ozlijede, čak ni lakše, pa ni materijalne štete, ne treba nastupiti da bi vozaču prijetila navedena zatvorska kazna.
Obijest?!
Ono što je sporno, kako sam već navela, je tumačenje. Dok u praksi suci nerijetko zauzimaju stav da je ‘obijest’ definirana kroz taksativno navođenje četiri navedena oblika obijesne vožnje, pravna znanost je stava kako je ‘obijest’ subjektivni element ovog kaznenog djela te kako je treba utvrđivati u svakom konkretnom slučaju. Što je i po mom sudu jedino logično i ispravno.
Nije rijetkost ni da sud prvog stupnja isti slučaj tumači na jedan, a sud drugog stupnja na drugi način. Često sama radnja, odnosno jedan od opisanih načina vožnje, u sebi sadrži obijest. Ali ne i nužno! Pravnici znanstvenici koji su se detaljnije bavili ovom problematikom navode i primjere. Tako tvrde da osoba koja vozi pod utjecajem alkohola preko 1,50 g/kg, ali vrlo oprezno i polako pa izbjegne nalet pješaka koji tetura ulicom jer je i sam pod utjecajem alkohola nije počinila kazneno djelo Obijesne vožnje u cestovnom prometu. Upravo jer nije postojao taj subjektivni element obijesti. Tumačenje je