Stanovnici Knežice, naselja u Dubrovniku, više nemaju strpljenja kada su u pitanju radovi projekta Aglomeracije Dubrovnik, koji se izvode gotovo dvije godine, a još im se ne nazire kraj! Kako to i obično biva, obećanja za završetke radova stalno dobivaju, a zadnji rok je bio krajem veljače. Odlučili smo posjetiti mještane Knežice, a oni su odlučno stali pred naš mikrofon i izdvojili vrijeme kako bi pokazali svoje nezadovoljstvo, predočili uvjete u kojima žive i podsjetili nadležne na obećanja koja nisu izvršili.
Kiša donosi blato, sunce prašinu
Samim dolaskom na teren, imali smo što vidjeti. Bageri prolaze oko kuća, auti odskaču po rupama na cesti, mještani u čizmama zbog blata i vode… Rekli su nam i kako problem bude i tijekom sunčanog vremena, a posebno ako puše vjetar jer zrak bude prepun prašine. Hodanje pješke, raniji odlazak za posao ili školu i blato u kući i u autima, postali su svakodnevica s kojom žive.
– Radovi su krenuli prije nekih godinu i po dana, trebali su nam postaviti cijevi za vodu. Ti radovi su bili gotovi prošlo ljeto, nakon toga se skoro dva mjeseca nije ništa radilo i onda je došla dozvola za kanalizaciju. Kad se kopalo za vodu automatski se trebalo kopati i za kanalizaciju, ne znam do čijeg je propusta došlo. Imamo obećanje izvođača radova da će nakon asfaltiranja gornjeg puta, nastaviti dalje do TUP-a. Put bi trebao biti asfaltiran sljedeći tjedan, ali neće ga asfaltirati u cijelosti, samo određene dijelove i to nam nije neko rješenje. Projekt za kanalizaciju je navodno star deset godina, što je pomalo smiješno. Mogli su to bolje napraviti jer više kuća neće dobiti kanalizaciju nego što hoće. Mi smo sugerirali da glavna cijev ide kroz potok Slavjan, onda bi se sve kuće mogle priključiti, a to bi navodno dopustile i Hrvatske šume. No, oni su ostali pri svom i tko se može priključiti može – rekla nam je Anita Mišić, mještanka Knežice.
S radnicima su prešli na ‘ti’ s obzirom na to da su već dugo vremena u njihovom okruženju, a i ispraksirali su se u mimoilaženju s bagerima i vožnji po najnepovoljnijim uvjetima. Sve što ostali ljudi obavljaju normalno, mještanima Knežice je znatno otežano. Poseban naglasak stavili su i na djecu koja ovdje žive, koja osim što nemaju redovno autobuse, ne mogu izaći ispred kuće i igrati se ili primjerice, voziti biciklu.
Štete na autima plaćaju sami
– Mi smo se doselili u 12. mjesecu. Znali smo da su radovi, ali nismo znali da je ovako kritično. Po četiri, pet puta kopaju istu stvar, mijenjali su i šahtove jer su stavili krive poklopce. Imamo dva auta, na oba su se probile gume. Požarni put izbjegavam koristiti jer se teško mimoići, jednom sam zapela u blatu. Ne znamo kada će kopati, kad neće, van radnog vremena moramo zvati dostavljače i dogovarati kada da nam dostave materijal jer gradimo kuću – objasnila je nova mještanka Julia Matić.
Gotovo da nema mještanina čije auto nije ‘zaradilo’ nekakvu štetu. Objasnili su kako ovdje sigurno nije mjesto niskim autima, već terencima, džipovima i bagerima.
– Prije koji dan su kopali ulicu i nisu je uopće zatrpali kad su odlazili, ostavili su to tako. Ja sam morala ići pješke kako bi došla na roditeljski djetetu u Gruž. Radnici su rekli kako ne treba zatrpavati, a njihov šef je sutradan rekao kako su trebali to napraviti, ne mogu se dogovoriti. Rekli su nam kako će oni refundirati štetu na gumama, ali kad se to stvarno dogodi sve ide o našem trošku – objasnila je Marija Knego.
Što se tiče odnosa radnika prema mještanima, iskustva su različita. Neki su ih opisali kao ljubazne i uvijek spremne na suradnju, primjerice ako treba osloboditi put za proći. No, ima i onih koji kažu kako su nekulturni, ostavljaju smeće te se ne trude pomaknuti s ceste kada ih se zamoli.
– Kopao je ulicu s bagerom, zamolila sam ga da se samo malo pomakne da mogu proći, a on mi je rekao ‘penji se preko toga’. Moj sin je taj dan obukao bijele tenisice, kad sam to vidjela uhvatila me žuta minuta – ispričala je svoje iskustvo sa životom u Knežici Marija Knego.
‘Ekipa radnika je ovdje kao iz Alan Forda’
Andrija, koji je također stanovnik Knežice, rekao je kako je važno da se istakne da su sretni i zahvalni što će dobiti kanalizaciju, ali da su protiv ovakvog izvođenja radova.
– Nekoliko stotina metara cjevovoda se radi više od godinu i pol dana. U zapadnom svijetu ovo bi se napravilo u rekordnom roku. Ograničeno nam je kretanje, ugrožena su djeca, bageri su nam oko kuća. Jedan posao rade više puta, kopaju pet puta istu cestu. Ekipa radnika je ovdje kao iz Alan Forda, jedan drži krampu, a pet ih stoji oko njega i govore mu kako da radi. Nije bitno koliko je star projekt, cijeli niz kuća nije bio predviđen kanalizacijskom mrežom. Onda smo se mi iz sela skupili, imamo i geometra koji ima opremu i utvrdili smo da više kuća može imati kanalizaciju. Zatim je krenuo rat s izvođačima i na kraju smo ipak mi pobijedili, ali bilo je potrebno puno nagovaranja i pregovaranja. Oni su mjesecima i godinama tvrdili da je nemoguće nešto za što smo mi morali utvrditi da je moguće – dodao je je Andrija.
– U 15. stoljeću radnici su 11 kilometara vodovoda uklesali svojim rukama, a oni sada nisu u dvije godine sposobni ovo završiti – komentirao je Mario Đurović.
Mato Franković gubi glasove u Knežici?
S nama je razgovarao i Emir Bešo koji se i sam bavi izvođenjem ovakvih radova. Iz osobnog iskustva je rekao kako se za ovo vrijeme mogao napraviti autoput od 20 kilometara, a kako oni nisu uspjeli u dvije godine završiti dva, tri kilometra ceste.
– Osobno pozivam gradonačelnika Frankovića da dođe na piće i malo prošeta ovdje jer nije dugo, a kad je bio prošao je samo jednom dionicom. Trebao bi proći cijelo selo i zvati svoj grad. Zakopavaju, otrpavaju i prave viceve na račun Knežice. Ovo nije u redu, Franković je ovdje izgubio moj glas – rekao je Emir Bešo.
Zadnje obećanje za završetak radova bilo je 20. veljače, no mještani kažu kako je sada, tri tjedna nakon tog roka, stanje gore nego ikada.
– Zadnjih sedam dana radnici su se prebacili u Komolac. Nama su ostavili sve kako je, došla je kiša koja je napravila nove rupe. Ogorčeni smo takvim razvojem situacije i osobno bi htjela reći da je alternativni put loš za voziti auto. Muž i ja smo išli prošetati tim putem da izvidimo kakva je situacija na tom putu, sve je prepuno čavala koje su oni gori ostavili i mi bi sada trebali tu voziti. Ista situacija s čavlima je gdje oni sada dole drže svoja vozila i preko toga smo isto prisiljeni voziti. U tijeku radova, ne možemo do kuća s autom, moramo ih ostaviti na početku ulaza u selo za na to predviđeno mjesto. Ljudima pucaju gume, auta su stalno blatnjava, a mislim da će se štete na autima tek vidjeti nakon nekog vremena konstantnog prometovanja na ovim uvjetima. Strpljena više nemamo, ovo je kap koja je prelila čašu. Želim nadležnima uputiti da se nas ne tretira lošije nego Komolac ili bilo koji drugi dio grada, svi mi spadamo pod Dubrovnik. Bolje se radi ono što je vidljivije, a manje ono što nije toliko vidljivo – zaključila je Marinka Pilić.
Problemi s dostavom
Problem imaju i s dostavom koju plaćaju skuplje samo kako bi im naručene stvari dostavili nakon završetka radova.
– Kad naručimo nešto što nam treba za kuću, moramo gledati je li kopaju ili ne kopaju. Plaćamo dostavu 100 eura i više. Djeca moraju ići ujutro na predsat, mi se probudimo da ih odvezemo i onda shvatimo da se radi i da ne možemo voziti nego moraju ići pješke kroz blato. Strpljenje nam je pri kraju – izjasnila se Ana Slade o cijeloj situaciji.
– Nama je kuća na vrhu uzbrdice. Ne daj Bože da moramo stati na pola uzbrdice. Stalno čujem kamenja kako udaraju od ispod, gume šlajfaju. Imam osjećaj kako trošim gume, a kad sam išla na tehnički pitali su me kakve su mi ovo gume i gdje ja to vozim. Nama su ispred kuće slomili i stup od odrine, početkom 11. mjeseca, zovemo ih i pitamo stalno za popravak, a oni to odgađaju iz tjedna u tjedan. Već tri puta su nam i vodu prekinuli s bagerima. Ovdje je izazov živjeti. Stalno nešto obećavaju, ali ne vjerujemo ništa što nam kažu – izrazila je svoje nezadovoljstvo Irena Šikić.
Foto: Ivan Pozniak