Predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja dipl. iur. Nikša Raspopović iznio je, na konferenciji za medije, cijelu kronologiju sporova oko nekretnina s obitelji Bonačić i Darkom Butiganom. Naglasio je nekoliko puta kako ovo nema veze s politikom jer je riječ o pravom sporu kojim se nastoji zaštititi imovina Dubrovačkih muzeja, odnosno Grada Dubrovnika.
-Mi želimo Dubrovačke muzeje maknuti od politike i ovo rješavanje problema zaista nema veze s politikom. Nitko nema pravo pribokavati nam da nekome podvaljujemo, namještamo i bilo što iskorištavamo. Koristi li to nekome drugome za neke druge radnje, Muzeji nemaju s tim ništa – rekao je uvodno, a potom iznio cijelu kronologiju s dvije nekretnine u Palmotićevoj i Antuninskoj ulici u kojoj muzeji imaju gotovo polovicu suvlasništva. Sve što je iznio potkrijepio je i dokumentacijom.
-Dubrovački muzeji imaju dvije nekretnine, to su čestice 2127 i 2062 u Palmotićevoj i Antuninskoj ulici. Po starom katastarskom premjeru su to dvije čestice, sada je to objedinjeno jer se miješaju u prizemlju. U tim nekretninama su Muzeji suvlasnici za gotovo polovinu. Cijelo ovo vrijeme, do prije dvije godine, Muzeji nisu ostvarivali nikakva prava na tim nekretninama, niti je pokretano bilo što da se osigura to da mi imamo udjela u fizičkom vlasništvu, da imamo suposjed ili da ne govorimo iskorištavanje. Prije dvije godine smo rekli da nama suvlasnički dio nečega u čemu nismo u posjedu u izuzetno vrijednim nekretninama ne znači ništa i da idemo u diobe suvlasničkih zajednica. I to smo dali odvjetniku da pokrene postupke. Dio postupaka je u tijeku, drugi je po drugom osnovu u tijeku – rekao je te dodao kako je suvlasništvo tih zgrada općenarodna imovina od 1948. godine.
-Godine 1948. je Antun Kurajica poklonio oporukom i provedenom ostavinskom raspravom te suvlasničke dijelove, odnosno te dvije nekretnine Muzeju Rupe. Za to postoje dokumenti. Na taj način je to postala općenarodna imovina poklonjena izričito Muzeju Rupe, a on je sastavni dio Dubrovačkih muzeja. Godine 1957. nekretnine su date i uknjižene kao pravo korištenja Dubrovačkim muzejima. Dakle, Dubrovački muzeji su i 1948. i 1957 u tim zgradama suvlasnici – rekao je te dodao kako je 2021. godine Darko Butigan, suvlasnik u drugoj, ali i u ovoj zgradi, pokrenuo zahtjev za otkup suvlasničkog dijela Muzeja u zgradu u kojoj u posjedu nisu Bonačići.
-U drugoj zgradi smo suvlasnici mi, Darko Butigan u određenom dijelu, Stamenić također i minornog dijela gospođa koja živi vanka i nepoznate je adrese. Stamenić koristi stan u prizemlju te zgrade i ima ulaz iz Antuninske ulice. Taj suvlasnički naš dio je podijeljen između nas, nema drugih suvlasnika. Stamenić posjeduje taj dio i to je de facto i odgovarajući dio njegovog suvlasničkog dijela, a ostalo drži obitelj Bonačić i to odavno. Naime, u prijašnje vrijeme dok su postojala stanarska prava pok. otac dr. Žarka Bonačića je imao stanarsko pravo koje je nakon njegove smrti naslijedila njegova supruga i to je sve u redu i kako treba. Godine 1991. je gospođa Bonačić dobila odluku, nakon smrti muža da nastavlja stanarsko pravo i u toj odluci izričito stoji da je to općenarodna imovina. Tada tih godina dolazi do otkupa stanova, zna se po kojoj su proceduri išli po zakonu i tko je mogao otkupiti i što. Tada radnje na otkupu obitelj nije provela i nije vjerojatno ni mogla otkupiti taj stan. Nakon toga, 1998. godine je dr. Žarko Bonačić s pravom išao ostvarivati svoja prava na koja je mislio da mu pripadaju. Tu zamjerke nema. To što je odabrao krivog odvjetnika je druga priča. On nije bio dužan znati radnje koje se trebaju provoditi. Tada su provedene radnje za koje vam tvrdim da su nezakonite. Da su danas provedene, netko bi bio u zatvoru – istaknuo je Raspopović te dodao kako je tada pokrenuta je tužba protiv Fonda za povrat imovine, Grada Dubrovnika, Domouprave i Dubrovačko-neretvanske županije.
-U tom postupku, u tužbi odvjetnik tuži zgradu koja nije ova o kojoj danas razgovaramo, već totalno desetu koja nema veze s ničim ne samo po oznaci čestice, nego i po ZK ulošku, jedino je točna adresa i dio opisa. Sudac prihvaća tu tužbu i odlučuje i bazira na tome da tužitelj ima pravo na takvo utuženje jer da se radi o nacionaliziranoj imovini pa ima pravo sklopiti ugovor o otkupu stana. Ja sam završio faks u Zagrebu, a ovi su ga očito završili negdje gdje pravo nisu učili, a radili su odgovorne poslove.
Sudac nije uopće imao i nema predmet da je to nacionalizirano. Objasnio sam vam što je bilo 1948. i 1957., a 2021. je to pravo korištenja i formalno preneseno na Muzeje, takav je zakon bio. I sudac presuđuje da su dužni sklopiti ugovor o otkupu stana, a ako ne, presuda ga zamjenjuje. Nakon toga odvjetnik traži ispravak presude jer da je pogriješio u identifikaciji čestice koja je predmet spora. I pripravnik na Pravu zna da ne može sudac ispravljati nešto što je traženo u tužbenom zahtjevu. Može ispraviti sve što je njegova greška, ali ne može ispraviti ovo. I on ispravlja na ovu česticu. Naravno, o tome kakva je ta presuda, što ona znači i kakve posljedice ima je priča za sebe – objašnjavao je dalje Raspopović te dodao da je to kad da on tuži nečiju drugu nekretninu, dobije presudu i onda traži ispravak na česticu Kneževa dvora.
– U cijelom tom postupku Dubrovački muzeji koji su uknjiženi s pravom korištenja, koje je zakonom prešlo u pravo vlasništva, niti su dobili nešto, niti su pitani za nešto, niti su se izjasnili, niti su se u tome pojavili kao bilo kakav subjekt spora. To je nezakonito i to se nije smjelo dogoditi. I odvjetnik i sudac su pokojni, napravili su nešto što je štetno pa i zločesto. Obmanuli su i obitelj Bonačić. Oni nisu bili dužni znati proceduru – smatra predsjednik Upravnog vijeća Muzeja.
Potom se vratio na 2023. godinu kada su Muzeji odlučili krenuti u diobe suvlasničke zajednice, koje se rade sa suvlasnicima koji su upisani.
-Nama Bonačići ne predstavljaju nekoga s kime se imamo dijeliti ili raščišćavati bilo kakav odnos. Međutim, posljedice ovog postupka osjetile bi se i na njima. Tada dr. Žarko Bonačić ustaje prijedlogom za pojedinačni ispravni postupak. To je zemljišno knjižni postupak u kome on tvrdi da je vlasnik toga dijela kojega uživa u zgradi na adresi Palmotićeva 24. Naravno kad pokrećete takav postupak, pokrećete ga prema svim suvlasnicima. Na to prigovaramo svi, i mi, i Butigan, i Stamenić. Svi smo jasni oko toga. Sad su se kanalizirale sve stvari na nas, a mi smo jedan od suvlasnika. Taj je postupak zaključen, očekuje se rješenje, a kakvo god ono bilo to će završiti u parnici jer nakon toga slijedi tužba stranke koja nije zadovoljna – objasnio je dalje. Napomenuo je kako se Bonačić u pojedinačnom ispravnom postupku poziva na presudu iz 1998.
-Može ona sto puta biti pravomoćna. Kako mi netko može reći da ima pravo na nešto gdje netko tko je vlasnik nije uopće sudjelovao. Nema šanse! To ne dolazi u obzir. Dubrovački muzeji štite svoje vlasništvo, a to je vlasništvo Grada. Muzej je to dobio oporukom, zna za to svih ovih godina i to je predstavljalo imovinu Muzeja. Obitelj Bonačić je u posjedu potpuno opravdano temeljem onih stanarskih prava koja su bila, ali obitelj Bonačić je iz toga i izašla. Naime, kad smo pokrenuli ovo htjeli smo vidjeti što se tu događa. U zgradi u kojoj je u posjedu obitelj Bonačić je izgrađen apartman. Darko Butigan je u drugoj zgradi također uredio apartman. Mi smo tada rekli na temelju čega se dobiva dozvola za apartmanizaciju kad ni jedni ni drugi nisu pitali suglasnost nas kao suvlasnika. Bonačići uopće nisu upisani u zemljišne knjige, a vlasništvo se stječe upisom u zemljišne knjige. Butigan nas nije pitao kao drugog suvlasnika – rekao je te dodao kako će se ići u reviziju odobrenja za afitavanje tih nekretnina.
-Dubrovački muzeji kao suvlasnik gotovo polovice ovako vrijednih nekretnina i skupih afitavanja imaju pravo i na određeni dio prihoda koji se ostvaruje u tim nekretninama. I to ćemo mi sebi osigurati. Da nismo ovo pokrenuli, pitali biste nas kome pogodujemo i omogućavamo da na imovini Muzeja stječe imovinsku korist – rekao je.
Potom se osvrnuo na Anitu Bonačić Obradović koja je na adresi Palmotićeva 24 bila prijavljena sve do 14. veljače ove godine.
-Tamo nije stanovala, ali to je drugi problem i to me se ne tiče, ali je u našoj nekretnini kojoj smo suvlasnik ona bila u posjedu. Mi sami nismo mogli tražiti deposediranje, a moramo čekati da se ovaj pojedinačni ispravni postupak završi. Treba imati zaista obraza, a ovo s politikom nikakve veze nema, za ovako se ponašati. Govorim o njoj, ne o dr. Bonačiću – rekao je dalje te se osvrnuo i na imovinsku karticu njene majke Tatjane Šimac Bonačić u vrijeme dok je bila saborska zastupnica.
-Gospođa Tatjana Šimac Bonačić u imovinskoj kartici nije iskazala vlasništvo nad nekretninom u Palmotićevoj 24. Ona može reći da nije iskazala jer nije uknjiženo, ali to potvrđuje da smo mi u pravu. Mogla je to iskazati kao izvanknjižno vlasništvo, ali nije iskazala uopće – dodao je te istaknuo kako Muzeji takve stvari koriste u sporovima.
-Ovo s politikom veze nema. Ne pada mi napamet da bilo kome podmećem za bilo što. To je njen problem i neka ga raščišćava van Dubrovačkih muzeja. Ovo je pravni problem kojega ćemo mi riješiti, zaštititi imovinu Dubrovačkih muzeja i nastojati osigurati prihode s kojima možemo nešto korisno u Muzejima i napraviti – rekao je te dodao kako će kad tad doći do prodaje suvlasničkih dijelova, a da se prihod od suvlasničkih dijelova Muzeja danas penje preko milijun eura. Napomenuo je i kako bi Anita Bonačić Obradović, kad bi bila gradonačelnica bila u sukobu interesa jer gradonačelnik je taj koji odlučuje hoće li se s nekim sporom nastaviti ili od njega odustati.