Što smo birali, birali smo – sad smo mirni četiri godine. Možemo se vratiti svakodnevnim zabavama i problemima, plaćanju računa, pokojem kreditu (nedajbože u švicarcima) i sličnom. Ništa se od jučer nije promijenilo. Ide ljeto, ulazak u EU, život ide dalje.
Ovim izborima su se birači, odnosno ona polovica koja je izašla na izbore, odlučili za svojevrstan kontinuitet lokalne politike, premda će u gradskom vijeću biti brojnih promjena. Odabrali smo prema željama i interesima. Novi gradski vijećnici, ma kakvi bili, naši su – jer mi smo ih izabrali. Nitko nema pravo prigovoriti da smo odabrali najgore i najlošije. A premijer si je upravo dao za pravo ustvrditi da su građani namjerno odabrali najgore – zaboravljajući pri tom da su ti isti građani izabrali i njega…
U još jednom krugu gradonačelničkih izbora čekaju nas Andrić i Vlahušić. I dok su praktički sve ankete pokazivale kako će aktualni gradonačelnik ući u drugi krug, za Andrića to nije bilo sigurno do samog kraja. Vrludanje s porukama i probleme u kampanji nadoknadio je u energično odrađenom finalu koje mu je donijelo prednost nad ostalim takmacima i toliko željeni drugi krug.
Kako se radi stalna kampanja?
Šteta je što četvrta utakmica Juga protiv Primorja na bazenu u Gružu nije odigrana pred koji tjedan, jer bih onda ranije (tek u nedjelju sam to primijetio) istaknuo krasan primjer kako se vodi kampanja i gradi lokalna politika.
Primjer je dao monsinjor Uzinić: došao je na utakmicu u bijeloj polo majici s grbom Juga i navijao zajedno s ostalima. Uzinić se drži uvijek istih poruka, ne mijenja ih, govori smirenim glasom, dobro argumentira svoje stavove i vrlo rijetko koristi negativnu kampanju. Ustrajno iznosi jednaka stajališta i onda kada zna da će ga lokalni mediji kritizirati, nije podlegao tuđim interesima. I njegova stranka kontinuirano radi s ljudima, šaljući iste poruke i provodeći istu politiku već dvije tisuće godina… Premda nije primjereno poistovjetiti crkvu i političku stranku, vjerujem da je analogija jasna. Dobri su primjeri svugdje oko nas.
Tko su nezadovoljnici?
Najveći gubitnik ovih izbora je SDP. Njihov rezultat znatno je lošiji od onog pred četiri godine. Ni tada SDP nije imao gradonačelnika, ali je imao dva dogradonačelnika, predsjednicu i četiri člana gradskog vijeća. Danas o dogradonačelničkim mjestima te o čelnim pozicijama u gradskom vijeću mogu samo sanjati. Spali su tek na tri vijećnika jer četvrti s njihove liste član je HSU-a. Stranka je duboko podijeljena ingropanim interesima. SDP-ovo žrtveno janje ispao je Niko Šalja. Bivši dogradonačelnik ostavljen je da se koprca tijekom kampanje bez prave stranačke podrške. Za Šalju je najbolnija poruka da mu ni svi SDP-ovi birači nisu dali glas u utrci za gradonačelnika nego su odlučili podržati Vlahušića.
Na plodove takvog rasula unutar SDP-a osvrnuo se u ponedjeljak i premijer koji nikako da prizna da mu se predizborna kombinatorika i oktroiranje kandidata razbilo o glavu, da je precijenio mogućnosti vlastite stranke. Milanović je rekao kako ne zna što će napraviti njegove kolege u Dubrovniku, jer rezultat je jako loš:
– Vlahušić je imao jednu presudu, ne za korupciju, to nije kategorija, ona je nepravomoćna, radi se o jednoj grešci, nesmotrenosti za koju je dobio uvjetnu presudu. (…) SDP-u je naprosto bio problem ići u takvu koaliciju, to nam je smetalo. Ali, očito kampanja nije dobro odrađena. S obzirom da Vlahušića smatram sposobnim čovjekom, s kojim sam prije četiri godine prokrstario taj cijeli prostor i da smo uložili jako mnogo truda i vremena, da Dubrovnik istrgnemo iz interesnih – koruptivnih kandži HDZ-a. Mislim da je dobar gradonačelnik – izjavio je Milanović. Ovime je otvorio mogućnost za podršku Vlahušiću, onom istom koji mu načelno nije odgovarao u prvom krugu.
Ni HDZ ne može biti zadovoljan rezultatom jer će u novom sazivu gradskog vijeća imati tek četiri vijećnika u odnosu na devet iz prošlog saziva (u gradsko vijeće s njihove liste ulaze i dva vijećnika iz HSP-AS te jedan iz HSLS-a). Tijekom kampanje se povremeno moglo zamijetiti da županijska i gradska organizacija nisu sinkronizirane. Ipak, treba im odati priznati da su posljednji tjedan kampanje odradili u visokom tempu. Motivirali su svoje tradicionalne birače da izađu na birališta. Rezultat u Gradu nije vrhunski, mogu oni i bolje. Propustio sam pohvaliti kod HDZ-a izvrsno odabrano ime za županijsku koalicijsku listu.
Razloga za nezadovoljstvo svakako imaju Laburisti. Premda su ankete pokazivale da relativno dobro stoje, preciznije, da njihov kandidat za gradonačelnika dobro stoji, u kampanji nisu uspjeli nametnuti svoje teme i svoje argumente. Izgleda da ih je njihova vlastita poruka „novi ljudi“ najbolje opisala – tijekom kampanje su se ponašali upravo kao novi ljudi koji se ne snalaze u politici. A ljudi ne traže nove nego provjerene ljude u politici, kao i u svemu drugom u životu. Ukoliko morate na kirurški zahvat, radije ćete se dati u ruke dokazanom kirurgu, nego nekom mladcu koji je netom došao s fakulteta, premda mladac može biti izuzetno talentiran. Pred njima su četiri godine tijekom kojih mogu izgraditi svoj imidž i svoje ljude te maksimalno iskoristiti govornicu gradskog vijeća. Jer stranke i politiku čine ljudi, koji moraju biti prepoznatljivi po svojim porukama i svojim djelima.
Oni drugi
Pero Vićan spada u one koji nemaju apsolutno nikakvog razloga za nezadovoljstvo. Vićan je svojim dugogodišnjim radom na terenu osigurao i u novom sazivu gradskog vijeća isti broj vijećnika. Ne treba zaboraviti i dobar rezultat u županiji. Sve ovo će mu omogućiti nastavak iste osobne politike na svim razinama.
Srđevci bi također trebali biti zadovoljni ostvarenim. Tri gradska vijećnika dobra je podloga za daljnji razvoj građanske inicijative, premda se lako može dogoditi da ih „vrijeme odnese“ i da se više ne uspiju okupiti na nekoj novoj platformi jer stara je, već smo to rekli, potrošena. Vidjet ćemo kako će se njihova tri predstavnika postaviti prema gradskim problemima, koliko će biti glasni i kakva će rješenja predlagati.
Tko je Peru draži?
Pred nama su produžeci u utakmici za gradonačelnika. Nadam se da su kandidati sačuvali još ponekog džokera u rukavu. Andro je svoju dosadašnju kampanju bazirao na brojnim komunalnim radovima koncentriranim u dva zadnja mjeseca a zbog kojih su građani nerijetko bili na rubu živaca. Andrić je duhovito u jednom trenutku primijetio kako je dobro da kamion koji nanosi mikroasfalt ne može proći kroz vrata od Grada jer bi se i Stradun zacrnio. O visećim pitarima i leandrama uz Posat ovaj put nećemo.
Dok Vlahušić može lagano nastaviti kroz drugi krug i nadati se da se neće pojaviti nekakav krupan, vidljiv nedostatak na svim tim na brzinu obavljenim radovima, Andrić mora aktivno smišljati nove poteze i održavati visok tempo.
Razlika između njih dvojice nije velika, ali opet, nije ni beznačajna. Obojica su izvukli svoje birače. Zasigurno je nešto njihovih birača bilo spriječeno ili jednostavno nije otišlo na birališta no njih je ograničen broj. Lako je reći da je za Andra glasao tek svaki šesti Dubrovčanin, a za Tea svaki sedmi. Broj glasova na koje mogu računati u drugom krugu nije puno veći od ovih koje su već inkasirali, uz opasnost da neki neće biti tu za dva tjedna, ili im se jednostavno neće dati izaći. U drugom krugu pogotovo će teško motivirati birače koji su glasali za druge kandidate da ponovo izađu i ovaj put svoj glas daju upravo njima.
Presudna bi mogla biti Vićanova potpora, a njemu suradnja s obojicom kandidata nije strana.