‘Bio je to dušom i srcem dobar čovjek!’ reći će don Stanko Lasić, svećenik koji uvijek pronađe pravu riječ u svojim propovijedima, na zadušnoj misi posvećenoj pokojnom Vlahu Brueru zvanom Kemija, protekle nedjelje u našoj katedrali, u Gospe.
Prisjetili smo se u toj zadušnoj misi i još jedne drage osobe našeg Grada, gospođe Josefine Kerner, znane po nekadašnjoj foto radnji u Ulici od puča, kojoj je tog dana bila godišnjica smrti. Dragi likovi naših sjećanja i naših života, koji tako brzo prolazi.
Vrijeme odricanja
Još dok su svirale zadnje note i trajao zadnji ples pod maskama ultima od karnevala, ponoćnim otkucajima sa Zvonika alternativa Mara i Bara današnjom Čistom srijedom, znanom i kao Pepelnica, počelo je vrijeme odricanja, počela je korizma, koja će potrajat do Uskrsa, najvećeg katoličkog blagdana. Korizma, u našem kraju može i korisma, riječ je nastala iz latinskog brojnog pridjeva quadragesimo, što prevodimo kao ‘četrdeseti’ dan prije Uskrsa, dan kada započinje post, vrijeme odricanja i naše pripreme za ovaj blagdan. Pravi smisao tog odricanja i pokore je u mirenju s Bogom, u otvaranju prema ljudima, premda će neki danas u našim, suvremenim danima sve to svesti tek na post i nemrs. Svi ćemo se, pomalo licemjerno i lažno, ponajviše prema samom sebi, odreći nečeg u tih četrdeset dana; netko jela, netko cigara, netko pića, a zapravo nervozno očekivati dan kad će post i korizma proći, da u nekoliko dana nadoknadimo sve što je propušteno. U vremenima kad iz dana u dan čekamo i nadamo se boljem životu, kad ne živimo život, već ga provodimo u nadi i pripremi za normalan život, uz dugove, kredite, prelamanje računa, u vremenima odricanja od svega što bi bilo normalno kao sastavni dio života, mi se odričemo nečega što mnogi i nemaju, često varajući sami sebe, čekajući konačni kraj tog utopijskog čekanja.
Počinje novi cirkus od politike
Dani karnevala ove godine potrajali su kratko, sve se nekako dogodilo jako brzo; Božić, Nova, Festa, karnevo… Ali kako ulazimo u dane izbora za našu novu gradsku vlast, očito će i u ove dane pokore i odricanja vrijeme jednog drugačijeg, nazovimo ga ‘političkog karnevala’, i te kako potrajati! Istina, političara bi se mnogi u korizmi tako rado odrekli, ali teško će nam se ta želja ikad ispuniti. Cirkus je to u kojem se obećava, nudi i vuče za rukav, pravi kadrovska križaljka i prije konačnog odabira, te koji se sad već zahuktava. I dok neki za neke kažu kako prave cirkus od svega, točnije od ovih izbora i jedne tako ozbiljne stvari kao što je politika, ti isti zaboravljaju kako taj politički cirkus pun prevara, lažnih riječi, osveta i poniženja, ubiranja vlastite koristi i stranačkog uhljebljenja, a ponajviše krajnjeg nemorala i dvoličnosti, u našem gradu traje već godinama. ‘Kupujem i prodajem, uzimam i dodajem!’ slogan je opstanka na vlasti već godinama većine dubrovačkih političara, stranački podobnih, a zapravo i ne baš sposobnih, te i te kako iskompleksiranih likova, koji misle samo na sebe i svoju dobit. ‘Što tanji asfalt, to deblji portafo!’ tek je jedna od izjava o njima koju se može čuti ovih dana po dubrovačkim betulama, mjestima na koja ti političari ne zalaze, jer ne pripadaju čeljadi Grada koja se u njima okuplja. A trebali bi svratit ponekad, za čut što o njima puk misli i govori. Al’ nemaju za to hrabrosti, jer slute kako bi doživjeli škerac na svoj račun, čuli istinu o sebi i saznali što o njima čeljad zaista misli. I zato, prisjetimo se one Iva Labaša o šatoru kojim bi se prekrio cijeli naš Grad kako bi konačno postao jedan veliki cirkus, te shvatimo kako se od ovih izbora ne čini cirkus, jer cirkus već odavno traje.
Divlje igre na Tenisu
Pomalo skriveno od svih tih izborno – političkih cirkusa i događanja, u hodniku ambulante na Pločama, slučajan susret sa dva velika lika Grada, u razgovoru punom davnih sjećanja. Simbol nekadašnje tiskare iz Kabogine i nekad sjajni nogometaš Hamza Kreso iz Stuline i legenda veslanja, ali i vesele družine ‘Njarnjasi’ Tomislav Radonić! Uz malo priče, čekaju na red za još jedan pregled kod doktora. I priča krene, ne treba za to neki veliki razlog, ni povod, ni dogovor, odgovor stiže već na spomen stare fotografije snimljene 4. kolovoza 1952., na Tenisu, koju je iz svoje arhive izvukao gospar Vedran Alborghetti, te krenu sjećanja. Gospar Vedro iz Dropčeve pojašnjava kako je to bila utakmica ekipa nekadašnje ‘divlje lige Grada u nogometu’ koja se redovno održavala svake godine, prvo na nekoliko lokacija po Gradu, ponajviše Iza Roka, a finale bi redovno bilo na Tenisu, gore na današnjem parkiralištu koje zovemo i Buža, u vremena kad su gore djeca igrala svoje igre, a automobila je bilo puno manje nego danas. Na fotografijama su dvije ekipe, onih koji su tih dana išli na odsluženje vojske i onih koju su ostali doma. I Hamza je među njima, iako se te godine izvukao od odlaska u vojsku. A ostalih se Vedro prisjeća samo imenom. Godine su neke prošle. Iz svoje arhive gospar Vedro izvukao je i još jednu zanimljivu fotku, ekipa kupališta ‘Banje’ ljeta 1959., u finalu tada redovnog natjecanja koje se i tada zvalo ‘divlja liga kupališta’! Naravno, igralo se u Portu. A onda je gospar Tomo Radonić počeo priču o Njarnjasima…