Kad smo razgovarali o ovoj ploči prisjetio sam se svojih gimnazijskih dana i izreke ‘Tempore omnia sanatur no’, odnosno ‘Vrijeme liječi sve rane’. Iskoristili smo priliku 200. godišnjice koja je doduše bila lani, da je Dubrovnik posjetio austro-ugarski car Franjo I. To je bilo 1818., a Grad je u sastav Austro-ugarske ušao 1815. nakon Bečkog kongresa. Dakle, neposredno nakon što je Dubrovnik postao dijelom Monarhije njezin vladar je došao u ovaj dio carevine. Tada je proveo 11 dana u palači Basegli-Gozze, a njen vlasnik je uz dozvolu vlasti postavio spomen ploču koja je zbog nezadovoljstva nekih bila uništena. Mi smo je vratili kao podsjetnik na taj djelić dubrovačke povijesti – poručio je u utorak na otkrivanju brončane plakete na zidu spomenute palače tajnik Društva prijatelja dubrovačke starine Denis Orlić.
Ona je postavljena u suglasnosti s Konzervatorskih odjelom u Dubrovniku, odnosno Ministarstvom kulture RH i, naravno, vlasnicima zgrade – Dubrovačkom biskupijom te gosparom Duškom Čičovačkijem koji je još 2002. i pokrenuo samu inicijativu obnove.
– Pokušavao sam obnoviti izvornu spomen ploču. Ona je bila rađena u mramoru s pozlaćenim brončanim slovima. Dvanaest redaka u tri veličine znakova kojih je ukupno 256 bilo je na njoj. Međutim, konzervatori gledajući broj utora nisu se mogli dogovoriti je li to odgovarajuća replika, mada su je radili izvrsni grafički dizajneri iz Zagreba. Godine 2019. napravili smo dva projekta pod vodstvom Vinka Pešorde, najeminentnijeg stručnjaka za takve artefakte u Hrvatskoj koji je prezadovoljan, ali nismo dobili mogućnost obnove stvarne spomen ploče već je nađeno jedno ultimativno rješenje. To je ova plaketa koja je opisuje. Prvotni dizajn sam uradio ja, zatim su ga vektorizirali profesionalni dizajneri pa je Pešorda pod pokroviteljstvom DPDS-a napravio vrlo dobar odljev onog što smo zamislili – rekao je Čičovački.