Šuškalo se još u svibnju, kada je zaigrao u Mollierovom ‘Umišljenom bolesniku’, da njegovi nastupi u dubrovačkom teatru više neće biti gostovanja, već da nam dolazi, odnosno ostaje. Sada je i službeno – zagrebački glumac Antonio Agostini postao je stalni član ansambla Kazališta Marina Držića.
Kakav je osjećaj?
Osjećaj se sjajan. Nekad mi se učini kao da sanjam.
Inače je život glumca pod lupom javnosti, a Vaš sada naročito. Logično, svima je zanimljiva vijest da nam je došao Zagrebčanin, u Teatar i u Grad. Kako Vi rezonirate s tim povećanim interesom, pažnjom?
Nisam vam ja baš od takvih stvari… Baš kao što ste i gore u pitanju napisali, šuška se ovdje dosta stvari. No kao i do sada, bavim se svojim poslom kojega imam dovoljno, hvala Bogu. Od pažnje javnosti ne patim.
Krenula je nova kazališna sezona. Pred nama je premijera Držićevog ‘Arkulina’ u kojem i Vi tumačite jedan od likova. Koji? I kako Vam je ‘sjela’ ta uloga?
Da da da, evo ga! To sam čekao… Držić, napokon! Viculina igram, a ostalo ćete posvjedočiti i otkriti sami nakon 4. listopada. Mogu Vam samo reći da smo jako puno truda uložili, a da nas je vješto vodila Marina Pejnović, a kako Marijan Banić radi, znate svi još od Kafetarije. Dođite nam!
Što Vas, odnosno nas kao publiku, dalje očekuje kroz ovu sezonu?
Pred nama je dobra sezona puna naslova i redatelja koji meni kao glumcu bude znatiželju i ‘jedvačekavost’ a vama publici, nadam se, daje dovoljno razloga za i dalje puniti redove ispod Bukovčevog svoda. Super je da se ovdje zaista ide u teatar i da on živi s publikom.
Jeste spremni za život u Gradu? Je li Vam nakon metropole, na koncu i doma, trebala prilagodba? Ili pak sve to skupa doživljavate na neki drugi način koji ne zahtjeva neku posebnu adaptaciju?
Jako mi je teško i još se prilagođavam, evo sasvim iskreno. Znate, dosta sam daleko od kuće i puno toga sam žrtvovao da dođem ovdje. Moj talent i privilegija da se mogu baviti kazalištem jesu divni, ali nisu moj prioritet u životu. Kako sazrijevam i kao muškarac i umjetnik sve više mi je obiteljski život na prvom mjestu. No polako, tek sam došao. Samoća nije ubila još nikoga. Sve u svoje vrijeme.
Okušali ste se i na radiju i televiziji. Kakvo Vam je to iskustvo? Imate li želje zaigrati u još serija, na filmu?
Igrao bih sve što mi se ponudi. Zato sam toliko i truda ulagao u sve ovo. Još ako pripomogne džeparcu, tko sretniji od mene?!
I na koncu ono što uvijek pitam glumce – ima li neka uloga za koju onako baš mislite, osjećate da je kao stvorena za Vas, odnosno Vi za nju? Ili koja Vam predstavlja jako privlačan izazov da je onako baš baš želite?
Za razliku od svakog do sad, pokušat ću biti malo domišljat. Nema te uloge koju ne želim pokušati igrati! Ove male su me dovele do ovdje, srednje su trenutno na meniju i straha nema. Što god slijedi, čekam nestrpljivo i spreman. Šalu na stranu, svaka uloga nosi beskonačan broj stvari kojima se glumac može baviti, zaista ne patim od nekog prestiža i veličine uloge. Što mi daju igram i zahvalan sam na tome.
Foto: Privatna arhiva