U okviru programa Feste sv. Vlaha i Dana Grada Dubrovnika, Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku predstavio je u Čitaonici Narodne knjižnice Grad novi broj časopisa Dubrovnik 4/2019.. Uvodne tematske stranice posvećene su obilježavanju 90. obljetnice smrti Iva Vojnovića te 70. godina Dubrovačkih ljetnih igara.
Časopis Dubrovnik već je bio spreman u prosincu 2019. godine, no pričekalo se s promocijom prigodno uz Festu sv. Vlaha, istaknuto je među ostalim na predavanju. Zoran Grijak u Časopisu je priredio i pogovorom ‘Kulturne, političke i društvene prilike u Dubrovniku uoči Prvog svjetskog rata u Dnevniku Iva Vojnovića’ popratio do sada neobjavljen Dnevnik Iva Vojnovića. Riječ je o dnevniku koji ima oko 50 kartica teksta te 620 bilješki. U časopisu je objavljen dio dnevnika, koji obuhvaća razdoblje od 1. siječnja do 31. kolovoza 1914., odnosno do njegova uhićenja i smještanja u šibenski sudski pritvor početkom Prvog svjetskog rata. Iz dnevnika saznajemo dosad nepoznate činjenice iz Vojnovićeva života, ali i života Dubrovnika.
-Grijak se već dvadesetak godina bavi Vojnovićem, primarno proučavanjem njegove iznimno bogate korespodencije te njegova dnevnika. Ovdje imamo uvodnu studiju s vrlo zanimljivim navodima o tome što se zapravo može iščitati, izravno i neizravno, iz Vojnovićeva dnevnika. To nisu samo zanimljive činjenice koje bilježi iz Grada, kulturnog života, kazališta, njegovog susreta s Dubrovčanima onog vremena, nego i njegova razmišljanja, dvojbe, egzistencijalističke krize, razmišljanja o umjetnosti te naravno politčke i društvene prilike. One se mogu lako i na zanimljiv način pročitati iz dnevnika – rekao je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, ujedno i član uredništva Časopisa.
-Zašto se toliko hvalimo ovim člankom? Naime, Vojnovićev dnevnik, koji se čuva u trezoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice, nikad nije bio objavljen, čak ni u fragmentima. Koristio ju je jedino Mirko Žeželj u svojoj znamenitoj monografiji o Ivu Vojnoviću. Dnevnik je pisan vrlo kratko i sažeto, doslovno na telegrafski način. Tako da je potrebno upotrijebiti cijeli kritički znanstveni aparat prilikom objavljivanja dnevnika da bi se razumjelo o čemu on misli. Druga stvar, nije pisan kao klasičan dnevnik za neko potencijalno objavljivanje. Vojnović je zaista pisao jako neuredno i nečitko. Samo onaj tko je jako dobro poznavao Vojnovića, mogao je razriješiti sve riječi i kratice. Pisao je i na nekoliko jezika. To je zaista jedan jako težak i opsežan posao. Zaista smo ponosni da smo tim tekstom obilježili 90. obljetnicu Vojnovićeve smrti i pružili jedan znanstveni doprinos proučavanju njegova života. U budućnosti bi bilo hvalevrijedno, za povijest hrvatske književnosti, kad bi se angažirali stručnjaci i cijeli njegov sačuvani dnevnik transkribirali – istaknuo je Viđen.
Vrijedi spomenuti kako je Matica hrvatska u Dubrovniku već nekoliko svojih tematskih brojeva posvetila Ivu Vojnoviću. Također, nekoliko je puta Matica svoje tematske stranice posvetila Dubrovačkim ljetnim igrama. Kriptogram ‘Njarnjas-grada’ Jelene Lužine otvara tematske stranice časopisa o nekim posebnostima bogate festivalske kronologije Dubrovačkih ljetnih igara. O igrama pišu i Jagoda Majska Martinčević (Glazba na Igrama), Nataša Rajković (Radionica za šetanje, pričanje i izmišljanje), Jovica Popović (Teatar igara kao ogledalo grada Narcisa), Nikola Ivanišin (Pismo iz Zadra), Sanda Hržić (Neznanijem očima), Radovan Ivšić (Utopijski prostor teatra), Luko Paljetak (Eumenide), Momčilo Popadić (Oluja) te Buco Pende (Igre i igrarije I).
Objavljen je i drugi dio Priloga povijesti škola u Dubrovačkoj Republici Jakova Matkovića (1892.-1961.) i proza Mirakul i Tri mramorne glave inspirirana Dubrovnikom mađarskog pisca Móra Jókaia, uz uvodnik Kristine Katalinić koja je sabrala prijevode napisane u sklopu hrvatskog seminara u kući za prevoditelje u Balatonfüredu u svibnju 2019. godine.
Profesorica hrvatskog i mađarskog jezika Mariela Marković zaslužna je za segment časopisa u kojem govori o, za nju, i privatno važnoj temi – spoju Hrvatske i Mađarske kroz književnost, zapravo spoju Dubrovnika i Budimpešte kroz književno djelovanje.
-Radi se konkretno o mađarskom piscu Móra Jókaiu i njegovom romanu ‘Tri mramorne glave’. Radnja romana odvija se u Dubrovniku. Temelji se na brojnim legendama iz dubrovačke povijesti i života. Naročito se fokusira na jednu, nama svima poznatu i vrlo intrigantnu legendu – o trima mramornim glavama koje se nalaze poviše Vrata od Pila. Postoji puno legendi o tome i često možemo čuti i da vodiči o njima pričaju, no zapravo nijedna od njih nije potvrđena. Tako da nisam sigurna je li Jókai obradio jednu legendu ili je izmislio neku potpuno svoju – rekla je. Mađarski pisac Jókai, koji je djelovao u 19. stoljeću, nikad zapravo nije boravio u Dubrovniku. Radnja njegova romana podjeljena je u 37 poglavlja i smještena u razdoblje 12. i 13. stoljeća. Priča je o plemiću i mladoj djevojci te njihovoj zabranjenoj i prognanoj ljubavi.
Dodajmo i kako je Stanislaw Jerzy Lec u Časopisu zastupljen novim prijevodima s poljskog Nina Žodana u izboru poezije Vidio sam skicu ništavila i aforizama Kolikokrake su sretne zvijezde? te uvodnim esejom o Lecu Igra u cjelosti Lidije Kośke. O nekim aspektima francuskog filma od 1950.-1968. piše Zlatan Mrakužić u tekstu Stara priča, nova senzibilnost, objavljeni su epigrami Mata Jerinića te u rubrici Spomenar, tekst Žuža Egrenyi ili igra života Matka Sršena u spomen na dubrovačku glumicu i prvakinju Kazališta Marina Držića Žužu Egrenyui (1932.-2019.). Časopis donosi i drugo raznovrsno štivo u svojim stalnim rubrikama: Baština, Poezija, Proza, Film, Album, Osvrti.
U programu je sudjelovao i Davor Mojaš te Buco Pende koji je zvukovima gitare popratio cijelo predavanje.