Naš glazbeni sastav koji je, mnogi će se složiti, nešto najbolje što je hrvatska glazbena scena doživjela, mada u estradnoj atmosferi kakva jest ni blizu valoriziran na nekoj višoj i široj razini koliko zaslužuje, izbacio je pjesmu. Za svih nas ona je nova, a zapravo je stara. Tekst je napisala pjevačica, radijska voditeljica i životna partnerica pokojnog (o kako se ovo još uvijek čini nerealnim) Alana Lasića, bas gitariste. Snimljena je 2016. godine, radilo se još par pjesama i onda 2017. godine Alan odlazi tamo gore… Par godina za njim, 2021., i pjevač Atlantide Davor Erceg.
– Jednostavno smo zablokirali, zablesili skroz, ne znam kako bi to stanje drugačije opisao. Mare (Laptalo, op.a.) napisala je tri pjesme, od kojih je ovo jedna i te su tri pjesme trebale označiti početak jedne naše nove ere, a ispalo je da su slijedom tih tragedija označile prošlo-svršeno… – rekao nam je klavirist Aljoša Lečić.
-Između Davorovog i Alanovog rođendana…Između nedostajanja i sjećanja… Ide van! Mora! – stoji u emotivnoj objavi autorice pjesme i Alanove ljubavi Marije Laptalo.
-Ovaj video je lyrics. Imali smo u planu pravi video, spot. Zanimljivo je da je ova pjesma, iako u ženskom licu napisana, zapravo posvećena Alanovom sinu koji je baš tada trebao napuniti 18 godina, maturirat. I kad smo snimali netko ide preko Straduna, kad ono taj lik koji posve slučajno, ako je išta uopće slučajno, ide prema nama je upravo on, Alanov Kristijan, naš Kiko – otkrio nam je Lečić.
Ako niste – poslušajte pjesmu i pogledajte te korake koji vode… a tko zna gdje?! Vazda mislimo da znamo, ali nitko od nas zapravo ne zna… Jer su ‘vjetrom nošeni, svi ko jedan nekuda vode… još korak, dva. Na vrata usnula ko slavuj stižem ja… sviram kišama’. Pokoj im vječni, sretan nebeski rođendan i HVALA!