Uzbuđeno i sretno se osjećam. Lijepo mi je! Otkad sam došla ovdje, nekako sve ide svojim tijekom – govori nam 59-godišnja dr. Miljenka Crnčić Orlić, pedijatrica u novoj pedijatrijskoj ambulanti u Mokošici. U najveće dubrovačko naselje koje broji 10 tisuća stanovnika, stigla je iz Pule. Ova pedijatrica, sa subspecijalizacijom iz dječje kardiologije, iza sebe ima 33 godine radnog iskustva. Tijekom svečanog otvaranja ambulante, druženja s brojnim uzvanicima, primanja roditelja i nove djece, gospođa Crnčić Orlić s takvom je mirnoćom i osmijehom na licu uspjela sjesti s nama pet minuta i razgovarati. Priča nam kako je u Dubrovnik stigla već u studenom prošle godine sa suprugom.
— Morala sam se malo upoznati s tehnologijom i kompjuterskim sustavom, ali i s načinom rada u pedijatrijskim ambulantama u gradu. Nakon mjesec dana počela sam zamjenjivati kolegice koje su išle na godišnji odmor, a sve kako bih se što prije ‘uklopila’. Od ponedjeljka sam zapravo u pedijatrijskoj ambulanti u Mokošici, sastavljam popis pacijenata i upoznajem se s roditeljima. Dolaze po savjete, a ono što smo mogli, riješili smo razgovorom i pregledom – ističe nam. Inače, postoji obveza od 237 ugovorenih pacijenata. Kako bi financiranje plaća na sebe preuzeo Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, potrebno je dosegnuti broj od 1250 pacijenata.
Sin nastavio maminim stopama
Medicinski fakultet završila je u Rijeci, specijalizaciju iz pedijatrije na Klinici za pedijatriju, a gdje je završila i postdiplomski studij iz opće pedijatrije. Dugogodišnje radno iskustvo stekla je na Odjelu za pedijatriju Opće bolnice u Puli. Crnčić Orlić je i subspecijalistica dječje karidologije ‘što je nadstandard koji je Dubrovniku itekako potreban’, naglasio je bio ravnatelj Doma zdravlja Branko Bazdan na otvaranju ambulante. Dvadeset je godina vodila Dječju kardiološku ambulantu s ultrazvukom srca. Prije dolaska u Dubrovnik radila je u jednoj privatnoj klinici. Više od 30 godina rada u jednom gradu nije jednostavno ostaviti iza sebe, promislili smo. No, naša nam doktorica ističe kako nije puno razmišljala nakon što joj se ukazala mogućnost za rad u Dubrovniku.
— Brojne su mi se stvari u životu dogodile slučajno. Tako i ova. Htjela sam promjenu. Vidjela sam na Internetu oglas da Dom zdravlja tražila pedijatra. Pitala sam svoju obitelj: ‘Što vi mislite o tome?’. I muž se složio. Sin, koji je trenutno na fakultetu u Beogradu, rekao je da mu je svejedno hoće li doći u Dubrovnik ili Pulu. Svima kojima sam rekla za natječaj, podržali su me. Moj je interes sve više rastao, javila sam se natječaj i evo me s vama – govori nam. Dubrovnik je za nju prekrasan grad. Tijekom svog se dosadašnjeg boravka puno puta pitala: ‘Nalazim li se ja stvarno ovdje ili je ovo neko čudo?’. Inače, Grad Dubrovnik osigurao je i uredio stan za pedijatricu, kao i plaću za liječnicu i medicinsku sestru za prvih godinu dana rada. Stan se nalazi u Gružu, a kaže nam kako ju podsjeća na Pulu zbog mirne atmosfere i – rive.
— A onda kad dođem u povijesnu jezgru pa vidim sve ove vedute… Možda ljudi koji ovdje žive, nekad nisu ni svjesni kako je ovdje lijepo. Posebno lijepo – dodaje. Kako smo i rekli, u Dubrovnik se doselila sa suprugom, a sin, koji je također boravio neko vrijeme u našem gradu, nastavio je njenim stopama. Studira medicinu, a usmjerio se prema kirurgiji.
— Ali znate što… Bio je sa mnom neko vrijeme u Dubrovniku kako ne bih bila sama. Došao bi sa mnom dok sam upisivala djecu. Rekao mi je: ‘Znaš li da si me potaknula da razmišljam i o pedijatriji? – kaže nam pedijatrica koja će u novoj ambulanti raditi s još jednom sestrom, čistačicom i – logopedom čiji je dolazak najavio i gradonačelnik Mato Franković. No, doktorici neće biti problem ići i u druge ambulante, ukoliko za to bude bilo potrebe. Kroz cijeli život radi i funkcionira na isti način, a koji nekad zahtijeva dostupnost i tijekom 24 sata.
— Djeci, koja imaju posebne potrebe ili kojima se može značajno pomoći dodatnom brigom, uvijek sam bila dostupna. U Puli sam preko 20 godina hodala s mobitelom u džepu. Jedino ga nisam nosila kad sam išla izvan grada. Inače bi ga imala sa sobom u svako doba dana i noći te bi dolazila pogledati djecu i provjeriti kako su. Roditeljima je to bilo značajno – kaže nam.
Uvijek se stavim na stranu pacijenta
Komentirajući zdravstveni sustav, spomenuli smo i tragičan slučaj iz prosinca 2018. godine – smrt dječaka Gabrijela Bebića iz Metkovića.
— Strašno je doživjeti smrt dijeteta, to vas označi za cijeli život. Vjerujem da je u ovom slučaju svatko želio učiniti najbolje. Pogreške se nažalost događaju, ali ne zato što si to htio, već se radi o krivoj procjeni. Prvenstveno žalim dijete i roditelje, no sigurno je teško biti u koži tim ljudima koji su pokušali pomoći. Zašto je pošlo sve krivim putem? Ne znam, preko medija sam pratila ovaj slučaj. Prema tome, ne mogu suditi tko je i kako radio. Ali, sigurno je teško roditeljima, ali i tim zdravstvenim djelatnicima – navodi nam doktorica i dodaje: ‘Zdravstveni sustav mora misliti globalno, a djelatnici se moraju truditi i uvijek se truditi napraviti sve na najbolji način’. No, ističe kako se u cijeloj priči ističe ipak – novac.
— Zdravstvo je skupo. Uz naš veliki trud, potrebno je i dosta novaca. Mi smo društvo kakvo jesmo, imamo
mogućnosti koje imamo. Sigurno da bi bilo bolje – da postoji više mogućnosti. Ali, vjerujem da se u granicama onoga što imamo, svatko trudi napraviti najbolje što može – ističe. A, na koji će način pristupiti roditeljima koji imaju dvojbe po pitanju cijepljenja, Crnčić Orlić odgovara:
— Stručno gledano, nije baš idealno polaziti od vlastitog primjera. Međutim, u osobnom kontaktu s roditeljima, u više slučajeva sam im rekla: ‘Svaki lijek, kako cjepivo, tako i antibiotik, ima svoje dobre strane, a može imati i one loše strane, odnosno komplikacije’. Ali, prvo je potrebno sagledati i pitati se: ‘Hoću li učiniti dobru stvar?’. Uvijek, kad sam svoje dijete vodila na cijepljenje, govorila sam: ‘Bože dragi, neka sve bude kako treba’. Ali, uporno sam smatrala da se to mora, i to sam provela. Nije se ništa dogodilo, Bogu hvala. Tako kažem i roditeljima. Njih razumijem, no cjepivo je jedan siguran lijek, potreban djetetu. Još im jednu stvar kažem, a to je jesu li spremni razmišljati o tome da će im se dijete možda razboljeti od bolesti za koje su ih mogli cijepiti, a odlučili su da neće. Svatko dođe sa svojim razmišljanjima, ali uvijek polazim od toga kako bih ja učinila – rekla je. Kad se vrati na početke svoga rada, i uspoređuje ih s trenutnim stanjem, ističe kako djece s poteškoćama u razvoju ima – manje.
— Mislim da je tu bitno istaknuti razvoj zdravstvene zaštite. U bolnici u Puli, pratila sam, primjerice, rođenje djece s Downovim sindromom. Ustanovila sam kako je riječ o cikličnoj pojavi. Jednu ih se godinu rodi pet, a druge godine rodi se jedno dijete s Downovim sindromom – kaže. Kratko se osvrnula i na, takozvane, ‘Google doktore’.
— Ljudi mogu svašta pročitati na Internetu, no potrebno je ipak poznavati bolest. Bitan je razgovor sa stručnom osobom. Jer, na Googleu postoje različiti članci i stranice koje nekad ni nemaju napisane autore. Ne sadrže kritičko mišljenje. Mislim da se čovjek više prestraši, nego što imaju stvarnu korist od pretraživanja. Roditelj će izraziti strah, ali mislim da je u takvim situacijama korisna komunikacija. Uvijek sam se trudila pristupiti takvim situacijama tako da se stavim na stranu pacijenata. Kao što ja očekujem pomoć i razumijevanje kad je meni potrebno, tako i ja želim to pružiti – ističe nam nova pedijatrica.
Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 22. siječnja 2020.