Dubrovački književnik Maro Jović novi je kolumnist DuLista! Ovaj Dubrovčanin u travnju je počeo objavljivati svoje ‘Tjedne mudrosnice’ kako glasi i naziv njegove kolumne u tiskanom izdanju našeg tjednika. U njima donosi različita promišljanja o vjeri, miru, ljubavi… U nastavku pročitajte što je zapisao u svojoj prvoj kolumni u DuListu!
‘Mir s vama!’ kaže naš Gospodin kada se javlja neposredno nakon uskrsnuća. Njegov mir je mir apostolima, majci Mariji i mir cijelom svijetu. Katkad se pitam koliko je nemira potrebno da se dosegne cjeloviti mir. Evo, svjedoci smo da u svijetu narodi između sebe ne mogu naći rješenja oko vlasti, pa se događaju veliki nemiri, a i sukobi. Svjedoci smo da se i strane velesile miješaju kako bi osigurale bezuvjetan mir u tim turbulentnim nemirnim vremenima. Koliko nemira oko velikog mira?! ‘Žrtva je velika, ali milosrđe mi je drago!’ kaže Gospodin u jednom obraćanju u Svetom pismu, i imao je pravo jer u koji smo mir spremni uložiti žrtve koje su nama bliske? U koji smo mir spremni uložiti toliko metaka i oružja kako bismo ga ostvarili? Mir je objašnjiv i podupriv i kada se u njega ulaže toliko žrtava, kada se zbog njega ulazi u područje zvano sloboda. Sloboda je snaša lijepoga lica, ali potrebno je razlučit’ kakva je njezina klica. Zbog slobode i prava na vlastito održavanje i samoizražavanje možemo probiti onu opnu koja se zove mirom.
Kada kažem: ‘Mir je muškoga roda, al’ mu kumuje gospođa sloboda’, pritom mislim na ‘bračno stanje’ ovo dvoje živih tkiva. Kako i sami znate iz svojih obitelji, mir je održiv i potpun samo kada se poštuje svačija sloboda. No postavlja se pitanje: ‘Kakva je to djeva sloboda?’ Odgovor glasi: ‘Ona je tiha, ali ostaju otisci njezinog hoda.’ Sloboda je mač s dvije oštrice, jer zamislimo kakav bi to bio mir kada bi se u ime njega u obitelji odobravala misija pojedinca da se drogira, i to sve u ime slobode. Tu, pretpostavljamo, mira ne bi bilo ni na tir od puške. U tu obitelj bi se putem slobode, a u ime mira, unio nemir.
Vratimo se, primjerice, našim predcima: Adam i Eva, naši praroditelji, stvoreni su prvi na ovom svijetu od desnice dragoga Boga. Oni su bili smješteni u raju, edenskom vrtu, koji im je bio dan za život, ali kako uvijek postoji neko ‘ali’, bilo im je zabranjeno jesti s drva spoznaje. Njima je bila dana sloboda, ali Bog je imao svoje uvjete koje su morali poštovati. No Zmija uđe u vrt i prevari Evu, a ona prevari Adama. Oni postanu goli pred licem Božjim. Mir je bio poljuljan, a sloboda uskraćena jer nisu poštovali volju Božju. Mir i sloboda su poželjni, ali borba između dobra i zla je vječna, i čovjek ju mora uočiti, inače postaje slijepac koji se kreće gol pred Licem. Zato ne treba replicirati miru u ime slobode. Znajući vječnu borbu dobra i zla, treba u ime slobode težiti miru, jer zapamtimo: jedino se u miru mirom može vladati. Mir je jedina moguća opcija, a sloboda nek’ mu dovijeka na dobro služi.
Piše: Maro Jović
O AUTORU
Književnik Maro Jović dijete je Grada. Prvi igrokaz ‘Igra Mikrofona’ napisao je kao osnovnoškolac. Svestrani Dubrovčanin glumio je u nekoliko predstava, objavio je mnoštvo zbirki pjesama, dramskih tekstova, a redatelj je i scenarist dva dokumentarna filma.