‘Kocka mora’, spomenik braniteljima, a ponekad i spomenik ‘palim Windowsima’ kako ga se znalo oslovljavati u medijima zbog kvarova uglavljen je na platou Pila i čini se kako ga s te pozicije nitko neće lako maknuti.
Naime, iako je još u ovo vrijeme prošle godine donesena odluka na Gradskom vijeću da se pokrene procedura njegova uklanjanja, do dana današnjeg ništa nije napravljeno. A kad kažemo ništa, doslovno mislimo ništa.
Nema kontakta
Naime, Gradsko vijeće i nadležne gradske službe u ovom slučaju igraju se mačke i miša i svi se prave glupi u maniri ‘nije naš posao’.
Prema odgovoru koji je stigao na upit DuLista, uklanjanja spomenika nema bez suglasnosti njegovog autora.
-Spomenik se ne može ukloniti bez suglasnosti gosp. Franića iz razloga što je gosp. Franić autor, te se radi o autorskom djelu, a i zbog provedenog natječaja koji je bio uvjetovan i mjestom gdje će spomenik biti postavljen. Natječaj je raspisan pod nazivom Spomenik braniteljima na Pilama – stoji u odgovoru iz Ureda gradonačelnika u kojem se dalje navodi kako je Gradsko vijeće to koje mora pregovarati s autorom.
– Gradsko vijeće treba pregovarati s autorom, a ne gradske službe kako je na sjednici Gradskog vijeća krajem prošle godine bilo i navedeno – navodi se u odgovoru u kojem se ne navodi točno na kojeg člana GV-a pada ta odgovornost.
No s obzirom kako se na gotovo svakoj sjednici u pravilu barem jednom potegne pitanje ovog spomenika, upitno je zna li ‘Gradsko vijeće’ za ovu odgovornost, no jedna je stvar sigurna. S autorom još nije kontaktirao nitko, a on je zbog toga poprilično ljut.
– Iz Grada Dubrovnika nitko me nije kontaktirao vezano na spomenik. Godine 2003. dobio sam prvu nagradu na arhitektonsko urbanističkom natječaju za uređenje platoa Pila u Dubrovniku. Spomenik predstavlja samo jedan od integralnih elemenata u tom projektu. Iako je na tadašnje zahtijevanje i molbu mnogih postavljen prvi, spomenik je jedino ispravno i moguće sagledavati i valorizirati unutar ukupnog rješenja platoa novih Pila s kojim čini nedjeljivu cjelinu. Nakon prezentacije projekta svi su bili upoznati s izgledom i načinom funkcioniranja. Tada su od strane branitelja bila postavljena samo dva zahtjeva, da se dodaju fiksni križ i grb, što je bio moj kompromis. Smatram ispravnim saslušati sve želje i mišljenja – ističe Igor Franić na upit DuLista te dodaje:
‘Sve dalje, ako se ovakav nekulturan nedijalog s gradom koji ima kulturne ambicije nastavi, moguće je riješiti i u okviru Zakona o autorskim pravima te potpisanog ugovora!’
Na naše dodatne upit o tome dokad traje autorska zaštita i što ona točno znači, kao i je li točna informacija da se spomenik ne smije micati bez njegova pristanka Franić nije htio odgovoriti. Bez odgovora smo ostali i na upit o tome koja su mu prava kao autoru zajamčena ugovorom koji je tada potpisao s Gradom Dubrovnikom, ali i postoji li stavka o zajamčenom održavanju i do kada. Naime, ‘Kocka mora’ sastavljena je od komponenti koje imaju svoj vijek trajanja, a na godišnjoj razini održavanje košta i do pola milijuna kuna.
Točnije, samo postavljanje spomenika koštalo je oko 10, 6 milijuna kuna, a već 2007. za prvu godinu za održavanje izdvojeno je 149 258 kuna. U 2008. ta cifra je bila 511 145 kuna, a sljedeće godine 358 848 kuna. Od 2010. pa do 2015. godine godišnji iznosi za održavanje bili su redom: 222 521 kuna, 352 308 kuna, 472 576 kuna, 399 374 kuna te 364 091 kunu.
Kako su poručili iz Grada Dubrovnika održavanje se ugovaralo temeljem javnog natječaja za svaku godinu dok su se za komunalne usluge i opskrbu električnom energijom plaćali računi.
– Nakon što je Gradsko vijeće donijelo odluku o uklanjanju spomenika braniteljima na Pilama, nije raspisan novi godišnji natječaj za održavanje, tako da u ovoj godini nije bilo troškova – navodi se u odgovoru Grada Dubrovnika.
Nedostatak ikakvog održavanja moglo bi objasniti zašto ‘Kocka mora’ radi rijetko ili nikako, a pogotovo zašto nije bila ‘upaljena’ kao dio protokola 1. listopada. ove godine.
Postavljen za vrijeme Šuice
Vrijedi podsjetiti kako je ‘Kocka mora’ postavljena u vrijeme HDZ-ove gradonačelnice Dubravke Šuice, koja je tada bila i predsjednica ocjenjivačkog žirija u natječaju. Osim Franićevog rješenja bodovalo se još nekoliko radova različitih autora, a druga nagrada pripala je arhitektu Anti Uglešiću (koautor Marijana Rančić), čije je rješenje ‘primjereno i funkcionalno i oblikovno artikuliralo sve zahtjeve postavljene natječajnim programom’. Treća nagrada pripala je projektnom timu 3LHD studija, koje je predviđalo rješenje tunela od Minčete do Splitskog puta, što je od strane ocjenjivačkog suda nazvano upitnim.
Zanimljivo je spomenuti kako ovo rješenje nudilo memorijalni zid, a ne spomenik. Naime, kako su isticali autori, dostojna memorija na žrtvu onih koji su svoje živote dali za slobodu Dubrovnika ne može biti samo klasična skulptura spomenik, već je puno bolje napraviti utilitarni prostor kao znak sjećanja, spomenik kojeg aktivno koriste svi građani. Sastavni dio Memorijalnog parka bio bi i Memorijalni zid, kao spomen obilježje na platou Pila, čime se, isticali su autori, željelo obilježiti ulaz u Memorijalni park, i on je prostor na kojem se polažu svijeće i cvijeće. Monumentalni memorijalni zid visine 3 metra, dužine 28,85 metara, bio bi svojevrsna refleksija grada jer je napravljen od reflektirajućeg nehrđajućeg čelika, osvijetljen nevidljivom LED rasvjetom, a imao bi i napisane stihove Gundulićeve Himne slobode.
Franić je u nekoliko navrata isticao kako će njegov spomenik braniteljima doći do punog izražaja tek i jedino po završetku II. i III. faze projekta platoa Pile, kada se uklone svi objekti predviđeni za rušenje, posebno kavana Dubravka, te kada se cjelokupni promet s Pila preusmjeri iza ljetnikovca Pucić. No do realizacije ostatka tog projekta nikad nije došlo, a zbog zamršenih imovinsko-pravnih odnosa oko tih nekretnina pitanje je kad bi do toga uopće moglo i doći.
Ono što je danas jedino sigurno je da sredstva za održavanje spomenika nisu osigurana, a bez prave skrbi i zamjene dotrajalih dijelova samo je pitanje vremena kad će Kocka mora postati ruzinavo ruglo nasred Pila. Ogledalo za turiste nedostojno čak ni javnog WC-a.