Čak i oni koji dobro poznaju prof. dr. sc. Nikšu Buruma bili su iznenađeni njegovom kandidaturom za novog rektora Sveučilišta u Dubrovniku.
Dijelu javnosti posebno je bila zanimljiva činjenica kako je jedan samozatajni znanstvenik s Odjela za elektrotehniku i računarstvo već u prvom krugu dobio dovoljan broj glasova koji su mu omogućili da od 1. listopada preuzme čelno mjesto Sveučilišta. O izboru, ali i programu kojeg su prepoznali članovi Senata i njegovi kolege razgovarali smo s budućim rektorom koji najavljuje velike promjene. Prvenstveno kadrovsku reorganizaciju Sveučilišta.
Prof. dr. sc. Burum za DuList otvoreno iznosi planove o strukturnim promjenama, stavove o trenutnom stanju na Sveulilištiu, programskoj viziji, ali i problemima koji će ga dočekati poput Maribica i zgrade rektorata. Osvrnuo se i na izgradnju studentskog doma u kojeg bi u njegovom mandatu trebali useliti prvi studenti.
Jeste li očekivali da će Vas Senat Sveučilišta u Dubrovniku izabrati za rektora u prvom krugu?
Nisam očekivao izbor u prvom krugu. To se nikad ne može očekivati jer je glasovanje tajno i nikad ne znaš koje će ime zaokružiti. Glasuje se po svojoj savjesti, a savjest zna biti nezgodna. Promjeni se u sekundi. Dakle, razgovarao sam s dosta članova Senata. Nikome nisam ništa obećavao niti nudio, samo sam im izložio ono što bih radio u svom mandatu i zamolio sam ih da glasuju po savjesti.
Što je to u Vašem programu polučilo većinu glasova?
Sveučilište je prilično veliko i aktivnosti Sveučilišta su dosta šarolike. Od nastavne i znanstvene, do poslova koji su se pokrenuli, poput izgradnje Studentskog doma, te do odnosa sa studentima. Dao sam iscrpnu viziju Sveučilišta. Osim međunarodne suradnje, jedan od temelja mog programa je na unutarnjoj reorganizaciji. To je interna stvar Sveučilišta koju treba raspraviti sa svim sastavnicama ove visokoobrazovne ustanove koja je zasnovana na odjelskom principu i sve sastavnice i pročelnici tih sastavnica trebaju participirati u osmišljavanju nove organizacije.
Spremate strukturne promjene?
Mislim da je to neophodno. Sabor Republike Hrvatske je 1. listopada 2003. godine donio odluku o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku i organizacija je od tada ostala identična. Sveučilište je bilo manje, s manjim brojem odjela, zaposlenika i studija, a danas je u njegovu sastavu šest sastavnica uz Institut za more i priobalje, a još su dva odjela u osnivanju. Držim da je došlo vrijeme zajedno s ljudima koji vode te sastavnice i koji su u Vijeću odjela u tim sastavnicama raspraviti o reorganizaciji. Naime, po sadašnjoj je strukturi upravljanje dosta složeno. Previše ovlasti je na rektoru, a premala je uloga pročelnika odjela. Moje je mišljenje da se doktor znanosti koji je i izabran u znanstveno nastavno zvanje docent, a to je minimum kojeg moraš imati za pročelnika odjela, ne smije pretvoriti samo u pisara ili birokrata koji tek prosljeđuje odluke rektora ili ispunjava potrebnu papirologiju. Uloga svakog pročelnika sastavnice je jako bitna u upravljanju Sveučilištem, što znači dao bi im veće ovlasti, ali i odgovornost. Međutim, prvo što treba napraviti jest izmjena Statuta Sveučilišta.
Uz to imamo Senat kojeg sačinjava 21 član. Zastupljene su sve sastavnice, a iz svake sastavnice izabran je još jedan član Senata tajnim glasovanjem kojeg su delegirali članovi Vijeća odjela. Tu su i članovi Senata iz asistentskih zvanja, nastavnih zvanja i zaposlenika, te predstavnici studenata. Taj senat od 21 osobe je preglomazan za raspravljati i donositi strateške odluke.
Razmišljate o svojevrsnom Velikom i Malom vijeću?
Tako je, to mi je ideja. Napraviti Senatski odbor ili vijeće u kojem bi bili pročelnici svih odjela i ravnatelj Instituta. Nije mi ideja da to Vijeće, rektor i prorektori donose odluku, već da se sve bitne stvari mogu lakše prenijeti na odjele, na odjelima raspraviti i vratiti Upravi koja će to provesti.
Na završetku akademske 2014./2015. na Sveučilištu je nastavu, znanstvenu i stručnu djelatnost obavljalo 150 zaposlenika od kojih je bilo 101 doktor znanosti, 12 magistara znanosti i jedna magistra umjetnosti i to se ne može ignorirati. Imamo vrlo značajan intelektualni potencijal i ti svi ljudi sigurno imaju ideje i promišljanja o razvoju Sveučilišta. Mi smo vrlo raznoliki pa su onda i pogledi različitih sastavnica drukčiji, što svakako treba uzeti u obzir. Ja kao elektrotehničar možda na neki problem gledam iz drugog kuta nego netko s Komunikologije ili Akvakulture. Sva ta mišljenja ljudi koji su različite struke mogu iznjedriti samo dobro.
Donositi odluke misleći da si najpametniji sigurno nije pravi smjer, pogotovo kad imamo iza sebe toliko školovanih i znanstveno aktivnih profesora, koji su isprepleteni s različitim strukturama društva, sa sveučilištima ili fakultetima na kojima su doktorirali, radili ili s kojima još uvijek surađuju. Taj protok informacija je strahovit, u pozitivnom smislu, dakako. Često imamo informacije o mnogim stvarima koje nisu ugledale svjetlo dana ili tek kreće u zakonsku proceduru. To ne koristiti za prilagoditi se nekoj situaciji ili reagirati na vrijeme je velika šteta.
Kojim smjerom planirate voditi Sveučilišta u programskom smislu?
Komunikologija i mediji, akvakultura, restauratorstvo, pomorstvo, elektrotehnika i računarstvo, ekonomija. Prilično smo raznoliki. Bilo bi optimistično očekivati kako će rektor donositi odluke ili predlagati studije i nove programe. I opet se vraćamo na početak, na veću odgovornost i mogućnost upravljanja pročelnika sastavnice svih tih odjela ili Instituta. Za očekivati je da ljudi koji na tim odjelima rade i koji su dobili ovlast i odgovornost predlažu smjerove, prate stanje na tržištu i predlažu ili nove programe ili promjenu planova i programa sadašnjih studija. Naime, nepisano je pravilo da jedan studijski program bez promjene može opstati najduže deset godina.
Mislite li da ćete možda naići na otpor, na primjer – ‘zašto išta mijenjati, ako je i ovako dobro’?
Tada će se to odraziti na broju studenata. Danas je obrazovanje postalo kao roba na tržištu. Ako nismo aktualni, ne pratimo trendove i nismo prepoznatljivi na svjetskim listama sveučilišta onda ćemo imati sve manji broj studenata.
Koliko ste zadovoljni sa statusom Sveučilišta u Dubrovniku?
Nisam! To ‘nisam’ nije revolt, nego i kad si dobar ne smiješ tu stati. Sveučilište je kao živi organizam. Ako se stane, propada. Mi ne možemo sebi kupiti određeno mjesto, već moramo stalno biti aktivni kako bi opstali, a da ne govorim što sve treba imati i napraviti kako bi se popeli u sam vrh. Dopuštam mogućnost da na odjelima netko ne želi mijenjati, raditi, ali broj studenata će neminovno opasti jer će pronaći bolji, moderniji i aktualniji studij. U tom slučaju osudit će nas tržište.
Dubrovačko Sveučilište ima širok spektar sveučilišnih programa. Je li to svaštarenje? Hoćete li ga nastaviti razvijati u više potpuno različitih smjerova ili ipak neke stvari treba rezati i jačati jedno područje?
Nije jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. Mi smo ipak uložili u kadar, ljudi su se školovali, postoje oni koji su izabrani u znanstvena nastavna zvanja, pokrenuti su neki studiji. Je li to svaštarenje ili nije zavisi iz kojeg kuta se gleda.
Spominjao se i studij glazbenih i vizualnih umjetnosti?
Jedno su želje, a drugo stvarne potrebe. Treba napraviti studiju, istaživanje o trenutnoj situaciji na malom hrvatskom tržištu obrazovanja i u konačnici odgovoriti na pitanje koliko ćemo biti konkurentni. Mogao bih biti dovoljno lud i reći otvorit ćemo studij nuklearne fizike. Naći ću stotinu razloga zašto bi to trebalo, ali ću isto tako prešutati dvjesto onih zbog kojih našem Sveučilištu ne treba takav jedan studij.
Ne znam kako su neki studiji nastajali, ne želim razmišljati da su nastajali tek tako. Želim vjerovati da su bivše Uprave o tome duboko promišljale. Pitanje je i što s ljudima jer ti su profesori svoj život usmjerili prema Sveučilištu i školovali su se. To je mukotrpan trud. Najlakše je krenuti iz početka, napravi se kurikul, zadaju se ciljevi i ishod studija. Danas još ne mogu govoriti o konkretnim promjenama ili izmjenama, ali sam u svom programu najavio kako ću redovito obilaziti sve Odjele i sudjelovati u radu njihovih Stručnih vijeća.
Znači li to da zbog zaposlenog kadra nećete moći raditi neke programske promjene?
Ne. Sama reorganizacija Sveučilišta bi trebala sadržavati smjernice s kojima bi se pripremili na, recimo, bezbolnije odustajanje od nekog smjera. Danas svaki odjel koji ima primjerice predmet matematiku zapošljava svog matematičara. Taj problem je nastao zbog nedostatka strateškog promišljanja. Smatram kako je na Sveučilištu, zasnovanom na odjelskom principu, besmisleno u svakom odjelu imati matematičara, umjesto centra za matematiku ili prirodne znanosti koji bi popunjavao satnice po svim odjelima. Neću na Elektrotehnici i računarstvu zapošljavati ekonomista ako na Odjelu ekonomije imam ljude koji su za to kompententni. Mislim da je tu nastala redundancija koja nije napravljena sa zlom namjerom. Glavni je cilj napraviti strateški plan razvoja Sveučilišta kojeg će podržavati svaka sljedeća Uprava, a kako bi to uspjeli treba uključiti praktički sve zaposlenike.
Hoćete li mijenjati ili jačati neki segment?
Ja bih to ipak prepustio tržištu.
Koliko je fleksibilno za prilagođavati se tržištu kad do promjene ili uvođenja novog programa mora proći barem 3 do 4 godine do dopusnice?
Sadašnji programi koji postoje nisu pali s neba. I oni su promišljeni. Može se promišljati primjerice treba li na Ekonomiji otvarati neke nove smjerove. Oni sad idu prema smjeru hotelijerstva. Ili krenuti u proboj nečega potpuno novoga? Ne postoji ništa što bismo mogli napraviti da negdje na tržištu već ne postoji, u Hrvatskoj, a da ne govorim o Europi i svijetu. Treba prvenstveno imati studente koji žele studirati taj smjer. U Dubrovniku se možemo baviti ekonomijom ili pomorstvom, kao bilo gdje drugo. Nije previše poznato kako je računarstvo, koje nam se sad čini periferno, u jednom razdoblju u bivšoj Jugoslaviji bilo prepoznatljivo baš u Dubrovniku. Iz Dubrovnika su krenule mnoge i danas cjenjene informatičke tvrtke koje posluju u državi. To je prepoznati segment. Stjecajem okolnosti osamdesetih godina pojavila se kritična masa ljudi koja je ojačala segment računarstva. Dogodilo se to spontano. Potencirati nešto na način privilegiranja nije dobro. I sad se vraćamo na glazbenu akademiju. Koja bi to glazbena akademija bila? Za koju vrstu glazbe bi se opredijeli? Nemam ništa protiv Glazbene akademije, ali se treba promišljati, na primjer, da u Hrvatskoj ne postoji jazz akademija. Ne zagovaram je, već samo promišljam. Uglavnom, ako želimo privući ljude onda ne smijemo biti isti kao Split i Zagreb koji imaju tradiciju glazbene akademije.
Sveučilište treba graditi na tradicijama koje imamo. Nema tu prevelikog prostora. Baza duštva je STEM (Science, Technology, Engineering and Mathematics) područje. Ako nemamo razvijenu inženjersku bazu društva jako je teško razvijat socijologiju, komunikologiju ili psihologiju jer je to nadgrađe. Društvo mora biti bogato da bi imalo to nadgrađe, a bogato društvo stvaramo sa STEM-om.
Što mi u Dubrovniku možemo napraviti? Moramo najprije imati područje koje će nam puniti taj studij, moramo biti prepoznatljivi u svijetu, ljude koji će biti najbolji stručnjaci i predavači i koji će privući studente. To se ne može istresti iz rukava, o svemu ovome treba dobro promisliti. To je veliko promišljanje, diskusija s ljudima, osluškivanje. Ne smijemo nešto gurati nego otvoriti mogućnost kako bi entuzijasti to pokrenuli. Ako u gradu postoji kritična masa za pokrenuti nešto i ako ta kritična masa raste i ako je javno mijenje sklono tome, onda Sveučilite mora otvoriti mogućnost za realizaciju tog programa.
Kakav je Vaš stav prema profesorima predavačima s drugih sveučilišta. Ima li ih dubrovačko Sveučilište previše?
Stav svakog sveučilišta je da sva svoja predavanja pokriva iz svog nastavnog kadra. Dvije su vrste dolazaka. Jedan je onaj ako nedostaje kadra i ne može se pokriti određeno područje pa se mora posezati za kadrom izvan matičnog sveučilišta. I to nije dobro jer u svojoj kući moraš imati vlastiti kadar, i to ne samo radi predavanja već i suradnje među znanstvenicima. Moramo što prije uključiti i osposobiti mlade ljude kako bi našim snagama pokrivali programe i predmete, a gosti predavači su svakako dobrodošli. Gostovanje nastavnika kao predavača koji na našem Sveučilištu održe nekoliko predavanja, jer je to njihovo područje i jer su po tome poznati je svakako korisno. Tu je riječ o razmjeni znanja, ideja, veza, povezanosti. Ljudi moraju znati da međusveučilišna suradnja funkcionira na privatnim vezama. Nakon toga dođu ugovori o suradnji, ali nikad on nije potpisan bez prethodnog poznanstva i povezanosti. Sve se gradi na osobnim vezama znanstvenika i profesora. To nije tajna niti išta neobično. I međunarodni projekti počinju kao prijateljska suradnja. Jedni druge uključujemo u projekte, obavještavamo o natječajima za projekte i zajedno nastupamo na njima. Te veze ostaju trajne, ne prekidaju se završetkom nekog projekta. Zbog tih privatnih veza dobiva se povezanost sa cijelim nizom prestižnih sveučilišta u Europi i svijetu. To je inače trend u svijetu i te aktivnosti želim poticati i pojačati.
Još uvijek aktualna rektorica Vesna Vrtiprah je naišla na niz problema u svom mandatu, od nelegalnosti zgrade Pomorskog faktulteta do rektorata?
O tim stvarima ne znam puno i vjerujem da je svaka Uprava dosad u dobroj namjeri to rješavala. Očito je da su ti problemi bremeniti. Ne vjerujem da je ijedna Uprava generirala probleme i ostavljala ih nasljednicima. Ti problemi ne ovise samo o rektoru sveučilišta, nego su posljedica sredine u kojom živimo.
Kako ćete se postaviti prema zgradi rektorata?
Od 1. listopada ću postati rektor i moram zastupati interese Sveučilišta. Kako bude razmišljanje Uprave, pročelnika odjela i Senata, zastupat ću taj stav. Ja osobno o rekotratu imam svoje mišljenje, ali ne znam je li u skladu s mišljenjem većine ljudi na Sveučilištu.
Ako ne bude u skladu s mišljenjem većine?
Argumentirat ću ga, ali o svemu ću nakon 1. listopada. Do tad ću poštivati stav sadašnje uprave.
Tvrtka Maribic je u stečaju. Jeste li upoznati s tim detaljima?
Djelomično. Sveučilište je, koliko su me u ovih nekoliko dana moji kolege informirali, koncesijski vlasnik prostora, a sve ostalo je sada na stečajnom upravitelju koji raspolaže sa ostalom imovinom tvrtke. Navodno tamo ima opreme kojoj je pala cijena zbog isteka godina, a nije niti upotrebljavana i šteta bi bilo novu, neraspakiranu opremu izgubiti. Čuo sam kako postoje i nove inicijative oko pokretanja razvojno-istraživačkog centra u Bistrini, ali o tome više nakon preuzimanja mandata.
Svjedoci smo da je Sveučilišni dom dobio sredstva za izgradnju, a Vi bi trebali biti taj koji će završiti izgradnju i dočekati prve studente?
Zahvalan sam svim onima koji su se za to izborili. Uloga svih tih ljudi je neizmjerna i svatko tko je imalo doprinio tome treba mu skinuti kapu do poda jer to nije bio nimalo jednostavan posao. Dubrovnik ne može biti sveučilišni grad bez doma. Trud kojeg su uložili je za svaku pohvalu. Lako je graditi nešto kad ti je netko osigurao novac. Ja to neću graditi, to će graditi i voditi ljudi koji su kompetentni za taj posao. Bez obzira tko će izgraditi dom bitno je da će on postojati i da će u njega useliti studenti. Nedostatak doma je najveći problem Dubrovnika i zbog nedostatka smještajnih kapaciteta je i broj studenata manji. Studenti znaju, oni koji nisu u Dubrovniku doma, s kojim se sve problemima susreću zbog činjenice da smo mi turističko središte.
Kad ste objavili zadnji znanstveni rad?
Prošle godine. Rad je objavljen 2015. u CC časopisu Automatika pod nazivom: Neural Network Prediction of Signal Strength for Irregular Indoor Environments i nastao je u suradnji s kolegom doc. dr. sc. Ivom Vilovićem. To je dio njegove doktorske disertacije pri čijoj smo izradi usko surađivali.
Kako ćete uspjeti održavati ritam istraživanja i pisanja znanstvenih radova?
Teško, a to jako volim. Bit ću korektan pa ću se povući iz projekata koje sada radim. U nas na Elektrotehnici vlada pravilo ‘ako nisi ozbiljno na nečemu radio onda se iz pristojnosti ne nadopisivaš na taj rad’. Mada ću nastaviti diskutirati s kolegama, pratit ću što rade i nastaviti neobaveznu suradnju.
U stalnom ste kontaktu i suradnji s kolegama s Fakulteta za elektroniku i računarstvo gdje ste i diplomirali te doktorirali?
Stalno sam gore. Ja sam dijete FER-a. Moj zavod je Zavod za radiokomunikacije na FER-u i drugi mi je ‘dom’. U Zagrebu se često družim s kolegama, uvjetno govoreći, na kavi. Počašćen sam što surađujem sa svjetski priznatim znanstvenikom prof.dr.sc. Zvonimirom Šipušem. Raspravljamo po nekoliko sati o nekom problemu, razmjenjujemo ideje, podijelimo zadatke. Tada je proboj prema konačnom rješenju puno brži. Osim stručnih često se raspravlja i o životnim problemima. Tako da se i obiteljski povežeš.
Kako su Vam kolege s FER-a primili vijest da ste novi rektor?
Zvali su me i čestitali odmah nakon izbora. Isto popodne ponosno su objavili tu vijest na internetskim stranicama Zavoda. To smatraju i svojim uspjehom. Ta grupa ljudi mi je kao obitelj pa me veseli što ću moći za savjete pitati i neke od njih koji su već na sličnim dužnostima. Naš zavod sada, od milja i ponosa, zovu Zavod rektora, poput Doline kardinala, jer je Damir Boras rektor Sveučilišta u Zagrebu završio FER na Zavodu za radiokomunikaciju. Isto je i s Mislavom Grgićem, dekanom Fakulteta za elektroniku i računarstvo i eto sad i ja koji preuzimam dužnost 1. listopada. A i nekoliko prodekana na osječkom Elektrotehničkom fakultetu je završilo studij na istom Zavodu.
Kakvi su komentari u Gradu, dojmovi Vama najbližih?
Oni koji me poznaju bili su iznenađeni kako sam se uopće kandidirao, ali komentari koji dopiru do mene su jako pozitivni. I to me veseli. Vjerojatno ima i onih kojima baš i nije drago. Tako je uvijek u životu. Veseli me što je veliki broj kolega s kojim sam razgovarao ponudio svoju pomoć bez ikakvih uvjeta. I u razgovoru s članovima Senata, moram reći, kako me nitko nije pitao za prorektorska mjesta već su se bezuvjetno stavili na raspolaganje. I to me, nakon izbora za rektora, ohrabrilo jer držim kako ima jako puno sposobnih mladih ljudi koji su voljni raditi i prihvatiti se posla. Nisam sam, a tada je puno lakše.