Pred svaku turističku sezonu, a još jedna je pred vratima, pitamo se i uz pomoć stručnjaka koji su upućeni u situaciju na turističkom tržištu, predviđamo kakva će biti. Kriza na Bliskom istoku nas je svih šokirala, a između ostaloga nametnula pitanje hoće li se, odnosno preciznije, kako će se reflektirati na nadolazeću sezonu. Uz to, uvedene su velike promjene, ponajprije zakonske, koje se odnose i na poduzetnike u turističkom sektoru. I, što ne smijemo izostaviti iz ove priče, a provlači se već dugi niz godina, jest pitanje uređenja turističkog sektora, definiranja dugoročne vizije i strategije kojom bi se ona trebala ostvariti.
Svjedoci smo dugotrajne stihijske apartmanizacije, problema nedostatka radne snage koji „krpamo“ uvođenjem stranih radnika te pitanja (ne)razmjera cijena i kvalitete.
O svemu smo porazgovarali s predsjednicom Županijske komore Dubrovnik Nikolinom Trojić – uvijek susretljivom, a suvišno je reći, ali ipak valja naglasiti, znanjem i stručnošću itekako potkovanom sugovornicom koja uvijek, bez okolišanja, „pogađa u sridu“, kako se kaže, problema. U množini.
Pred nama je još jedna turistička sezona. Puno značajnih promjena je uvedeno u način poslovanja poduzetnika uopće, a naročito turističkih subjekata. Jesu li i koje konkretno promjene uvele više reda u sustav?
Svake sezone su neke promijene. Za ovu godinu bih istaknula uvođenje Fiskalizacije 2.0 koja je unijela dosta zbrke i bila je izazovna za poslovne subjekte. Također, očekuje se donošenje novog Zakona o strancima, koji će sigurno donijeti određene novitete s ciljem da se na tržište radne snage uvede više reda i sigurnosti. S druge strane političke prilike na Bliskom istoku bit će najveći izazov turističke sezone. Mi smo avio destinacija s dominantnim brojem noćenja iz Velike Britanije i SAD-a. Pitanje je kako će se naša emitivna tržišta ponašati u ovim okolnostima sigurnosnih izazova. Za očekivati je da će prvi dio predsezone biti djelomično suzdržan zbog straha od blokade letova. Ukoliko se situacija na Bliskom istoku završi relativno brzo vjerujem da bi turistički tijek trebao biti na razini prošle godine.
Pričali smo s Vama i ranije te pisali u više navrata o stihijskoj apartmanizaciji, uopće turizmu bez vizije i plana. Uočavaju li se kakve promjene na bolje u tom pogledu?
Osjeti se snažna želja da se uvede reda po ovom pitanju. Ali kad toliko dugo vremena puštate nered i dozvoljavate tržištu da djeluje potpuno bez korektiva i strateške vizije teško je naknadno uvesti reda, jer režete već dana prava i stvarate otpor kod novih potencijalnih vlasnika apartmanskih kapaciteta. Nisam sigurna još da imamo pravu viziju kako bismo trebali izgledati u budućnosti. Ali eto, barem znamo da ne možemo i ne smijemo ovako više dalje, jer režemo granu na kojoj sjedimo. A evo i zašto! Mi smo već dosegli vrhunac što se tiče broja turista u glavnoj sezoni, brojke se mogu povećavati samo i isključivo ako se pretvorimo u cjelogodišnju destinaciju. Vjerujem da je sad već svima jasno da bi daljnje povećanje kreveta u privatnom smještaju moglo dovesti do pada popunjenosti, a time i pada cijena. Dakle, ako nastavimo povećavati kapacitete prosječna popunjenost će nam se smanjivati, a time opadati i prinos od imovine. O društvenom utjecaju apartmanizacije neću ni govoriti, vjerujem da sad to već svi osjećaju. Ali prave promjene se dogode kad se vodi planirana porezna politika prema sektorima koje želite potaknuti i onima koje želite obuzdati. Tome treba dodati jasnu viziju razvoja turizma, počevši od državne razine pa do lokalne, gdje se s tim vizijama onda usklađuju prostorni planovi. Iz ovoga je jasno da nas čeka još puno posla po tom pitanju.
Moramo se dotaknuti i pitanja cijena. Nadležni šalju poruke – smanjite cijene u suprotnom nećemo biti konkurentni! Prošla je sezona tu tezu oborila, makar po pitanju privatnog smještaja u Dubrovniku. S druge pak strane troškovi svega su porasli i je li uopće realno očekivati da cijene konačnih proizvoda i usluga u turizmu ostanu iste?
Cijene kontinuirano rastu i za očekivati je dodatni rast, posebice zbog rasta cijena energenata, uslijed krize na Bliskom istoku. To će se pretočiti kao plimni val na sve strukture ekonomije, a na koncu i na naše cijene u turizmu. Stvorit će taj pritisak na troškovnoj strani koji će se morati kompenzirati nečim, a najbolje bi bilo kvalitetom. Tko god može zadržati prošlogodišnje cijene bilo bi dobro da ih zadrži, oni koji ne mogu morat će smisliti nešto čime će ublažiti rast cijene ili dati gostu osjećaj da je dobio nešto više. Međutim, kod nas je problem što fali ta diverzifikacija cijena i ponude. Proizvodi i usluge slabije kvalitete moraju se svesti na svoju pravu cijenu, jer očigledno raste nam udio gostiju zadnje tri godine koji traže nižu razinu kvalitete i nižu cijenu. Treba biti za svakoga po nešto.
Mislite li da ćemo prestati biti konkurentni i je li uopće stvar cijena ili pak kvalitete i gore spomenutog nedostatka vizije, plana, određenosti kao destinacije?
Dubrovnik je zanimljiv turistički biser, a ujedno je i jako mal. Brojke turista koje kod nas dolaze na razini godine relativno se lako mogu zadržati, osim ako ne zeznemo nešto konkretno. Kod nas to ide po inerciji. I to me ljuti. Zar ne možemo i mi doprinijeti malo nečemu, da okolnosti budu bolje? Jednostavno se ljuljuškamo iz sezone u sezonu. Rekla bih da nam je relativno dobro. Ali taj pritisak cijena je doista velik, ostavlja traga na našoj ponudi, koja se erozira već godinama. Ova sezona bi mogla pokazati gdje smo mi stvarno. U suštini, naša tržišna pozicija odcjepljuje se od južnog Mediterana i sve više konvergiramo Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. E sad, za zadržati te goste treba svake godine dodavati sadržaje kako bi ostali atraktivna i poželjna destinacija.
Plaće u turizmu rapidno rastu iz godine u godinu. Situacija na tržištu rada je takva da radnik poslodavcu može postavljati uvjete. Kako se to reflektira na sveukupnu situaciju?
Pa da, nedostatak radne snage dovodi do negativne selekcije, uz visoke troškove rada. Opada nam kvaliteta, a upravo je to trebala biti komparativna prednost na kojoj baziramo našu poslovnu strategiju. Jer, ako već ne možemo smanjivati cijene onda je podizanje kvalitete jedini mehanizam po čemu se možemo razlikovati od konkurencije. Ipak, rast cijena rada dovodi do pritiska na finalne cijene u turizmu, što opet testira razinu konkurentnosti. Dakle, plaće rastu, a kvaliteta rada opada. Zbog toga opada i produktivnost, što dovodi do pada profitabilnosti turističkog sektora.
Jesu li opravdani prigovori da nam je vrlo upitna kvaliteta radne snage; stranci ne znaju jezik, a i domaći koji rade „svaštare“, pa nam konobari i barmeni primjerice nisu ni blizu na razini na kojoj su bili prije, nego što se reče priučeni? A i kvaliteta proizvoda na koncu, logično, zbog navedenog razloga nije kakva bi trebala biti.
Točno. To postaje obilježje cijele zapadne hemisfere, međutim ne bi nas to trebalo veseliti, jer mi nemamo rezervni sektor od kojeg živimo, kao neke druge destinacije. Nama je turizam jedina poluga. Ako padne ona, događa se domino efekt. Stoga treba raditi na dva kolosijeka. Snažno poticati lokalnu mladu populaciju za ulazak na turističko tržište kroz pametne programe specijalizacije te s druge strane uvezenu radnu snagu pokušati profilirati. One stranci koji se pokažu kao dobri trebalo bi zadržati i u njihovo znanje i vještine uložiti. Stoga, jasno je da oni prije svega moraju naučiti Hrvatski jezik. Jasno da im uvjeti rada trebaju biti barem približni uvjetima u Zapadnoj Europi, da nam ne bi otišli. I još jedna stvar koju kao papagaj ponavljam, turizmu treba dodati bar još koji sektor. Ako ne kao dominantan, onda barem kao komplementaran. Moramo razviti i još nešto što se može nadovezati na turizam; npr. kreativne industrije, obnovljivi izvori energije te poljoprivreda. Kad budemo porezno tretirali poljoprivredu kao apartmane možemo očekivati neku promjenu, a do tad ljudi će se ponašati racionalno. Što znači da idu u one sektore gdje imaju najveće koristi. Pa ćemo se onda opet vrtjeti u krug. Ključne promjene iziskuju snažne poluge i jasne vizije. Nije da mi to ne možemo, ali treba imati hrabrosti i društvene odgovornosti.
