Rad arheologije Nikoline Topić od ovog petka ćemo upoznati u Domu Marina Držića. Naime, u Noći muzeja u ovoj ustanovi otvorit će se izložba ‘ U traganju za renesansom: staklo iz arheoloških istraživanja na dubrovačkom području’.
Simpatična arheologinja je, nakon što je diplomirala, radila kao sudionica u mnogim arheološkim terenskim istraživanjima u domaćim i međunarodnim timovima, na lokalitetima različitog tipa koji datiraju od neolitika do novog vijeka. 2008. godine nastavila se baviti terenskim istraživanjem u Dubrovniku i narednih godina na dubrovačkom području. A to je tek dio niza izvrsnih projekata koje nam spominje, a na kojima je radila u našem gradu!
– Sudjelovala sam u istraživanju samostana sv. Marije od Kaštela. Voditeljica istraživanja bila je kolegica Branka Milošević koja mi je ustupila materijal za obradu. Bila sam suvoditeljica istraživanja na Kuli Gornji ugao, voditeljica istraživanja crkve sv. Stjepana u Pustijerni, utvrde Sokol u Konavlima, mosta od Pila, vodila sam arheološki nadzor na Kneževu dvoru u Dubrovniku. Prilikom tih istraživanja susrela sam se s mnoštvom staklenih nalaza koji predstavljaju veliko arheološko bogatstvo Grada i dubrovačkog područja – ističe, dodavši kako su navedena arheološka istraživanja provedena u sklopu projekata zaštite i rekonstrukcije arhitektonske baštine, koje je provela tvrtka Omega engineering iz Dubrovnika. Pretražujući Knežev dvor, u atriju građevine su nađeni malobrojni ali vrijedni ulomci stakla.
– Nažalost, već ranije nakon potresa 1979. provedeno je istraživanje nakon kojega nisu sačuvani nalazi niti dokumentacija. To bi se trebalo promijeniti jer Dubrovnik ima nalaze svjetskog ranga i mnogobrojne raritetne nalaze. Trebali bismo uzeti u obzir da je to često i jedini način da otkrijemo prošlost, jer arhivski podaci nisu uvijek izdašni. Bez arheološkog istraživanja puno toga ne bismo znali – ističe Nikolina, uz napomenu kako su arheolozi vrijedni entuzijasti, koji rade mnoštvo toga – pored primarnoga terenskog rada, bave se znanstvenim radom, sudjeluju na međunarodnim kongresima, javnim predavanjima, pripremaju izložbe… Stoga, kaže, vrijedno je istaknuti kako bi investitori mogli imati veliku korist kada bi se još i više ulagalo u znanstvenu obradu tog vrijednog materijala.
Stakleni nalazi
Iskopati lokalitet i interpretirati ga je važno, no velika količina nalaza ostaje neobrađena nakon mnogih istraživanja što nas uskraćuje za mnoga nova otkrića, zanimljive priče i podatke, ističe Nikolina, koja je s nama rado podijelila svoju temu doktorskog rada.
– Staklene nalaze šireg vremenskog raspona (II. tisućljeće poslije Kr.) s lokaliteta iz Grada i sa šireg dubrovačkog područja sam obradila u mojoj doktorskoj disertaciji. Nakon nekoliko godina bavljenja tom temom i sudjelovanja na međunarodnim kongresima proširila sam znanje i zanimanje za tu temu koja predstavlja vrlo široko područje istraživanja koje u okvirima naše države nije često bilo predmet interesa ni obrade, no u posljednje vrijeme se to polako mijenja na bolje. Staklenim nalazima sam se počela baviti i zbog mnoštva nalaza koji su pronađeni u mojim istraživanjima i onima koje su vodili moji kolege, ali sam paralelno bila i potaknuta čitajući radove o dubrovačkom staklarstvu dr. Verene Han, koja je tu temu uglavnom obradila preko arhivskih podataka a manjim dijelom preko arheološkoh nalaza pa je proučavanje i šira obrada teme na arheološki način bila veliki izazov – ističe, dodavši kako, budući da je posljednjih osam godina radila na dubrovačkim lokalitetima i materijalu, njen predmet interesa sve više postajala kasnosrednjovjekovna i novovjekovna arheologija.
– Osim staklenih nalaza, bavim se ostalim novovjekovnim nalazima kao što su keramika, metalurgija, keramičke lule, numizmatika, jer razdoblje treba sagledati u cijelosti. Također se interpretaciju i valorizaciju nalazišta može puno bolje predstaviti baveći se širim spektrom nalaza i razmatrajući različite aspekte arheologije – napominje vrijedna znastvenica, a mi polako dolazimo na temu izložbe koja nas čeka u Noći muzeja. Ističe kako je ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić, prepoznao projekt i bez njegovog razumijevanja i vizije onoga što izložba predstavlja, ne bi bilo moguće relizirati ju na ovaj način. Ova ustanova u kulturi teži predstaviti renesansno razdoblje i na načine koji do sada nisu prezentirani, te svojim sugrađanima donijeti novi pogled u taj vremenski okvir, osobito u Noći muzeja, u godini kada se obilježava 450. obljetnica od Držićeve smrti.
Što ćemo vidjeti na izložbi?
– Proučavanje nalaza je uglavnom provedeno posljednjih nekoliko godina u sklopu izrade mog doktorata. Ovdje je, naravno, izabran jedan dio nalaza koji će biti predstavljeni stanovnicima Dubrovnika i ostalim posjetiteljima, s osobitim naglaskom na renesansu jer se Dom Marina Držića bavi isključivo tim razdobljem. Izložbom se daje jedan pogled u kulturu življenja renesansnog Dubrovnika ali i šireg područja. Arheološka struka u prvom redu teži trenskom istraživanju, ali važno je da dubrovačka i šira javnost vide blagodati toga. Važnost i vrijednost tih nalaza je da će građanima biti omogućeno da iz prve ruke vide kojim staklenim predmetima su se služili Dubrovčani iz vremena zlatnog doba Republike – ističe.
Predmeti tipološki obuhvaćaju čaše, čaše na nozi, tazze, odnosno čaše ili zdjele na nozi koje su služile za pijenje ili dekorativno, potom boce, vrčeve, svjetiljke, krunice, prozorska stakla (ocule – kružna stakla i vitraje – poligonalna stakla). Ti predmeti su produkti venecijanskih, ostalih talijanskih, dubrovačkih te zapadnoeuropskih radionica, saznajemo.
– U renesansom periodu bile su učestale čaše na nozi raznovrsnih tipova, tazze, vrčevi, zdjele, boce ingastare – s izduženim vratom i loptastim i kruškolikim tijelom – koje su poznate i iz ranijeg razdoblja. Također su često u upotrebi bile bikonične svjetiljke. Već od 14. st. zastakljuju se mnoge sakralne građevine u Dubrovniku, što se nastavlja kroz 15. i 16. st. kada i privatne kuće imaju prozore a najpopulariji način zastakljivanja građevina je bio ugrađivanje ocula, malih kružnih stakalaca promjera cca 10-12 cm umetnutih u olovne okvire. U 16. st. bile su popularne krunice od polikromnih staklenih zrna što također svjedoči o visokom standardu u Republici. Arheološki stakleni nalazi nisu bili čest predmet obrade na dubrovačkom području do sada (ima nekoliko publikacija u kojima se obrađuju u većoj ili manjoj mjeri – npr. koločepski brodolom – Anica Kisić; Irena Radić Rossi i Teresa Medici), no velika je zasluga dr. Han za proučavanje i objavu arhivskih podataka i uvođenje u arheološki materijal. Moj rad smatram dobrom bazom za nastavak tog rada u kojem ima još puno prostora za upotpunjavanje i napredovanje – ističe nam.
Značenje stakla za Republiku
Staklarske radionice se grade uz podršku vlasti, što znači da su Dubrovčani bili zaintersirani za taj zanat i da im je donosio određenu korist, kaže nam dalje u razgovoru Nikolina. U Dubrovniku je u 15. i 16. st. postojalo više butiga od stakla: na Placi, kod Sponze, a osobito je zanimljivo da je zabilježena takva butiga i na Širokoj ulici, što svjedoči da je cvala trgovina staklenim predmetima. Pored toga što su prodavali svoje staklene proizvode (pretežno čaše, boce, prozore-ocule) bili su i posrednici u trgovini venecijanskim staklom što znači da domaća produkcija nije pokrivala cjelokupnu potražnju. Poznato je da su u Gradu postojali brojni zanati, osobito kroz 15. i 16. st., u vrijeme vrhunca Dubrovačke Republike i da je ona pratila tadašnje svjetske trendove, pa tako nije zaostajala niti u zahtjevnijim obrtima i umijećima poput staklarstva. U Gradu su u početku radili venecijanski majstori, bilo ih je i iz drugih dijelova Italije, a uključivali su se i domaći zanatlije da bi pred kraj produkcije domaći majstori-staklari bili najbrojniji, napominje, te se vraćamo na postav.
-Koncept postava je osmišljen na način da se posjetiteljima predoči kratka povijest staklarstva, tehnike izrade stakla, te staklarske radionice i majstori u Dubrovačkoj Republici. Zatim su tipološki predstavljene sve kategorije nalaza koje će posjetitelji moći vidjeti u vitrinama, uz koji će biti popratni panoi s dodatnim objašnjenjima i uvećanjima nalaza. Izložbu prati dvojezični katalog u kojem su još dani i kratki pregled raznovrsnih lokaliteta na kojima su nađeni nalazi, a koji odaju kontest njihove upotrebe – kaže, dodavši kako je postav izložbe osmislo kustos Marin Ivanović, koji je svojim idejama uspiješno dočarao ljepotu ovih fragmenata i približio ih publici.
– Osobito se ističu nalazi čaša nozi koje su najbrojniji i najraznovrsniji nalazi što odaje da su i luksuzniji stakleni predmeti bili u upotrebi. Također su zanimljivi ulomci ukrašeni staklenim nitima, uglavnom izvedeni tehnikom a fili no ističu se i rijetki nalazi izrađeni zahtjevnom tehnikom a retortoli. No, svi su ti ulomci vrlo fragmentarno sačuvani što je vjerojatno i bio razlog barijere u opsežnijem istraživanju, predstavljanju tih predmeta te zainteresiranosti za njih. Ipak, taj ‘problem’ se može uspiješno riješiti izradom grafičkih rekonstrukcija ulomaka i izradom replika preko kojih posjetitelji mogu doživjeti puni sjaj tih krhkih predmeta – ističe Nikolina, a dodaje i jednu zanimljivost za kraj: poznati staklar William Gudenrath iz Corninga, izradio je po nacrtima vrijedne arheologinje deset replika reprezentativnih posuda koji su zastupljeni na izložbi što uvelike doprinosi boljoj vizualizaciji fragmentarno sačuvanih staklenih nalaza.
Upoznajte Nikolinu!
Nikolina Topić rođena je u Šibeniku 1980., maturirala je u I. gimnaziji – klasičnoj u Splitu 1998., diplomirala 2004. godine na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doktorirala 2015. na temi Srednjovjekovno i novovjekovno staklo (12.-19. st.) s arheoloških istraživanja na dubrovačkom području na Sveučilištu u Zadru u sklopu poslijediplomskog studija Arheologija istočnog Jadrana.
Priče iz Konavala
U 2015. godini, Nikolina Topić održala je zanimljivo predavanje u Kući Bukovac na temu stakla, u sklopu izlaganja različitih tema, različitih autora, koje su povezane s Konavlima i dubrovačkim područjem.
– Obuhvatilo je srednjovjekovni i novovjekovni stakleni materijal s lokaliteta u Gradu i osobito s utvrde Sokol u Dunavama u Konavlima koja je dala široki spektar nalaza od antičkog do novovjekovnoga – u istraživanju utvrde Sokol nađen je i širok spektar ostalih tipova nalaza. Posjetitelji predavanja su pokazali interes za tu rijetku temu, a nadam se da ćemo i ubuduće imati sličnih susreta – kazala je Nikolina.