Nikolina Komljenović jedna je od prvih izvođačica plesa na svili u regiji. Ovom umjetnošću bavi se već 20 godina, a podučava od 2008. Gostovala je sa svojim projektima i vodila radionice diljem cijelog svijeta, od Kine, Palestine, Jordana, Alžira i Nigerije do Njemačke, Belgije, Francuske, Poljske, Grčke te cijele ex-yu regije. Profesionalna je plesačica suvremenog plesa s afinitetima i znanjem u širokom području izvedbenih umjetnosti od raznih plesnih tehnika kao i cirkuskih akrobacija u paru, vertikalnog plesa, manipuliranja objektima te izvodi ples u zorb lopti i voltige. Jedina je u svijetu koja izvodi zračni ples na prozirnim nitima. Svoju priču podijelila je sa čitateljima DuLista.
Kako ste se upoznali s plesom na svili?
Moja priča sa svilom dogodila se sasvim slučajno. Počela sam se baviti žongliranjem i čula sam za susrete u prirodi. Primarno sam na njih pošla zbog žongliranja, a kada sam tamo došla ugodno sam se iznenadila svim drugim disciplinama koje sam zatekla. Nakon tih radionica voditelji koji su bili iz Njemačke su pošli, a mi smo ostali željni još plesa. Tada je jedan prekrasan gospodin, pokojni Boris Barta rekao ‘Deca, hoćete prostor? Bum vam ga i dao’. Tako smo dobili dvoranu u kojoj smo mogli vježbati sve što smo naučili, a s vremenom i učiti nešto novo.
Kako ljudi reagiraju kada im kažete čime se bavite? Inače sam koreograf i plesačica suvremenog plesa. Kada nekom kažete da se bavite plesom onda je to ok. No, kada im rečete da se bavite akrobacijama onda se iznenade i nerijetko uzviknu: ‘Joj, pa to je hrabro, svaka čast!’. Meni je zanimljivo kako ljudi reagiraju. Ja se bavim pokretom u zraku. Istražujem njega i prebacivanje težine. To su neki smjerovi koji su meni izazov, a ljude očito fasciniraju.
Svila Vas je vodila po cijelom svijetu. Imate li neku zemlju ili nastup na koji ste posebno ponosni?
Doista, ples na svili vodio me posvuda po svijetu. Jedno od meni najzanimljivijih mjesta gdje sam nastupala je svakako bila Kina, odnosno Makao. Tamo sam održala predstavu ‘Pozdrav Milivoju’ kao i radionicu plesa. Moram priznati da me najviše iznenadilo jer sam držala radionicu ljudima koji su inače cirkuski majstori. No, na njoj su prisustvovali uglavnom oni koji sa svilom i akrobacijama nisu imali dodira. Bila sam pozvana održati radionice u Parizu koji ima brojne vrhunske cirkuske akademije. To mi je isto veliko iznenađenje, ali i čast. Predstave sam izvodila s međunarodnim timom u Grčkoj, Mađarskoj i Poljskoj, a više puta sam nastupala i u Berlinu.
Što polaznici vaših radionica mogu naučiti?
Ples na svili je zračna akrobacija novog cirkusa. Spoj je plesa i gimnastike, a odvija se na dvije okomito postavljene trake materijala. Razvija cijelo tijelo i neizmjerno je zabavna i zarazna! Radionice koje održavam se sastoje od tri dijela: prvi dio se bavi osvještavanjem vlastitog tijela, zagrijavanjem i osnovama motorike potrebne za ovladavanje zračnom akrobacijom. Rade se vježbe snage i fleksibilnosti koje zagrijavaju cijelo tijelo, a doprinose fleksibilnosti i snazi jezgre, kao i na koordinaciji te razvoju ravnoteže. Svi glavni mišići naporno tako rade na tkivima koji su nam potrebni, na spiralama tijela i izdržljivosti u pozicijama kao dobar uvod za elemente i pokrete na svili. Drugi se dio odvija u zraku, na tkanini, kada se uče vještina, figure i razvija vlastiti umjetnički izraz. Radimo i na pojedinačnim figurama, rotacijama i padovima, prijelazima između njih i cijelim koreografskim sekvencama. Treći, i jednako bitan dio, je istezanje kako bi se smanjila bol u mišićima.
Koji je Vaš savjet početnicima?
Možda je najbolje započeti s radionicama poput ovih koje održavam. Danas je to puno lakše nego što je bilo kada sam počinjala, jer imate cijeli Internet za učiti. Ipak je najbolje doći raditi s nekim tko zna što radi. Na kraju dana zračne akrobacije su vrlo opasne, iako se radi u kontroliranim uvjetima, najbolje je biti s profesionalcem. Morate biti dobro upoznati sa svojim tijelom, pogotovo kada se krenu raditi akrobacije u kojima visite naglavačke gdje je vrlo bitna koordinacija tijela.
Što je, po Vama, najveći izazov plesa na svili?
Ne ubiti se! (smijeh) Šalu na stranu, najveći izazov je uvijek ostati u zraku. Kako više učite i radite sve kompliciranije pozicije to je teže zadržati ih i ne pasti. Potrebno je više snage za njih i nije lako savladati nešto novo. Osobno mi je izazovno raditi na otvorenoj svili, kretati se po rubovima, hvatati samo dijelove svile, balansirati bez puno zamotavanja ili visiti samo na jednoj ruci. Sve to zahtjeva puno snage i tehnike. Za doći na radionicu je potrebna samo volja. Što se tiče rada, ples je iznimno fizički zahtjevan. Od šaka i ramena do kompletnih leđa. Cijelo tijelo vam je aktivno kada visite i fizička sprema je potrebna.
Međutim, niste stali na plesu na svili?
Nešto novo na čemu radim je moj vlastiti izum. Radi se o rekvizitu kojeg vi zovete ‘pandivjerna’. Kao što biste i pretpostavili, da to je plastična nit i jako je izazovno raditi s njim zbog trenja koje se stvara. Razmišljam se s njim javiti na međunarodno natjecanje Circus Next. Drugi projekt je preformans koji radim s kolegom iz Mostara koji će uključivati eksperimentalnu glazbu i ples.