Dubrovkinja Nikolina Klaić od prosinca 2016. godine obnaša dužnost državne tajnice i zamjenice ministrice Gabrijele Žalac u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Mi smo, pak, iskoristili njen kratki boravak u rodnom Dubrovniku za razgovor o aktualnim temama. Prije svega o njenom području rada – fondovima Europske unije, ali i o životu u Zagrebu, pogledu na Dubrovnik iz metropole…
Kako smo se kao država snašli u iskorištavanju EU fondova?
U 2017. godini uspjeli smo značajno povećati broj objavljenih natječaja i iznos ugovorenih sredstava, a do kraja godine planirana je objava još 121 natječaja. Ipak ne možemo biti potpuno zadovoljni jer je Hrvatska do sada ugovorila oko 1,7 milijardi eura, što je 16,3 posto od 10,7 milijardi eura koliko nam je na raspolaganju. Kao jedan od razloga zašto se europska sredstva slabo povlače vidim loše programirane Operativne programe iz kojih je moguće financirati aktivnosti koje nisu prioritet na terenu, a nije moguće financirati one koje su prioritet. Vjerujem da bi povlačenje sredstava bilo značajno uspješnije kada bi se europska sredstva mogla koristiti za izgradnju škola, športskih dvorana, domova umirovljenika ili primjerice hospicija. Nažalost, pri procesu programiranja, za vrijeme vlade SDP-a, nije otvorena mogućnost financiranja takvih objekata društvene infrastrukture koji su se na terenu pokazali kao prijeko potrebni. Ovu pogrešku je na sreću moguće ispraviti kroz izmjene operativnog programa i omogućavanje financiranja društvene infrastrukture o čemu je ministrica Žalac već razgovarala s povjerenicom Cretu. Posebno sam ponosna što je Dubrovačko-neretvanska županija – županija koja je povukla najviše EU sredstava u Republici Hrvatskoj i koja ima dva najveća infrastrukturna projekta koja se financiraju iz EU sredstava – Zračnu luku Dubrovnik i Pelješki most, kojeg će s 357 milijuna eura sufinancirati Europska unija i taj ugovor se potpisuje ovaj tjedan u Bruxellesu.
Gdje je Grad Dubrovnik u svemu tome? Dojam je da smo podbacili.
Grad Dubrovnik je tek prošlog tjedna povukao prva EU sredstva iz operativnog programa ‘Konkurentnost i kohezija’, za projekt energetske obnove oŠ Lapad. To me žalosti jer je Dubrovnik mogao puno bolje i puno više, a danas smo na samom dnu ljestvice po korištenju EU fondova. Mislim da EU sredstva treba usmjeravati prema rješavanju velikih infrastrukturnih projekata, od vodovoda i kanalizacije do obnove kulturne baštine poput primjerice ljetnikovaca u Rijeci dubrovačkoj ili tvrđave Imperijal na Srđu. Za usporedbu, Zagreb je iz EU sredstava sufinancirao 70 tramvaja, 160 autobusa i 52 kamiona za odvoz otpada, a Dubrovnik diže kredit za kreditom. Kredite netko mora vratiti, a postoje bespovratna sredstva iz EU-a. Šteta da se do sada nisu koristila.
Koji bi mogao biti razlog tome? Zašto se opterećuje građane kreditima pored takvih mogućnosti? Je li riječ o nedostatku znanja, hrabrosti i poduzetnosti?
Ne vjerujem da je riječ o neznanju, jer u Gradu Dubrovniku kao i u gradskim tvrtkama i ustanovama ima jako puno kvalitetnih i stručnih zaposlenika koji znaju pripremati projekte. Mislim da je to bila politička odluka dosadašnjih čelnih ljudi Grada, koji su u određenom trenutku zaključili kako im pored velikog proračuna koji Dubrovnik ima EU sredstva nisu potrebna. Smatram da je to pogrešan način upravljanja Gradom i gradskim resursima.
Što bi to konkretno značilo građanima, na primjer Lapada ili Gruža?
To bi značilo na primjer da se pročistač za vodu mogao financirati iz bespovratnih EU sredstava pa ga građani ne bi trebali plaćati kroz svaki kubik vode koji potroše. Iz EU fondova je bilo moguće obnoviti Kazalište Marina Držića i muzeje. Imate primjer DPDSa koji je povukao 48 milijuna kuna za obnovu stonskih zidina. ACI Marina Dubrovnik, dok joj je na čelu bio današnji gradonačelnik Mato Franković, je povukla oko dva milijuna kuna EU sredstava za projektnu dokumentaciju za obnovu ljetnikovca Sorkočević. Kroz energetsku obnovu mogle su se obnoviti fasade, prozori i krovovi nebodera u Mokošici, Lapadu i Gružu. Bilo je moguće izgraditi pješačke ili penjačke staze na otocima; moglo se riješiti pitanje revitalizacije Pustijerne i starog zatvora, koji je u stopostotnom vlasništvu Grada Dubrovnika. EU fondovi nude brojne prilike i mogućnosti za rast i razvoj, a na nama je kako ćemo te prilike iskoristiti.
Što je odlučujuće za ‘zeleno svjetlo’ nekog projekta?
Dobro pripremljen projekt sukladno natječajnoj dokumentaciji i kriterijima koji su unaprijed definirani.
Imamo li vremena za ispravak?
Imamo, ali s radom treba početi odmah. Vjerujem da će gradonačelnik Franković, koji je dobro upoznat s mogućnostima EU fondova, zajedno sa svojim suradnicima razvojnu politiku Grada usmjeriti prema intenzivnom korištenju EU fondova.
Kod nas je popularna bila i prekogranična suradnja. Koliko je značajna za jug Hrvatske, budući da dijelimo granicu s državama koje nisu članice EU?
Ne zaboravimo morsku granicu prema Italiji. Europska unija posebnu pažnju posvećuje upravo prekograničnoj odnosno teritorijalnoj suradnji koja ima za cilj jačanje sinergije i zajedništva među zemljama članicama, ali i zemljama nečlanicama. Financijska sredstva u novim programima su značajno povećana i uvjerena sam da će gradovi, općine, institucije i udruge iz naše županije maksimalno iskoristiti europski novac koji im je na raspolaganju kroz ove programe.
Već nekoliko godina živite u Zagrebu. Nedostaje li Vam Dubrovnik te kako je izgledao Vaš poslovni put od 2010. godine kad ste preselili u metropolu?
Već sedam godina živim u Zagrebu, ali moram priznati da mi Dubrovnik jako nedostaje. Puno putujem, posao me vodi po različitim gradovima Europe, a svaki put kad dođem u Grad ponovno zaključim kako je najljepši na svijetu. U Zagrebu sam najprije radila u tadašnjem Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao načelnica Odjela za kontrolu u sustavu provedbe programa Europske unije. Potom sam prešla u Ministarstvo gospodarstva gdje sam bila voditeljica Odjela za komunikaciju i praćenje programa EU. Nakon toga sam radila kao zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Hrvatskog sabora, a potom kao šefica Kabineta ministrice u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Pred Božić 2016. godine Vlada RH imenovala me državnom tajnicom u istom Ministarstvu. Karijeru sam gradila postupno, korak po korak, a svoj posao obavljala stručno, profesionalno i predano. Mislim da sam imala veliku sreću što sam uvijek imala priliku raditi posao koji volim. Drago mi je da je moj rad prepoznat te da su mi premijer Plenković i ministrica Žalac ukazali povjerenje i pružili priliku da se dalje dokažem na novoj dužnosti radeći za opće dobro, ne samo za Dubrovnik i Dubrovačkoneretvansku županiju, već i za Dalmaciju i Slavoniju i Zagreb i cijelu Hrvatsku. Preda mnom je velik izazov, ali i velika obveza i odgovornost.
Kako danas iz zagrebačke perspektive gledate na Dubrovnik?
Dubrovnik je moj grad, meni najljepši i najdraži na svijetu, ali mislim da u špici sezone život u njemu, posebice u povijesnoj jezgri, nije više ugodan kao što je nekada bio. Usmjereni smo na turizam zbog baštine i mora, međutim turizmom bi se u Gradu trebalo početi strateški upravljati. Možda bi se moglo razmišljati i o poticanju razvoja čistih, brzorastućih visokoprofitnih industrija poput IT sektora kako bi turizam prestao biti monolitna industrija u Dubrovniku.
Možete li usporediti Dubrovnik prije odlaska u Zagreb s Dubrovnikom danas?
Dubrovnik sam oduvijek doživljavala i osjećala kao grad sklada i mjere, a čini mi se da u zadnje vrijeme gubi ta obilježja. Oscilacije u broju posjetitelja ljeti i zimi su prevelike. Jako puno je stolova, stolica i suvenirnica. Kao da su preuzeli povijesnu jezgru. Razumijem da ljudi žive od turizma i da žele zaraditi kad se može, a to je ljeti. I to je legitimno i potpuno normalno, ali bilo bi lijepo kada bi se ipak mogao pronaći balans.
Je li se promijenio karakter ljudi?
Nemam taj dojam. Dubrovčani su uvijek bili otvoreni i susretljivi.
Dok ste radili u Gradskoj upravi Grada Dubrovnika smatralo Vas se ‘desnom rukom’ bivše gradonačelnice Dubravke Šuice. Kakvo mišljenje danas imate o njoj?
Dubravka Šuica i ja smo oduvijek imale odnos međusobnog povjerenja i uvažavanja. Tako je i danas, a vjerujem da će tako ostati i u buduće. Smatram je vrsnom političarkom od koje se može puno naučiti i o poslu i o politici. Danas je zastupnica u Europskom parlamentu i iznimno je cijenjena u europskim okvirima.
Razmišljate li o potencijalnom aktiviranju na nekim budućim izborima?
Osobno mi pozicija nikada nije bila prioritet i nisam time opterećena. Članica sam HDZ-a od 2000. godine i svoj sam put gradila postupno te sam vrlo aktivno angažirana u svim izbornim kampanjama od tada. Na lokalnim izborima u nedjelju pobijedili smo u Gradu, Županiji, Metkoviću i brojnim općinama u našoj Županiji. HDZ je pobjednik lokalnih izbora u Hrvatskoj s najvećim ukupnim brojem osvojenih gradova, općina i županija. Vjerujem da u skoro vrijeme neće biti novih izbora, ali ako do izbora i dođe HDZ će, sigurna sam, biti spreman i pod vodstvom Andreja Plenkovića ponovno pobijediti i dokazati da uživa povjerenje građana Hrvatske. HDZ će kandidirati najbolje među nama, a tko će to biti odlučit će vodstvo stranke.