Zatonjanin Nikola Milošević uputio je reakciju na, kako ističe, izravne prozivke predsjednika Mjesnog odbora Emilia Puljizevića u jednom lokalnom mediju. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
-S obzirom na to da me gospodin Puljizević izravno prozvao za organizaciju prosvjeda, blokiranje radova, performanse (što god to značilo) i govor mržnje, osjećam se dužan obrazložiti određene navode iz njegove izjave. Iako smatram da ovo ‘prepucavanje’ putem medija nikako nije dobar način komunikacije, nažalost, očito je da drugog načina za razgovor nema.
Prvo bih želio zahvaliti gospodinu Puljizeviću što me profilirao u organizatora sastanka mještana, iako ne mogu preuzeti sve zasluge, jer nas je ipak bilo malo više. Što se tiče projekta Lungo Mare o kojem govori gospodin Puljizević, ja se apsolutno slažem da taj dio Malog Zatona puno ljepše izgleda bez parkiranih automobila i apsolutno podržavam ideju šetnice uz more. Međutim, ono što je u cijeloj priči problematično, je način provedbe, ali i sama njegova kvaliteta.
Naime, po mom mišljenju, fizičke barijere su po svoj logici trebale biti posljednja faza u projektu šetnice. Fizičke prepreke kojima se obilježava šetnica, ukoliko su uopće bile potrebne, trebale su se postaviti na samom kraju cjelovitog rješenja prometa u tom dijelu Zatona. Cjelovito rješenje značilo bi da se prethodno pristupilo rješavanju parking mjesta za građane i njihove goste, sanaciji nogostupa, uređenju same šetnice i tek onda na kraju, ukoliko je bilo nužno, mogle su se postaviti fizičke barijere. Od svega gore navedenog, samo se posljednje uradilo, postavili su se prvo vrlo gusto raspoređeni metalni stupići (njih čak 82) da bi se nakon negodovanja i prosvjeda mještana sazvala hitna sjednica MO-a (bez ijednog pokušaja razgovora s mještanima) na kojoj je donesena odluka da se ipak prekine s postavljanjem stupića i da se šetnicu nastavi ‘uređivati’ betonskim kuglama, a da se već postavljeni stupići uklone i zamijene kuglama. U prilogu je fotografija kako to danas izgleda.
Ovakav način donošenja odluka, bez ikakve prometne studije, očigledno i bez savjetovanja sa stručnjacima, a ponajmanje s mještanima, govori o kvaliteti i studioznosti projekta Lungo Mare, kako ga grandiozno naziva gospodin Puljizević. Ukoliko je sve ovo napravljeno po nekoj studiji, ukoliko sve ovo, baš ovakvo kako je gore opisano, je uistinu dio nekog projekta, mi bismo voljeli vidjeti taj projekt, barem sad, kad ga već nismo imali prilike vidjeti ranije. Teško mi je povjerovati da su u ovakvom načinu provedbe projekta Lungo Mare sudjelovali neki urbanistički i prometni stručnjaci, ali možda se varam.
Trenutno je situacija takva da se na čitavom dijelu gdje su postavljene fizičke prepreke automobili i dalje parkiraju, samo s druge strane ceste, što čini mimoilaženje dvaju automobila nemogućim i ugrožava promet i sigurnost građana koji koriste šetnicu. Dakle, ako se željelo, navodno, pristupiti tome da se onemogući ilegalno parkiranje, to se nije postiglo jer se automobili i dalje parkiraju s druge strane ulice ili uz same stupiće i sve to stvar čini apsurdnijom. Gospodin Puljizević se hvali postavljanjem tuševa na plaži na Bunici, a pritom otežava mogućnost parkinga građanima koji dolaze na plažu.
Sve ovo gore navedeno, ponavljam, događalo se bez ikakve komunikacije s mještanima. Gospodin Puljizević se nijednom nije pojavio pred svojim sugrađanima da bi objasnio svoju stranu priče, koja ni ne bi smjela biti njegova strana priče, on je predstavnik svih mještana i tako bi se trebao početi ponašati. Mi ni u jednom trenutku nismo dobili obavijesti o postavljanju stupića, nije postojao nikakav pokušaj razgovora, ni službenog ni neslužbenog.
Gospodin Puljizević govori o mom dopisu Mjesnom odboru u kojem tražim da se očituju gdje ću ja parkirati, što je potpuna obmana i želja da prikaže mene kao nekoga tko je ljut jer nema gdje parkirati pa se buni protiv napretka mjesta. U mom je dopisu (kojega također prilažem) jasno vidljivo da pitam gdje će se parkirati bilo tko, tko dođe u Zaton Mali, dakle kupači na plaži na Bunici, gosti u privatnim smještajima, gosti i djelatnici dvaju restorana, djelatnici i korisnici dječjeg vrtića, posjetitelji ljetnih događanja koje organizira Turistička zajednica i, naravno, mi koji tu živimo.
Stoga, ja bih rekao da je vrhunac što gospodinu Puljizeviću predstavlja vrhunac što netko pita gdje je parking u nekom turističkom mjestu. Ili, možda nema odgovor na to pitanje?
Što se tiče mog navodnog govora mržnje, većina napisanog je sarkazam. Ako gospodin Puljizević smatra da je to govor mržnje, iako ga ni jednom riječju nisam spomenuo ni imenovao, neka prijavi nadležnim institucijama. Podržavam nastojanje MO-a za uvođenjem reda na javnim površinama i pomorskom dobru. Počevši od Bunice, preko Vrela, pa do Vukova.
Međutim, napominjem kako ovo nije bio jedini razlog zbog kojih su se mještani Zatona sastali 6. kolovoza. Veliki je broj problema u Zatona, o njima smo pisali u priopćenju, mnogi su od njih sigurno rješivi, mnogi se i rješavaju, zato nam nikako nije jasno zašto se gospodin Puljizević, koji je predsjednik Mjesnog odbora, dakle predsjednik odbora svih mještana Zatona, na sastanku nije pojavio. Iz svega gore napisanog i izrečenog posljednjih dana, mislim da je vidljivo da je zapravo trenutno najveći problem u Zatonu nedostatak komunikacije, dogovora i solidarnosti. Sama činjenica da mjesecima komuniciramo preko medija, a svaki se dan gotovo susrećemo ispred svojih kuća, sve govori o trenutnoj situaciji. Ovim putem i javno još jednom pozivamo gospodina Puljizevića da promijeni svoj način funkcioniranja u Zatonu, da se sjeti da je odabran od građana i da njima treba služiti pa u konačnici i odgovarati. Uvijek je na vrijeme početi ispočetka – stoji u priopćenju koje potpisuje Nikola Milošević.