Neki dan sam se opet našla u situaciji da objašnjavam da nije točno da iza pokojnika njegova udovica dobiva polovicu imovine, a djeca dijele drugu polovicu. Po ne znam više koji put. Postoji naravno razlog zašto je ovo jedna od najčešćih zabluda vezana za nasljedno pravo, a najjednostavnije ću vam je pojasniti na primjeru od neki dan.
-Moja je tetka dobila pola i kuće i sve ostalo što je dundo imao nakon što je on umro. I čini mi se čak i više od pola. Rođaci su mi dobili puno manje od nje – kaže mi poznanica ne vjerujući nikako u ono što ja govorim dok joj nisam pokazala članak iz Zakona o nasljeđivanju. I taman kad je krenula s pretpostavkama da je onda to valjda promijenjeno u međuvremenu u Zakonu pojasnila sam joj što je očito bio slučaj u njenoj obitelji. I zbog čega veliki broj ljudi živi u istom uvjerenju.
Bračna stečevina
Naime, njena je tetka bila domaćica. Dundo je uvijek govorio “moja kuća”, “moj auto” i slično, pa su eto nekako svi prihvatili kako je sva ta imovina samo njegova. On je zaradio sve sam “sa svojih deset prstiju”. A to što je žena podizala djecu, držala ne tri nego četiri kantuna od kuće… e za to nema plaće, posljedično ni imovine. Na sreću samo još u nekim glavama, ali ne i Zakonu koji je jasan da ne može jasniji. Tako da ova tetka i brojne druge mame, bake i tetke… nisu dobile više nego djeca od muža, nego je polovica imovine bila njihova bračna stečevina. Uzmimo za primjer kuću. Izgrađena za vrijeme braka ona je, neovisno o tome što je tetka bila domaćica, bračna stečevina. Tako da nakon smrti dunda između tetke i zajedničke im djece na jednake se dijelove dijelila njegova polovica. I zato ispada da je tetka dobila više u podjeli od djece a zapravo nije, jer je logično na svoju poslovicu dobila još od njegove polovice.
Prvi nasljedni red
Nasljeđiva se prema nasljednim redovima. Prvi nasljedni red, logično, ima prednost pred drugim, drugi pred trećim i treći pred četvrtim. U prvom nasljednom redu su ostaviteljeva djeca i bračni drug. S tim da treba imati na umu da je izvabračna zajednica izjednačena s bračnom, pa je posve svejedno je li drug bračni ili izvabračni. A za izvabračnu zajednicu je potrebno tri godine zajedničkog života, ali ni toliko ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno dijete. Uglavnom djeca i bračni ili pak izvanbračni drug nasljeđuju ostavitelja prije svih i to na jednake dijelove.
Pravo predstavljanja
Još jedna od najčešćih zabluda kad je nasljeđivanje u pitanju tiče se tzv. prava predstavljanja. Naime, dio ostavine koji bi pripao umrlom djetetu da je nadživio ostavitelja neće pripasti ostaloj djeci, već unučadi ako ih ima. Ako nema njih onda praunučadi. I tako redom sve dok ima potomaka. Da ne bude zabuna evo primjera. Mato je imao četvero djece. Jedno je dijete umrlo prije njega. Matovu imovinu dakle iza njegove smrti nasljeđuje njegovo troje živuće djece, te djeca djeteta koje je preminulo prije njega, dakle njegova unučad.
Nadam se da je sada jasnije, mada ne sumnjam da ću se još puno puta naći u situaciji da objašnjavam da nije istina da žena dobiva više od djece, kao i da nije točno da unučad nemaju ništa s djedovom ostavinom ako im je roditelj umro prije djeda.