Olga Muratti više je desetljeća aktivna u dubrovačkoj politici. Jedina je žena koja je do danas obnašala dužnost predsjednice Gradskog vijeća Grada Dubrovnika. U javnosti je sasvim sigurno ostala upamćena kao dugogodišnja članica SDP-a, kojega je jedno vrijeme i vodila, ali i kao gradska vijećnica u više saziva. Nakon odlaska iz SDP-a, angažirala se kroz Hrvatsku stranku umirovljenika, čiji gradski odbor vodi kao predsjednica.
S velikim iskustvom iza sebe, otvoreno govori o svojim počecima, o položaju žena u politici, o ženskoj (ne)solidarnosti i o tome zašto se, unatoč razočaranjima, nije odrekla politike.
-U politiku sam, zapravo, ušla i ne znajući da je to politika. Krenula sam s aktivnostima u mjesnoj zajednici gdje sam jedno vrijeme bila zadužena i za školstvo i trudila se raditi ono u čemu sam znala da mogu nešto doprinijeti. Brinula sam o problemima ljudi u svom kotaru i to mi je bilo važno. Imala sam sreću što sam u mjesnoj zajednici učila od ljudi kojih, nažalost, više nema. Znala sam sjediti i šutjeti cijeli sastanak – što za mene nije bilo uobičajeno – i upijati znanje. Tako sam sazrijevala – vratila se u svoje početke Muratti te dodala kako je logičan nastavak potom bio njen ulazak u tadašnji SDP.
-U socijaldemokraciju sam iskreno vjerovala. U SDP sam ušla u vrijeme kad se cijenio rad i radnik, kad se vodilo računa o ljudima – rekla je te se prisjetila kako je sa školom, u kojoj je dugo godina radila, uspostavila suradnju djece i domova za starije. Djeca su odlazila u posjete, slušala priče, i nastale su knjižice koje, nažalost, više nema – a jako su joj drage.
-Nisam to tada smatrala politikom, ali kad se osvrnem, sve su to bili koraci prema njoj – dodaje te nastavlja:
Od Foruma žena do Gradskog vijeća
-Kad su mi djeca odrasla, imala sam više vremena – i energije – i tada sam se aktivnije angažirala. Posebno kroz Forum žena SDP-a, gdje smo radile brojne akcije, pomagale nemoćnima i obilježavale važne datume. Jedna akcija na koju sam posebno ponosna, a koja se često zaboravlja, jest dovođenje mobilnog mamografa u Dubrovnik. Spojila sam se s pok. Merivom Šarić i još nekim ženama koje su prošle operaciju karcinoma dojke te smo s udrugom Europa Donna iz Zagreba dovele mobilni mamograf na kojem se mnogo žena tada pregledalo. Među njima sasvim slučajno i jedna žena s otoka Šipana koja je otkrila karcinom dojke u njegovoj najranijoj fazi te je i danas živa. To su stvari na koje sam istinski ponosna. To sam voljela raditi, a sve se to negdje stavlja pod politiku. Kad pokažete da želite raditi, brzo i naučite ono što ne znate i onda se to pomalo ‘pretvorilo’ u klasičnu politiku u koju sam ušla zapravo preko Foruma žena SDP-a. U Forumu žena sam bila dugi niz godina, više mandata u predsjedništvu. Tada je Forum bio vrlo aktivan, snažan i utjecajan, brinuo o onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Kroz taj rad bolje sam upoznala probleme starijih osoba i osoba s invaliditetom – teme koje su mi kasnije postale vrlo važne – ističe dalje naša sugovornica o svojim političkim počecima.
Nakon toga, došao je i angažman u Gradskom vijeću.
– Bila sam u raznim političkim okolnostima, bila sam oporba Dubravki Šuici, a potom dio vladajuće koalicije. U tom trenutku je došlo do mog razilaženja s SDP-om. Osjetila sam da to više nije stranka koja se zdušno bori za čovjeka. Tad sam prvi put shvatila da politika služi nečem drugom, da se počelo voditi računa o sebi, a ne o drugima. I tu smo se razišli. Kad sam vidjela tu neku negativnu konkurenciju, nekakve negativne kampanje, kad sam svjedočila tome da se bez prethodnog rada i zalaganja može doći do visokih funkcija, bila sam ljuta. Shvatila sam da to nije više to i odlučila sam izići iz politike. Međutim, tadašnji predsjednik HSU-a me je zamolio da se angažiram pa kad vam je to negdje blisko, nije me trebalo puno nagovarati i prihvatila sam se Hrvatske stranke umirovljenika – ističe Olga Muratti.
Žene se za svoju poziciju moraju boriti
Zanimalo nas je je li se broj žena kroz sva ta desetljeća mijenjao, povećavao ili?
-Uvijek je bilo žena, a posebno se u SDP-u vodilo računa o tome. U toj je stranci bilo dosta snažnih, jakih žena. No, u lokalnoj politici to nije bilo tako. Pojavile su se jake žene, poput Dubravke Šuice ili Dubravke Marunčić, ali su muškarci ipak uvijek prednjačili. Politički prostor bio je rezerviran za njih, a žene su se za svoju poziciju i za ono što im pripada morale boriti bez obzira u kojoj smo stranci bile. To je i dan danas prisutno, a bilo je toga i na radnim mjestima, ne samo u politici. Neke stvari su rezervirane za muškarce, i nažalost, nije se ta svijest puno promijenila – naglašava te se potom osvrće na tzv. ženske kvote na listama, koje su po njoj vrlo često samo zadovoljavanje forme.
-Bilo je puno sposobnih žena i da im se dalo šanse, pitanje je bismo li imali još gradonačelnica – mišljenja je naša sugovornica. Naime, Dubrovnik je imao samo jednu gradonačelnicu, već spomenutu Dubravku Šuicu.
-I Dubravka Šuica i ja smo se same izborile za sebe. Mene osobno je tjerala moja unutarnja snaga da, što se kaže, ne dam na sebe i da želim da mi pripadne ono što mogu i što znam raditi. I dok se žene za to moraju boriti, muškarcima to nekako logično pripada, oni su uglavnom nositelji lista, predsjednici… – dodaje.
Ipak, dubrovački SDP može se navesti kao svijetli primjer u lokalnoj politici jer je ipak davao šanse ženama koje su imale vodeću ulogu u stranci na lokalnoj razini. Tri će žene (zasad), naime, ostati upamćene kao predsjednice SDP-a Dubrovnik, a jedna od njih je i Muratti.
-To je krenulo od pokojnog Ivice Račana. On je jako uvažavao sposobne žene. Željka Antunović je bila prva ministrica vojske, Račan je jako u nju vjerovao i polagao velike nade, a Željka je sve to opravdala. Pametan muškarac ima jaku ženu uza se. Žene su odane i dobri su suradnici. Račan je imao drugačiji pristup kakav kasnije ni kod koga nisam vidjela u politici. On je davao veliki prostor jakim ženama. Danas muški lideri daju prostor, ali ženama od kojih im ne prijeti opasnost i to je velika razlika. SDP je zaista imao jako puno sposobnih žena i sigurna sam da je to bila formula uspješnosti Ivice Račana. Danas to tako nije i često se pitam odakle je neka žena ‘isplutala’, kad ju gledam i slušam na TV-u… To se pokojnom Račanu nije moglo dogoditi – mišljenja je.
Kroz niz godina u političkom svijetu, Olga Muratti svjedočila je i brojnim unutarstranačkim sukobima. Zanimalo nas je stoga je li se ikad osjećala osporavano samo zato što je žena.
-Ne mogu reći da sam bila osporavana samo zato što sam žena, ali jesam zato što imam stav i što ga znam izreći. Neki muškarci to ne vole, boje se takvih žena te ih žele eliminirati. I to je jako loše. U Gradskom vijeću to ne primjećujem, u koaliciji imam odnos uvažavanja. Možda je to zbog mojih godina, znanja i iskustva kojeg imam. Međutim, moram reći kako u Hrvatskoj stranci umirovljenima ima jako malo žena. Danas u predsjedništvu stranke imamo samo jednu ženu, a u prošlom mandatu nas je bilo četiri. To je jako loša poruka – smatra Muratti te dodaje kako HSU ne šalje dobru poruku niti činjenicom kako su predsjednici svih županijskih organizacija – muškarci.
-Po meni je to zabrinjavajuće. Ne znam zašto je to tako, povlače li se žene pred muškarcima jer su ‘bogovi’? To tako ne smije biti, ja ću priznati svakoga tko je sposobniji i ima jače argumente, a ne samo zato jer je riječ o muškarcu. Ali, malo je žena koje to imaju snage reći – objašnjava nam naša sugovornica.
Žena ženi jest vuk!
Budući da smatra da se neki muškarci boje jakih žena, nismo mogli ne pitati što se dogodi kad se susretnu dvije jake žene. Ima li u politici ženske solidarnosti ili je žena ženi vuk?
-Sve te stare izreke imaju razlog tako dugog opstanka i postojanja. Žena ženi jest vuk, jer to što može žena ženi učiniti, to nikad ne može muškarac. Muškarac vam može ne dati šansu, ali žena je ženi vuk kad se s istim interesima nađu dvije jake žene. Naravno, sve to ovisi i o samim ženama. Mi smo u predsjedništvu Foruma žena imali toliko kvalitetnih žena, i tamo nisam do zadnjeg mandata osjetila nikakav sukob. Ali onda su došle neke nove žene kojima je bio cilj samo zauzeti poziciju. One koje su počele uništavati druge preko noći su postajale predsjednice i završavale u Saboru bez da se itko osvrnuo na to jesu li tamo zaslužile biti. Saborska pozicija je trebala biti rezultat dugogodišnjeg rada, a ne toga sviđam li se aktualnom predsjedniku ili ne. Zato danas i i jesmo tu gdje smo, jer na pozicije ne dolaze sposobni nego voljeni na ovaj ili onaj način – govori Muratti dalje te se potom osvrće i na one koji u Gradskom vijeću, naravno i u Saboru sjede samo da bi imali neku poziciju, a zapravo cijelo vrijeme šute.
-Netko tko sjedi tamo samo kao ukras, meni više nikad tamo ne bi sjedao da ja o tome odlučujem. Imamo takvih primjera i među ženama i među muškarcima. Da ih iza pitate što je bilo, neće imati pojma. Kad uspoređujem Gradsko vijeće danas i nekad, čini mi se kao da živim u nekom različitom svijetu i okruženju. Oporba je tu da kritizira, ali da za tu kritiku daje argumente. Dakle, ne možemo biti samo protiv svega jer smo oporba i time dokazujemo da se ne slažemo s vladajućima. Danas su Gradsko vijeće, ali nažalost i Sabor čisto politikantstvo. Ljudi zaboravljaju da su tamo birani da bi štitili interese građana, da bi donosili proračune i odluke koje trebaju građanima, a ne za njihovo stranačko prepucavanje. Ono što se doživi u našoj gradskoj vijećnici, a o Saboru da i ne govorim, je ispod svake razine – smatra naša sugovornica koja je potom uputila kritiku i medijima.
– Ja sam se bojala kritike medija ako ne bih bila aktivna u Vijeću, ali danas takve kritike izostaju – dodaje te naglašava kako su danas posebno pogubne društvene mreže gdje svatko svašta komentira bez da ima znanja o temi koju komentira.
-Ono što takvi ljudi komentiraju, postane mjera, a zapravo to nije mjera ničega. Gradski vijećnici moraju biti aktivniji, ali u službi ljudi koji su nas birali. Ti ljudi u koje se zaklinjemo, čim prođu izbori se zaborave. I to je tragedija – zaključila je na ovu temu naša sugovornica.
Već je spomenula kako su tzv. ženske kvote pri sastavljanju lista po njoj samo ispunjavanje forme. Pitali smo je stoga kako bi stranke to trebale promijeniti.
– Kad dođu izbori, svi panično traže žene za liste, ali ih nemaju jer ih nisu “stvorili”. Ženama treba dati priliku da se afirmiraju prije izbora – kroz konkretan rad. Nekad su postojali jaki ženski forumi, poput Foruma žena SDP-a ili zajednice žena Katarine Zrinski, koji su poticali žensko djelovanje. Takve inicijative trebaju se vratiti. Ženama treba dati mogućnost da se pokažu i dokažu, a ako to ne žele kroz čisti politički rad i djelovanje, to mogu učiniti kroz onaj drugi oblik, humanitarni – naglasila je te dodala kako se kandidati koji se misle angažirati na izborima, trebaju izgraditi puno prije sastavljanja listi.
Za kraj, ima i poruku mladim Dubrovkinjama koje se možda ne mogu odvažiti i zakoračiti u politiku.
-Politika će uvijek vladati svijetom. Zato ju treba mijenjati iznutra. Uključite se, borite se argumentima, ukazujte na ono što nije dobro. Neće vas uvijek slušati, ali važno je biti prisutan i pokušavati. Najlakše je reći da nešto ne valja. Teže je predložiti rješenje. Politika se tiče svih nas – i zato treba biti unutra, da bi se moglo mijenjati iznutra. Mene u životu nitko nije “gurao”, ali sam radila i imala svoj stav. To ponekad košta, ali daje unutarnju snagu. Kad te netko pokuša zaustaviti, nađeš svoj put. Politika jest gruba, ali bez nje nema promjene. Zato je važno da u njoj bude i žena – onih koje žele raditi, mijenjati i biti dio rješenja – zaključuje naša sugovornica.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti
