Sindikat pomoraca Hrvatske proteklihdana predložio je hitne izmjene Programa o sufinanciranju ukrcaja vježbenika palube, stroja i elektrotehnike na brodove u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi za razdoblje od 2021. do 2024. godine. Reakcija je to koja je uslijedila nakon što smo krajem 2021. u hrvatskom medijskom prostoru opetovano mogli čitati o izvlačenju koristi domaćih brodara iz spomenutog programa, a upravo na uštrb mladih pomoraca – kadeta, bez prethodnog poslovnog iskustva. Naime, kako nam objašnjava glavni tajnik Sindikata Neven Melvan koji je prije koji tjedan posjetio Dubrovnik, sve smo češće svjedoci kako se vježbenici na brodove ukrcavaju kao kadeti, a rade poslove mornara, kormilara ili mazača. K tom, ističe, tijekom vježbeništva ne stječu potrebna znanja i iskustva čime im se istovremeno otežava nastavak njihove karijere, a da bi stvar bila još apsurdnija, sve navedeno događa se uz financijski ‘blagoslov’ države.
Loša provedba
— Mi bez dvojbi podržavamo ideju subvencije kadeta i asistenata, ali provedba je baš loša. Na ovaj problem smo upozoravali prilikom donošenja Programa lani. Naše očitovanje dostavili smo resornom ministarstvu. Bilo nas je strah mogućnosti koje on otvara, a to je da se prikazuju puno veće brojke nego što su realne mogućnosti pojedinih tvrtki i da u konačnici ti dečki ne rade ono što bi trebali. Oni nisu kadeti ili asistenti stroja, nego ih se koristi kao mornare. Također, plaća ih se kao kadete te oni u konačnici ne dobiju ono što bi trebali – znanje i iskustvo, a niti plaću mjesta kojeg su radili. U zadnje vrijeme počeli smo dobivati argumentirane prigovore o toj praksi, a koji su upućeni i na adresu resornog ministarstva. Zbog toga još jednom želimo podsjetiti na problem. Do sad su nas uredno ignorirali. Donijeli su program koji se nažalost pokazao kao promašaj. Mi želimo pregovarati i doći do modaliteta koji će biti u korist tih mladih pomoraca, a ne da oni služe kako bi netko ‘napunio kesu’ – govori Melvan.
Kako napominje, ovakvi slučajevi nisu opća praksa, ali s obzirom na činjenicu da sve financira Republika Hrvatska mora se voditi računa je li se program formira na logičan način. Ovako, među subvencioniranim brodarima, tumači, postoje i oni koji pola godine nisu platili svoje pomorce, a brod im je arestiran u Italiji. Takvim stvarima treba stati na kraj, podvlači glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske.
Smisao Programa o sufinanciranju ukrcaja vježbenika palube, stroja i elektrotehnike na brodove u međunarodnoj i nacionalnoj plovidbi trebao bi biti da kadeti završe svoju edukaciju i plasiraju se na tržište rada. Sredstva za 2022. godinu su već podijeljena, ali još postoji prostora za promjenu. Još uvijek je sve ‘na vrijeme’ kako bi u 2023. ušli s čistom pričom i razumnim načinom razdjele subvencija, poručuje Neven Melvan i komentira kako smo se u ovakvoj situaciji našli isključivo zahvaljujući resornom ministarstvu.
— Nije ovo krivnja hrvatskih ili inozemnih kompanija, nego onoga koji je program donio. Tražili su naše mišljenje, dobili su ga, ali se na njega nisu udostojali referirati. Napravili su što jesu i onda je praksa pokazala da smo kvarljiviji nego što smo mislili. Kad govorim o ‘nama’ mislima na nas Hrvate, volimo rupe u sustavu. Inozemni brodari ovo nisu niti mogli koristiti jer je sustav složen tako da ih se, ne formalno, ali operativno u potpunosti izbacilo iz igre jer se traže podatci koje oni uopće ne mogu dostaviti. Naprimjer, ako neka svjetska kompanija ukrcava 200 hrvatskih kadeta, a to je samo mali postotak u odnosu na njihove potrebe, sustav ih prepoznaje po postotku ukrcanih Hrvata u odnosu na ostale i subvencionira u takvom postotku. Hrvatskim brodarima koji ukrcavaju naprimjer 10 kadeta pak subvencioniraju puni iznos. Prema tome, program je napravljen, da ne rečem, blesavo – prema omjeru – kaže Melvan.
Nije jedini izazov
S brodarima na ovu i sve ostale teme čitavo vrijeme Sindikat komunicira. O tome, među ostalim, bilo je riječi i prilikom sastanaka s predstavnicima Atlantske plovidbe u Gradu. Oni su ih uvjerili kako je kod njih situacija jasna i čista. Broj kadeta odgovara stvarnim potrebama kompanije u što u Sindikatu nemaju razloga sumnjati. Inače, sve problematične slučajeve do sada su uspjeli riješiti u dijalogu s kompanijama, no u tome nije poanta. Bit je da se program izmijeni o čemu povratnu informaciju iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture još uvijek nemaju. Ovo naravno nije jedini izazov s kojima se hrvatski pomorci susreću, kaže Melvan. Pandemijske okolnosti im i dalje zadaju glavobolju. Smjene su, otkriva, doduše bolje nego prije dvije godine, ali nisu kao u pred-COVIDrazdoblju. Ovakav ritam ukrcaja i iskrcaja, vjeruje, trajat će. Nažalost, procedura se često otegne pa pomorci ostaju na brodu i dvostruko dulje nego što bi trebali. Također, nije rijetkost ni da ostaju bez posla.
— Cruising industrija je zbilja stradala u pandemiji koronavirusa. Ljudi su se vratili na brodove, ali daleko je to od onih ‘zlatnih vremena’. Veliki broj naših pomoraca bio je upravo na cruiserima. Sad se moraju prebacivati u druge branše što ih u pravilu vraća korak ili dva unatrag u rangu. Također, cruising kompanije se sve više koncentriraju na manje brodove. Na njima je manji broj putnika i članova posade pa ih je lakše kontrolirati nego gdje imate na tisuće ljudi i postoji stalna opasnost da vam jedan zaraženi proširi bolest dalje. Mali cruiseri u ovom trenutku imaju bolju perspektivu, no pogrešno je ići tako daleko i govoriti kako bi pandemija mogla označiti kraj cruising industrije kakvu smo do sada poznavali. Previše novaca je u nju uloženo. Čisto sumnjam da će ona tek tako propasti. Ona će se vratiti kad COVIDpostane kao prehlade koje kruže. Svjedočimo vremenima promjene – mišljenja je.
— Mijenjaju se i pogoni pa će brodovi do 2050. morati u potpunosti biti na goriva bez CO2. Također, mijenja se edukacija i samo oni koji budu pratili trendove ostat će na tržištu. Nadam se da su među njima hrvatski pomorci. Oni su prilagodljivi, brzo nađu novu nišu, industriju i brod. Hrvatski pomorci su kvalitetni. Rado ih ukrcavaju strani brodari i nadam se da će takva praksa ostati. Isto se, nažalost, ne može reći za naše brodare. Broj brodova koji plove pod hrvatskom zastavom je minimalan. Mi pozdravljamo subvencije kojima bi se povećao broj brodova pod hrvatskom zastavom, a taj broj je danas tako mali da mi nismo ni blizu slavi od prije nekih 30 godina. Ne možemo reći da nam baš ‘cvate cvijeće’. Pomorska smo zemlja po pomorcima, ali ne i floti. Međutim, ne bi kalkulirao s tim da će zbog pandemije neki od njih propasti. Vozarine su u pojedinim segmentima vrlo visoke, zarade također, što nas raduje. Održali su se naši brodari i u puno težim vremenima – zaključio je Neven Melvan za čitatelje DuLista.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 2. veljače 2022.