Napustila nas je gospođa Luce Popović, volonterka Crvenog križa i jedna od preživjelih putnika s Aurore, broda koji je potonuo 1992. godine u gruškoj luci, nakon sudara s Ilirijom. Sve ove godine gospođa Luce neumorno je čuvala uspomenu na poginule putnike.
Na 30. obljetnicu ove velike tragedije, upravo je gospođa Luce otkrila spomen ploču poginulima. S velikom se tugom i jakim emocijama tada se prisjetila tog kobnog dana.
-Nitko se nije nadao da se takvo nešto može dogoditi, normalno smo isplovili iz luke u Cavtatu, doduše taj dan nas je bilo puno na brodu. Navodno je brod mogao primiti 80 ljudi, a bilo nas je 96. Sjećam se kako mi je jedan vojnik okupatorske vojske, budući da sam nastojala da se na brod ukrca što više ljudi koji su htjeli i morali ići u grad, rekao: Dabogda se potopili. To mi je ostalo ‘u uhu’ do današnjeg dana, posebno kad dođe 6. svibnja – prisjetila se gospođa Luce.
Sjetila se i kako su na brodu s kazetofona puštali Oliverovu pjesmu sa stihovima ‘Neka se drugi raduju,
neka me noćas ne oplakuju’.
-Bio je prelijep i sunčan dan, znam da sam imala očale od sunca, i toliko sam plakala i pitala se: Što mi ove riječi sad toliko znače. Bio je to kao nekakav predosjećaj – prisjetila se tada Luce Popović te istaknula kako joj je bilo posebno teško zbog poginule djece.
Počivala u miru! Redakcija DuLista obitelji izražava iskrenu sućut.