U timu smo bili dr. med. specijalist vaskularne kirurgije Periša Konjuh, glavni tehničar, dipl. med. techn. Bruno Mihatović, docent Tomislav Krčmar, jedan od prominentnih hrvatskih interventnih kardiologa koji se bavi periferijom i ja. Radili smo proceduru periferne intervencije na području noge – dr. med. specijalist kardiologije, Pero Markunović, ugostio nas je za ovaj broj našeg tjednika u CathLabu, suvremeno opremljenoj sobi-sali Odjela za kardiologiju naše bolnice. Povod su iznimne vijesti – moderan pristup liječenju pacijenta, kraći put oporavka… Ovoga puta, pacijentica je doma bila – već sutradan.
Radionice za naše mlade doktore
—U suradnji s dr. Krčmarom, kako surađujemo na intervencijama oko koronarnih krvnih žila s vaskularnom krirugijom odnosno, željom vaskularnih kirurga radimo intervencije na perifernim arterijama ovdje u Dubrovniku. Tako smo s njime prvu radionicu imali u sedmom mjesecu, tri operacije, potom smo sada održali radionicu s još četiri pacijenta. U planu je da dr. Krčmar dođe još jednom, potom krećemo sami – naglašava dalje naš sugovornik, dr. Markunović. Doktor Konjuh je, tijekom našeg razgovora, bio na višesatnoj operaciji, a njih dvojica, uz veliku pomoć glavnog tehničara Bruna Mihatovića, uspješno su odradili ono što kolokvijalno zovemo ‘propuhivanje’, proceduru za koju su naši ljudi često morali ‘potegnuti’ do Splita ili Zagreba. Danas, ovu proceduru od općih bolnica rade samo Dubrovnik i Slavonski Brod.
—Moram reći da smo tijekom radionica, operacija, imali podjednake uloge. Kako se uz kardiologiju samu bavim i interventnom kardiologijom koja uključuje žice, stentove, balone te tehnike koje se koriste, a tehnike iz periferije su jednake ili jako slične intervencijama na krvnim žilama na srcu, prvi put sam više radio ja, drugi put više kolega dr. Konjuh. Cilj je da u budućnosti radi dr. Konjuh uz moju podršku, čisto iz razloga jer imam više iskustva s materijalima koje koristimo. Kad u jednom trenu vaskularni kirurzi skupe dovoljno iskustva, mi ćemo im biti svojevrsni ‘support’ – odgovorio nam je dr. Markunović uz opasku kako iskustvo iz perifernih operacija pojačava njihova znanja za koronarnu intervenciju.
Radimo petsto koronarnih intervencija godišnje
—Slična je to procedura koronarnim intervencijama kojih mi radimo petsto godišnje u Dubrovniku, samo su materijali i tehnike nešto drugačije. I indikacije, u biti, postavlja vaskularni kirurg. Dakle, zašto smo to krenuli raditi? Zato što moderna vaskularna kirurgija ne postoji bez endovaskularnih procedura. Pojednostavljeno, sad se neke stvari bolje liječe na način da se uđe u krvne žile sa žicama, stentovima i balonima, nego da se odmah operira. Automatski se skraćiva vrijeme ostanka u bolnici, smanjivaju se šanse za infekcijama, a i neka mjesta na tijelu, poput zdjelične arterije, je puno teže operirati nego u njih staviti stent ili primijeniti balone. I ono što je najvažnije – za ljude, pacijente, puno je lakše. Naravno, ne može se sve raditi endovaskularnim procedurama. Ipak u nekim slučajevima pokazala se velika uspješnost, manje komplikacije i ljudima je puno lakše ne ići na velike operacije – ističe naš sugovornik. Pacijentica na kojoj je rađena periferna intervencija već je sutradan ujutro išla doma.
—U biti, jedan dan pacijenti mogu osjetiti bol u nogama, noge su hladnije, arterijska cirkulacija u nogama je kompromitirana, no već sutradan sve bude u redu. Također, ova operacija kraća je od one klasične. Endovaskularna procedura koju smo mi radili za jednostavne segmente natkoljenice, u ovom slučaju, traje negdje oko dva sata, a kirurške – svakako dulje. Nema anestezije, jer ne boli, radimo to lokalnom anestezijom, dakle boli samo ubodno mjesto u preponi gdje se stavljaju uvodnice za uvući materijal. Drugo – ne. Dobro, možda malo boli noga kad upuhujemo balonom – pojašnjava dr. Markunović i zašto se operacija kolokvijalno zove ‘propuhivanje’.
—To su u biti baloni koji se pune vodom i kontrastom i pušu na tri i više atmosfera, potom propuhuju krvne žile. ‘Propuhivanje’ je isto za krvne žile na srcu i za krvne žile na periferiji – noge, aorta ili bilo što što se radi. U ovom slučaju to su bile noge. Dakle, uz pomoć balona rašire se žile – primjenjivamo posebne balone koji na sebi imaju lijek koji se utisne u krvnu žilu kako bi se spriječilo njeno ponovno sužavanje. Naravno, ako to ne uspije, stavlja se stent – napominje dalje.
—Pokazalo se da je uvijek bolje ne staviti stent ako ne treba, i na srcu i na krvnim žilama i na periferiji, ali naravno ne može se to uvijek postići – ističe naš sugovornik. I tehnologija im u tome iznimno pomaže.
— Važno je za napomenuti da je novi aparat za angiografiju, Cath Lab, zapravo cijeli prostor, uz to što je softverski napravljen za krvne žile na srcu, također i potpuno prilagođen za krvne arterije pa je puno lakše za raditi nego u većini bolnica u Hrvatskoj. Jako olakšava posao – preklapa nam slike, manje zračimo, ima road mapping, veći ekran, zaista je softversko rješenje 21. stoljeća – ističe dr. Markunović. Oni, mladi tim, idu ukorak s tehnologijom.
—Skupila se mlađa sjajna ekipa u bolnici kojoj je u interesu ići ukorak s vremenom, a uprava i voditelji – dr. Marijo Bekić, voditelj odjela za kardiolgiju dr. Jerko Ferri Certić, voditelj Odjela za opću i vaskularnu kirurgiju dr. Igor Hozić, u cijeloj priči nas iznimno podržavaju. Mi želimo raditi onako kako se radi u svijetu. Naša ideja je osamdeset posto toga rješavati u Dubrovniku na način kako se to rješava u svijetu, a dvadeset posto upućivati u klinike. Vjerujemo da se 80 posto toga zaista može riješiti u našoj bolnici, a mi to želimo raditi. Ne treba ljude ‘vozikati’ za Split ili Zagreb za ono što se može učiniti ovdje sigurno i imamo dovoljan broj ljudi za to uraditi, a da su nam komplikacije što manje. Ovdje nećemo raditi nešto što se radi dva puta godišnje, no ovih periferija, primjerice, imamo otprilike 50, 60 godišnje. To je nama sasvim dovoljno da su nam ruke dovoljno dobre i da držimo ‘ritam’ bez komplikacija – ističe dr. Markunović.
Nemar ljudi za vlastito zdravlje
Inače, zahvata na srčanim krvnim žilama rade oko 500 godišnje – stoga, logično pitanje bilo je kako Dubrovnik ‘stoji’ po pitanju srčanih bolesti?
—Sve je više ljudi s, primjerice, infarktima. U Hrvatskoj postoji mreža bolnica koja pokriva cijelo stanovništvo kad netko ima infarkt jer je u tom slučaju cilj da se pacijentu žila otvori u prvih 60 do 90 minuta, da bi rezultati zahvata bili dobri. U Hrvatskoj je to razvijeno na svjetskoj razini i zahvaljući Hrvatskom kardiološkom društvu i zahvaljujući doktorima kao što su dr. Krčmar i profesor Joško Bulum, koji dižu priču na svjetsku razinu – ističe dalje dr. Markunović. Kao veliki problem u Hrvatskoj ističe nemar ljudi.
—Uz sve moderne metode liječenja, dobru, izvrsnu opremu, sve bolje lijekove, uz to što je zdravstvena skrb za akutne stvari dostupna – bez obzira što se na pregled čeka godinu dana, hitne ili poluhitne stvari se odmah rješavaju – problem je u tome što ljudi sve manje hodaju, sve više puše, ljudi jedu sve nezdraviju hranu i zbog toga sve mlađi i mlađi ljudi imaju infarkte i sve više ljudi umire od infarkta, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim tranzicijskim zemljama. U zapadnim zemljama i Europi su to ljudi ipak shvatili malo ozbiljnije i smanjiva se smrtnost od akutnog kardiovaskularnog sindroma. U Dubrovniku se ne smanjuje – oštro će naš sugovornik.
Infarkt kod ljudi mlađih od trideset
—Ove godine imali smo četiri ili pet infarkta ljudi mlađih od trideset godina. Od starijih kardiologa, nitko to nije doživio u tolikom broju. Stres, hrana i nekretanje su najveći faktori, međutim i drugi, Ipak, pušenje, nezdrava hrana i manjak kretanja su najveći faktori. To je poražavajuće jer koliko god se mi trudili više, davali sebe kao doktori – ipak realno sve funkcionira na entuzijazmu doktora – poražavajuće je, kad nekome otvorimo žilu jer je imao infarkt i jedva ostao živ, taj isti pacijent puši kutiju cigareta dnevno – oštar je i dalje. Razlog tomu je i modernizacija operacija i moderan, elegantniji pristup zahvatima, baš kao što je ovaj nedavno održan.
— Da, lakše se odvijaju operacije. Ljude ne boli, nemaju traume od nekih procedura, pazimo da ih ne boli i da je ugodno, s obzirom na to da je to isto važno za ishod liječenja. Onda imam dojam, ponekad, da ljudi ne shvaćaju ozbiljnost onoga što su doživjeli i preživjeli. Imaju infarkt, nešto ih je bolilo pola sata u prsima, za tri sata idu doma i nisu imali dodatnih problema, dojam je kao da si bio u zubara, a u biti je smrtnost bila 10 do 15 posto. No, valjda će se opće razmišljanje promijeniti – zaključuje naš sugovornik, kardiolog Pero Markunović.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista.