Mnogi naši sugrađani, čak i ne toliko stariji sjetit će se vremena kada se posao za sezonu tražio najkasnije do 1. svibnja.
Oni najbolji angažmani punjeni su već tamo u veljači i ožujku, a ako do 15. travnja nisi našao posao za sezonu…To je već zasluživalo podizanje koje obrve. Takva situacija bila je sve do ulaska Hrvatske u EU, no u posljednjih par godina toliko se izokrenula da je to teško povjerovati.
‘Tražim pizzamajstora, plaća do osam tisuća kuna’, ‘Tražim vozača / konobara / sobaricu, smještaj osiguran’… Oglasa za posao ne da ne nedostaje nego ih ima u izobilju. Ono čega nema je s druge strane je radne snage.
Prvo su bili domaći ljudi, potom Rama, Vitez i Kiseljak, a zatim Slavonci…Danas, nema tko. Ljudi koji su većinom radili sezonu otišli su u Irsku, Njemačku ili neku drugu zemlju EU, a ugostitelji i hotelijeri na cijeloj obali muku muče s pronalaskom kadra.
Članak u cjelosti pročitajte u našem tiskanom izdanju.