Nakon što su se u prosincu na području Mokošice i Lapada dogodili slučajeva trovanja kućnih ljubimaca, iz Društva za zaštitu životinja apelirali su na vlasnike na povećan oprez.
– Nažalost svakodnevno smo suočeni sa prijavama trovanja diljem naše Županije. Otkad postoji Društvo za zaštitu životinja podnijeli smo više od 200 prijava nadležnim institucijama za trovanja, zlostavljanja, napuštanja, nabijanja na kolac, bacanja kroz funjestru i sličnih monstruoznih nedjela koja naši sugrađani rade nevinim životinjama. Teško je vjerovati da takvi ljudi žive u našem susjedstvu, ali vjerujte mi ima ih i moramo što žurnije svi zajedno nešto poduzeti. Takvi ljudi ne čine zlo samo životinjama, oni su potencijalna opasnost i za ljude jednako kao što je ogromna opasnost za životinje i naš Gradonačelnik sa svojim glavnim suradnicima direktorom Sanitata Kunicom i zamjenikom Ragužem koji planiraju ubiti (iako smo Odlukom Gradskog vijeća iz 2009.g. grad gdje je zabranjeno ubijanje zdravih životinja kao i mnogi gradovi u Hrvatskoj) sve životinje sa Žarkovice na način da se ubijanje ne dogodi u Dubrovniku već u drugim gradovima diljem Hrvatske gdje će ih ‘izmjestiti’ i nakon toga pobiti.Za ove trovače i zlostavljače imamo ‘lijeka’, a to su bolnice i zatvori, a za našu gradsku vlast nažalost nemamo do god ih ljudi biraju…nevjerojatno je da su ljudi tako ‘slijepi pored zdravih očiju’ – ističe Anica Sambrailo iz Društva za zaštitu životinja Dubrovnik.
Što naši sugrađani trebaju učiniti kad naiđu na otrovanu životinju?
Ukoliko uočimo povraćanje, grčenje, proljev, slabost i bol našeg kućnog ljubimca neophodno je odmah poći u veterinarsku ambulantu kako bi dobio protuotrov. Ponekad su i minute presudne. Nedavno je pas od 50 kilograma uginuo za 5 minuta u stravičnim bolovima. Možete zamisliti što bi se dogodilo da je taj otrovni mamac, koji je obično ljubičaste ili plave boje, dijete težine 10-15 kilograma stavilo u usta. Ukoliko smo daleko od ambulante treba odmah staviti životinji u usta dosta soli i zaliti vodom kako bi se isprovociralo povraćanje i onda odmah krenuti u veterinara. Jednako tako molimo sugrađane da, ukoliko naiđu na bilo koju otrovanu životinju, odmah reagiraju i odvedu je kod veterinara kako bi se skratilo vrijeme ukazivanja pomoći, a mi ćemo uvijek naći načina kako platiti troškove ukoliko ljudi nemaju i preuzeti životinju na daljnju terapiju i pokušati pronaći vlasnika ukoliko je nečija. U Dubrovniku imamo ambulante koje su dežurne 24 sata na brojeve telefona 357-345 (Vet.amb.Bobanović Ćolić-Lapad) i 454-333(Vet.amb.Anima Vita-Mokošica).
Što treba poduzeti ukoliko je životinja već uginula? Kako skloniti lešinu s javne površine?
Sukladno propisima trebalo bi pozvati ovlaštenog veterinara iz Konavala gosp. Širokog koji je zadužen za skupljanje lešina. S obzirom da on živi u Konavlima učestalo se događa da taj posao obavljaju volonteri Društva na dojavu građana. Ono što je u ovakvom rješenju problema meni teško prihvatljivo je činjenica da netko može dozvoliti da njegovog dugogodišnjeg prijatelja i vjernog pratitelja, a naši ljubimci nam to zaista jesu, nakon ugibanja ubace u hladnjaču koja se nakon punjenja odvozi negdje u kontinentalnu Hrvatsku gdje se lešine prerađuju. Zakonom propisano, ali vrlo bolno i okrutno. Zato smatram da je groblje ili krematorij za životinje nešto čemu moramo težiti, iako sam svjesna da je do toga dalek put. Nažalost, ni za ljude nisu riješene mnoge stvari, a kamoli za životinje. U Dubrovniku nemamo sklonište za životinje, niti park za životinje, ni komunalne redare koji kažnjavaju nesavjesne sugrađane za onečišćenja ulica od strane ljubimaca i šetnje bez kontrole, hoteli uglavnom primaju samo ‘džepne’ kučke, životinje ne smiju u restorane, kafiće, butige, imamo novu plažu za životinje koju je zasigurno radio netko tko nema kučka jer je dijelom zemljana. Možete misliti na što kučak sliči nakon kupanja i valjanja po zemlji? Već dugo vremena držimo neslavno 6. mjesto europskih gradova gdje ne treba voditi svoje kućne ljubimce što dovoljno govori o odnosu gradske vlasti prema životinjama i turistima koji bi došli u naš prekrasni Grad, a imaju svoje kućne ljubimce.
Kojim bi se institucijama trebalo obratiti za trovanja i zlostavljanja životinja?
PU Dubrovačko neretvanskoj i Veterinarskoj inspekciji. S obzirom da je, kao i u mnogim drugim segmentima našeg društva, najveći problem nadležnost, 2013.godine na inicijativu Društva organiziran je sastanak svih nadležnih kako bi se razgraničile odgovornosti i nadležnosti. Nažalost, ni danas nismo sigurni tko što radi pa pišemo prijave jednima i drugima, a oni samo utvrde činjenicu da se nešto dogodilo i završi na tome. Dosad ti njihovi izvidi i radnje nisu rezultirale kažnjavanjem niti pronalaženjem počinitelja. Navodno su u tijeku tri postupka, kako doznajemo iz PU Dubrovačko neretvanske. Premalo, presporo i vrlo poticajno za one koji rade ta nedjela jer su nažalost svjesni da neće biti kažnjeni.
Raspolažete li brojem i u kojem dijelu grada se najviše događa trovanje?
Nažalost nema područja gdje se ne događaju trovanja, ali ipak su najučestalija u Konavlima gdje se truju vukovi, čaglji, psi i mačke, a u Mokošici uglavnom mačke. Broj otrovanih životinja od kad djeluje Društvo je ogroman. To su stotine otrovanih nevinih bića koje su platile kaznu svojih nesavjesnih vlasnika i to vrlo, vrlo bolnim ugibanjem. Broj otrovanih se ipak smanjuje, ali ne zbog sankcioniranja počinitelja, već zbog kontinuirane sterilizacije uličnih mačaka i odvoženja kučaka u sklonište za napuštene životinje. Članovi Društva i svi ljudi koji nam pomažu već dugi niz godina rade sterilizacije uličnih mačaka i obilježavanja istih zarezom na uhu kako bi se populacija smanjila i vjerujemo da idemo dobrim putem i da su rezultati itekako vidljivi. Mačke na hranilištima su zdrave, sterilizirane i očišćene od parazita. Nažalost, koliko god mi radili uvijek će biti ljudi koji će ih izbacivati i trovati, bile one sterilizirane ili ne. Samo u 2015.godini sterilizirali smo 56 pasa i 197 mačaka. Nevjerojatna je činjenica da u sedam godina jedna mačka i njeno potomstvo mogu donijeti na svijet 420.000 mačića, a jedna kuja i njeno potomstvo 67.000 štenaca. I zato bez lažne skromnosti vjerujemo da radimo vrlo human i značaj posao za našu zajednicu.
Kako je u sve uključena gradska tvrtka Sanitat?
Ako mislite na godinama iskazivane sumnje da oni truju životinje pred sezonu i pred Novu godinu, kao i da nesavjesno rade deratizaciju, stvarno ne znam. Navedene sumnje koje godinama iskazuju naši sugrađani nikad nisu potvrđene i nadam se da nisu ni istinite, ali me ne bi začudilo i da se dokaže suprotno.
Što mislite, kakvi su to ljudi koji bacaju otrov?
Teško je dokučiti da li su to samo bolesni ljudi kojima treba ukazati stručnu pomoć ili zli i sebični ljudi koje treba zatvoriti. Veterinarska inspekcija, Policija i Pravosuđe moraju obavljati ono za što su plaćeni. Zakon je relativno dobar, ali ga nitko ne provodi. Neshvatljivo mi je da netko ne shvaća da sva živa bića osjećaju bol i patnju, da sva živa bića trebaju majku i ako ih odvojite od nje istinski pate, da sva živa bića kad idu na klanje znaju što im se sprema. Tužno je da se smatramo superiornim bićima, a radimo svakakve strahote.
Kako možemo zaustaviti nehumano postupanje prema životinjama?
Prvenstveno edukacijom mladih ljudi i kažnjavanjem onih koji zlostavljaju životinje. Ako govorimo o otrovu moram naglasiti da se za kupovinu određene skupine otrova u poljoprivrednim apotekama moraju dati svi podaci, ali to u praksi ne znači ništa kad nitko ozbiljno ne pristupa pronalaženju počinitelja. Osim toga, otrove nabavljaju i na crno u okolnim državama, što dodatno otežava pronalaženje istih. Moram priznati da je često problem i strah ljudi koji znaju tko je počinitelj, ali ne žele reći jer smatraju da će prijavom uzrokovati sebi probleme ili narušiti ‘dobre susjedske odnose’. Iako ne znam kako netko s takvim ljudima uopće može imati dobre odnose. I zato poručujemo našim sugrađanima da ukoliko ne žele sami prijaviti zlostavljače, trovače i one koji napuštaju životinje, slobodno se mogu javiti nama i mi ćemo poduzeti sve što možemo ne otkrivajući izvor informacija. Do sada smo imali nebrojeno primjera i nikad nismo iznevjerili povjerenje ljudi koji su nam podatke dojavljivali. Nadam se da ćemo se svi skupa s vremenom ohrabriti i prijavljivati sve nezakonitosti, ne samo vezano za životinje već i za druge stvari, jer u suprotnom se nikad nećemo kao društvo maknuti sa mrtve točke.