Nitko ili malo tko ulazi u brak s figom u džepu imajući u vidu mogućnost razvoda. Osim toga, dok je u svijetu, onom koji običavamo nazivati moderniji, predbračni ugovor znatno prihvaćeniji kao način rješenja imovinsko-pravnih odnosa, kod nas se na njega gleda s prijezirom. Čak i oni koji promišljaju o njemu vrlo rijetko istupe partneru s prijedlogom da ga potpišu jer ne žele riskirati da ispadne kako nemaju povjerenja. Međutim u praksi se pokazuje kako bi mnogima bilo mudrije da su ga potpisali. Doduše naš Obiteljski zakon ne pozna predbračni samo bračni ugovor, ali dođe gotovo pa na isto. Naime, bračni ugovor može se sastaviti prije sklapanja braka, samo što stupa na snagu u trenutku kada se brak sklopio. Ali o bračnom ugovoru već sam detaljno pisala pa na našem webu u rubrici Kolumne – Kroz prizmu zakona možete ga detaljno i proučiti ako vas zanima. Ovdje ga se spominjem jer je za temu iznimno bitno, odnosno najprihvatljivije rješenje. A tema je, odnosno su, sve one potencijalne situacije vezano za imovinu koje vam se mogu za slučaj razvoda odbiti o glavu. Ono što ovdje držim još bitnim istaknuti je da ne morate, kao što mnogi pogrešno pretpostavljaju, bračnim ugovorom obuhvatiti baš sve vaše imovinsko-pravne odnose. Možete samo jednu potencijalno spornu situaciju, poput ovih koje navodim nadalje kao primjere.
Nema dokaza!
E sad – gdje se najčešće ljudi zeznu?! Evo primjera! Suprug vam živi s roditeljima u obiteljskoj kući. Oni vam dobrodušno ponude da podignete kat. I vi se stavite, date svoju ušteđevinu, dignete kredit i gradite, uređujete… I dođe do razvoda. Ako niste sve dokumentirali, ako nemate dokaze da ste uložili vlastita sredstva u podizanje tog kata i uređenje, a to je vrlo teško, izgubili ste sve. I pojeo vuk magare! Jer bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Ona se za slučaj razvoda dijeli po pola. Ali kako ćete vi dokazati da ste skupa ulagali na ovom primjeru u svekrovu imovinu? Pa ako nemate sve crno na bijelo, vrlo teško. To što ste vi svoju ušteđevinu na ruke dali suprugu kao i to što ste dignuli kredit, najgore nenamjenski, pa ga uložili u taj kat, teško da ćete moći prikazati kao ulog koji će vam po razvodu trebati biti isplaćen. Isto je sa zemljom koju niste skupa kupili sa suprugom nego je ili on naslijedio ili mu je poklonjena ili je pak, što je najgora varijanta, još uvijek u vlasništvu njegovih roditelja. Ili pak renovacijom stare obiteljske kuće. Znam i slučajeve gdje su žene dizale kredite, a kupovala se imovina na ime suprugovog oca ili majke. Objašnjavalo joj se iz nekih kao posebnih razloga, ali u konačnici svi su ti razlozi tako slabi u odnosu na rizik… Pa makar da je u tim slučajevima žena zatražila nekakav interni ugovor, ali nije! Naknadno ili jako teško ili nikako dokazivo!
U podstanarstvo s kreditom
Ne znam znate li, ali jako veliki broj ljudi ne samo da ostane tako zakinuto jer su ulagali u imovinu supruga ili pak supruge ili još gore, kao u navedenom primjeru, njegovih roditelja, već i završe u podstanarstvu do grla u kreditima. Neki čak i uspiju u konačnici pred sudom dokazati koliko su uložili pa dođu do obeštećenja, ali s našim sporim pravosuđem izgube doslovno godine. Bespotrebno! Odvjetnici bi vam mogli doslovno danima prepričavati istinite životne priče nalik ovima koje sam vam navela kao primjere. A sve varijacije na temu. Razumljivo je da nije baš ugodno kad vam svekar i svekrva, ili pak punac i punica, daju da gradite na njihovoj zemlji ili na katu obiteljske kuće, iskazivati nepovjerenje. Međutim po mom mišljenju, a temeljenom na iskustvu brojnih razvedenih osoba koje su ostale zakinute za svoje na taj način, treba ‘pregristi’ tu nelagodu i sa supružnikom iskomunicirati stvari. Još kad nova/novi u vašem uživa…
I kao da samo po sebi nije užasno kad vas netko za koga bi do jučer u vatru skočili prevari, zamislite tek kad nađe novu/novog partnera pa se taj/ta ‘uvali’ u vaše. Ono što ste teškom mukom, što se reče ‘kidanjem od usta’ stjecali. A ako se na vrijeme niste zaštitili, osigurali, možete u tom slučaju ‘lajat na mjesec’.
Da zaključim – sve što nije jasno kao dan u smislu vlastite imovine treba staviti na papir! Ili ne treba, odluka je na svima nama ponaosob, ali u suprotnom čovjek treba biti svjestan rizika na koji pristaje. Možete reći – ah cijeli je život jedan veliki rizik! Stoji, ali postoje oni rizici na koje ne možemo i oni na koje možemo utjecati. Odnosno ove potonje imamo moć otkloniti. Sviđalo se to nama ili ne neumoljiva statistika govori kako se svaki treći brak razvede kao i da razvodi iz ljudi u pravilu izvlače ono najgore. Naročito one povrijeđene strane, ali ni to nije nužno. Znam slučajeva gdje je jedan partner ostavio drugoga radi treće osobe i još ga prevario za imovinu.
Da – ljubav bi se trebala bazirati na povjerenju. I ne – ne zagovaram ja tezu da treba živjeti u strahu i stalnom oprezu da vas kako partner tako ni ostali ljudi ne prevare. Pa tko bi tako živio?! Na koncu svi smo kroz život na ovaj ili onaj način bili varani. Pa i to uđe u neko životno iskustvo koje nas u konačnici očvrsne i iskustveno obogati. Učini zrelijima, mudrijima. Ali smatram da za veće stvari nije na odmet, ponavljam, staviti stvari na papir. Ljubav za ljubav – imovina za imovinu!