Dan nakon Božića, 26. prosinca, katolički vjernici obilježavaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika. Vjernici su pritom pozvani slijediti njegov primjer – hrabro svjedočenje vjere, borbu protiv nepravde te oprost i molitvu za vlastite progonitelje.
Sveti Stjepan bio je prvi među sedam đakona koje su apostoli izabrali u prvim danima Crkve, nakon Uzašašća Isusa Krista. Bio je poznat po skrbi za siromašne i bolesne te po gorljivom propovijedanju vjere u Isusa Krista. Upravo zbog otvorenog svjedočenja vjere izazvao je protivljenje židovskih vjerskih vlasti, koje su ga optužile za bogohuljenje i govor protiv Mojsijeva zakona.
Izveden pred Veliko vijeće, Stjepan je održao snažan govor u kojem je podsjetio na povijest spasenja i upozorio na neprihvaćanje Božjih poslanika. Razjarena svjetina potom ga je kamenovala. Prema biblijskom zapisu, umirući je kleknuo i molio za svoje ubojice riječima: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.” Time je postao prvi kršćanski mučenik, zbog čega ga Crkva naziva prvomučenikom.
Štovanje svetog Stjepana seže još u 4. stoljeće. Prema predaji, njegove su relikvije pronađene početkom 5. stoljeća te prenesene u Jeruzalem, a potom u Carigrad i Rim. Blagdan svetog Stjepana slavi se 26. prosinca prema gregorijanskom kalendaru, dok ga Crkve koje se ravnaju po julijanskom kalendaru obilježavaju 9. siječnja. Katolička Crkva također slavi i spomendan Našašća tijela svetog Stjepana 3. kolovoza.
U Hrvatskoj štovanje svetog Stjepana ima duboke korijene i dio je bogate kulturne i vjerske baštine, o čemu svjedoče brojne ranokršćanske crkve posvećene ovom svecu, od Istre do juga Dalmacije, uključujući i Cavtat.
Blagdan svetog Stjepana u Republici Hrvatskoj je i državni praznik.
