Roditelji djece s teškoćama u razvoju održat će u petak od 10 do 12 sati prosvjed ispred crkve sv. Vlaha kako bi Vladi RH još jednom uputili svoje zahtjeve.
Osim na adresu premijera, zahtjevi će biti poslani i na adrese Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne politike i mladih.
– U ožujku 2007. godine Vlada RH potpisala je UN-ovu konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, koju je Hrvatski Sabor ratificirao. Republika Hrvatska nije ispoštovala obveze međunarodnog sporazuma. Unatoč stalnim opomenama iz EU komisija, UN-ovih vijeća za ljudska prava i organizacija civilnog društva, reorganizacija i deinstitucionalizacija praktički se ne provodi , a naša djeca su i dalje suočena sa stigmom, izolacijom i diskriminacijom samo na osnovu vlastitog invaliditeta. Udruge se godinama bore sa sustavom – a sustavnog rješenja problema još uvijek nema – ističu roditelji djece s poteškoćama u razvoju.
– Zahtjevamo od Vlade Republike Hrvatske i nadležnih ministarstava – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo socijalne politike i mladih, da osnuju zajednički tim i pozovu predstavnike roditelja i Udruga kako bi riješili probleme koji se gomilaju i ne rješavaju godinama! Nedopustivo je da Udruge koje okupljaju djecu s poteškoćama na području RH pišu projekte kojima se osigurava rehabilitacije djece. To je posao države i državnih struktura da osnivaju centre i pomažu prvenstveno djeci kako bi se što uspješnije (re)habilitirali, a pomaganjem djeci pomaže se i roditeljima. Ukoliko grad nema udrugu, djeca ostaju bez skrbi i (re)habilitacije. Svaki dan svjedočimo neučinkovitosti državnog aparata i malo je onih koji su unutar sustava uspjeli nešto postići za djecu u malo vremena i sa malo muke. Isto tako zahtijevamo da se osigura bolja komunikacija s roditeljima koji su često osuđeni na lutanje u potrazi za informacijama o pravima koja djeci po Zakonu pripadaju. Isto vrijedi i za prava roditelja – ističu roditelji.
– Pozivamo Vas na poštivanje Konvencije Ujedinjenih Naroda! Prije svega zahtjevamo da se konačno sve potrebe djece sa poteškoćama i osoba s invaliditetom riješe kvalitetno i da se odluke u praksi provode učinkovito – poručuju roditelji.
Svoje zahtjeve saželi su u devet točaka: 1. Izmjena Zakona o socijalnoj skrbi (Čl. 67., St.1. Osobne invalidnine), 2. Olakšavanje i pojednostavljivanje administrativnih poslova te prilagodba svih objekata osobama s invaliditetom, 3. Podizanje postotka osnovice za naknadu roditeljima njegovateljima, 4. Izmjena Zakona o socijalnoj skrbi (Čl. 74., St. 3., 4. i 7. Status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja), 5. Osiguravanje osnovne habilitacije za našu djecu, 6. Osiguranje osobnog asistenta u nastavi za svako dijete, 7. Ortopedska pomagala, ostala pomagala i lijekovi, 8. Stambeno zbrinjavanje osoba s invaliditetom, obitelji u kojima su članovi (djeca) s teškoćama u razvoju, branitelja, 9. Rješavanje problema majki djece s teškoćama u razvoju čiji su supruzi pomorci.
– I, naposljetku, ono što želimo je da nadležne institucije i odgovorne osobe u njima, shvate koliko smo očajni i koliko smo, usprkos umora od neprekidne borbe sa vjetrenjačama, odlučni u borbi za našu djecu. Željeli bi da se oni koji tako olako odlučuju o sudbini naše djece bar na tren pokušaju staviti u naš položaj i zamisliti koliko je bolno i teško doslovno 'prositi' za svaku, pa i najmanju, stvar koja bi našoj djeci trebala biti omogućena bez tolike procedure i bez toliko ponižavajućih i bespotrebnih pitanja. Vjerujte nam, bolesti i dijagnoze naše djece, nešto su sa čime smo naučili živjeti i s čime se znamo uhvatiti u koštac.
– Ono što nas uistinu boli i protiv čega smo se odlučili boriti upravo na ovaj način, tj. prosvjedom, je nepravda koja nas dočekuje svakodnevno i podmeće nam noge. Nepravda koja nam govori da naša djeca ipak nisu ista kao druga i da nismo svi jednaki, bez obzira koliko se političari, prvenstveno pred izbore, trudili da nam stvarnost prikažu drugačijom. Mi jednostavno ne možemo i ne želimo odustati sve dok našoj djeci ne bude omogućeno da žive dostojanstveno i da ih se tretira jednako važnima kao i svu drugu djecu. Oni nisu zaslužili biti građanima drugog reda. Nitko to nije zaslužio. A ponajmanje djeca, čiji je jedini 'grijeh' što imaju neku poteškoću.
– Pa ne trebamo ih valjda zbog toga još dodatno kazniti? Iako se često kaže da su to djeca s posebnim potrebama, pravilno je ipak djeca s teškoćama. Naša djeca imaju potrebe kao i sva druga (zdrava) djeca, ali imaju teškoće u ostvarivanju i zadovoljavanju tih potreba. Zato želimo da zajedno, kao partneri, vratimo toj djeci i njihovim obiteljima barem minimum dostojanstvenog života – poručuju roditelji djece s teškoćama u razvoju.