Napustio nas je kapetan duge plovidbe i festanjul gospar Jakša Zupčić. Kapetan Zupčić rođen je u Dubrovniku 8. veljače 1956. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, kao i srednju i višu pomorsku školu. Godine 1982. položio je ispit za kapetana duge plovidbe te je od tada plovio kao zapovjednik na brodovima različitih kompanija. Pomorsku karijeru započeo je u Atlantskoj plovidbi, nakon čega je prešao u stranu kompaniju.
U razgovoru za DuList, uoči 1043. Feste svetog Vlaha, nedugo nakon što je izabran za festanjula, rekao je:
– Znao sam da će mi se postaviti pitanje kakav je osjećaj biti festanjuo, budući da sam ga i sam sebi puno puta postavljao. Pokušao sam se pripremiti da odgovor ne bude uvijek isti, ali ne možeš ga pronaći. To je jedno uzbuđenje, jedna radost, jedan ponos. Znam da je to svaki festanjuosigurno rekao, ali to je istina i drukčije se ne može opisati. Jednako tako, to je velika čast i ponos i za moju obitelj. Kad se doznalo da sam ovogodišnji festanjuo, odmah su počeli zvoniti telefoni, krenule su čestitke… stvarno se osjećaš ponosno.
More mu je, rekao nam je tada, bilo u krvi zbog snažne obiteljske tradicije pomorstva:
– Moja obitelj je malo specifična, iako u Dubrovniku to i nije nikakvo čudo. Moj otac, pokojni Šime, također je bio kapetan duge plovidbe i navego je u Atlantskoj sve do mirovine. Moj stariji brat također je kapetan duge plovidbe i još uvijek navegava na Atlantskoj. Pranono mi je bio ložač na brodovima, a nono, koji je nestao na moru 1950., bio je konobar. Znamo se našaliti kako je od nas sedam muških rođaka šest kapetana, samo jedan nije – ali i on ima veze s pomorstvom jer je završio ekonomiju i zaposlio se u Atlantskoj plovidbi. Majčina dva brata također su bila kapetani, jedna tetka bila je udana za kapetana, dok je druga bila udana za legendu našeg jedriličarstva Andra Kneževića. Tako da je sve oko mene bilo vezano za more. I kad me ljudi pitaju kako sam odlučio biti pomorac, rečem im kako sam od malena cijelo vrijeme slušao pomorske priče. Te su priče bile stvarno lijepe i bilo je to sasvim drugo doba, s drukčijim načinom navigacije. I kad sam ja počeo navegati, bilo je sasvim drukčije nego što je danas. Vremena se mijenjaju, dolaze mlađi ljudi, a tempo života i posla skroz je ubio romantiku. Na početku moje karijere to je bilo romantično zanimanje.
Obitelji i prijateljima redakcija DuLista izražava iskrenu sućut.
