U 50. godini života napustio nas je dubrovački branitelj Cvijeto Antunović. Jedan je od onih koji su tijekom najjačeg napada, 6. prosinca1991., obranili Srđ, a time i Dubrovnik.
Antunovića su liječnici prije nekoliko dana stavili u induciranu komu, nakon što mu je pozlilo. Iz nje se nažalost nije probudio.
Cvijeta Antunovića nedavno se u svom predavanju prisjetio i Vlastimir Vekarić, pukovnik Hrvatske vojske i pomoćnik zapovjednika 163. brigade HV-a. Govoreći o napadu 6. prosinca 1991. godine Vekarić je između ostalog ispričao kako je Nojko Marinović uoči napada bio siguran da srbo-četnici nešto spremaju. Naredio je maksimalan oprez svim postrojbama i ustajanje u pet ujutro, a on je prvi bio na nogama kada je stigao poziv sa Srđa da su provalili u tvrđavu.
– Naredio im je da zatvore sve ulaze i slučajno im ne dozvole ući, a mi ćemo ih od dolje braniti. Svi minobacači iz Grada počeli su gađati Srđ. Vojnici koji su bili na dopustu su pucali iz svojih kuća, stanova, s terasa. Čitav dan je bubalo. Branili smo se sa svih položaja. Telefonski razgovor s ljudima sa Srđa čuo je Cvijeto Antunović koji je bio zadužen za organizaciju grupe dragovoljaca koji su svako jutro nosili hranu i municiju. Digao se na noge rekao je da ide gore. Htjeli smo ga spriječiti, ali uspio je izbjeći paljbu i kroz kanal koji je inače služio kao WC ući u tvrđavu. Kad su ga vojnici unutra vidjeli porastao im je moral i čak su počeli pjevati – prisjetio se uz obilježavanje Dana dubrovačkih branitelja Vekarić.