Nakon što je u javnost izašla prvostupanjska odluka Općinskog suda u Dubrovniku prema kojoj je Sanitatova naplata dnevnih karata nezakonita krenula je prava lavina.
U e-mail prepisku putem medija upustili su se direktor Sanitata Valentin Dujmović te odvjetnik Ivica Ban (koji je medijima i dostavio originalnu presudu). U nizu prozivanja za (ne)plaćanje parkinga i (ne)istinitost navoda u drugom planu gotovo je ostala bit cijele priče – a što sad?
Naime, svima je jasno kako nepravomoćna presuda ne nosi adekvatnu pravnu težinu, no isto tako svima je jasno kako je ovo itekakva poruka, a samim time i ohrabrenje svima koje čeka ovrha zbog neplaćanja parkinga.
Direktora Sanitata Valentina Dujmovića ova presuda pak ne brine.
‘Ova prvostupanjska odluka nema nikakav učinak na Sanitat niti na dosadašnju praksu izdavanja dnevne karte, posebno obzirom na to postoji Odluka visokog upravnog suda koji je potvrdio dnevnu kartu, ali i na tisuće sličnih odluka na sudovima diljem Hrvatske koje potvrđuju dnevnu kartu kao i deseci odluka našeg županijskog suda. Iz istupa odvjetnika Bana daje se naslutiti da je „srušena“ dnevna karta na Ustavnom sudu što nije istina, ovo je samo mali pokušaj promocije odvjetničke prakse i dolaska do kojeg klijenta više. Sanitat nije u javnost puštao presude sa županijskog suda u svoju korist, a ima ih dosta, mi idemo sa žalbom na županijski sud kao i u sličnim slučajevima do sada i očekujemo presudu u našu korist’, odgovara Valentin Dujmović na naš upit o tome očekuje li protutužbe slijedom ovakve odluke odgovara:
‘Ovdje je netko pobrkao lončiće, ovo je prvostupanjska presuda nižeg suda u jednom predmetu i nema nikakvog utjecaja na bilo koga drugog niti na druge presude ili ovrhe’, odgovara prvi čovjek Sanitata te nastavlja kako dvanaest najvećih dužnika trenutno ima dugovanja u iznosu od 358 tisuća kuna.
Ovršit će me, ali tužit ću
Koliko je opravdan Dujmovićev stav pokazat će dubrovački sudovi, no DuList je već razgovarao s nekoliko dužnika koji su svi redom potvrdili kako razmišljaju o podizanju postupka pred sudom.
– Moje dugovanje iznosi oko tri tisuće kuna. Većina toga je ‘skupljena’ od 2010. godine i to pretežito oko Grada. Riječ je o pretežito drugoj zoni i dijelu prve – kaže naš sugovornik koji je htio ostati anoniman, a kojegćemo za potrebe teksta nazvati Matko.
– Ne plaćam parking zato jer naplaćuju previše toga što ne da ne bi trebali, a ne bi ni smjeli. Uzmite npr. Gradac, tamo je praktički livada, nije asfaltirano, nema ničega, kako se tamo može naplaćivati parkig- pita se Matko te nastavlja:
– S druge strane sve te dnevne karte se kose s barem nekoliko zakona RH, a sjeli su mi na račun jer mi je sud odbio žalbu zbog proceduralne ‘zakonske peripetije’. Prije je bilo moguće samo poslati prigovor na predmet i kasnije obrazložiti svoj slučaj na sudu.
To su nedavno ukinuli i nisam ni dobio priliku obraniti se. Ovrha mi je na računu jer sam dobio krivi savjet od odvjetnika, ali sad šta je tu je – ogorčen je on te ističe kako u sadašnjoj situaciji može napraviti ‘malo do nimalo’ nego se nadati kako će nedavna prvostupanjska presuda postati pravomoćna te kako će se ‘jednog dana dnevne karte proglasiti ono što jesu – protuzakonite’.
– U tom slučaju onda mogu ići retroaktivno i nekakvom protutužbom tražiti natrag novce koje će mi oni svakako ovršiti. O svemu sam se konzultirao već sa odvjetnikom i vjerujte mi da ću tražiti do jedne kune i naravno kamate na novac koji mi uzmu – ističe naš sugovornik koji nam odgovara kako ga je ovakva presuda Općinskog suda itekako ohrabrila.
– Ja nisam jedini. U razgovoru samo s mojim znancima jasno mi je kako ima puno ljudi koji su u još goroj situaciji nego što sam ja – zaključuje Matko.
Isto mjesto, različite ulice?!
Istog nahođenja je i naš drugi sugovornik kojeg ćemo za porebe teksta nazvati Hrvoje. On je zbog spora sa Sanitatom već bio na sudu i trenutno čeka epilog svog slučaja.
– U najvećem broju slučajava moj automobil bio je parkiran u ulici Ivana Matijaševića koja je predmet sudskog spora između obitelji Miović i Grada Dubrovnika i tamo se ništa ne smije raditi pa tako ni naplaćivati parking. Tražio sam od njih odgovor na pitanje po kojem se zakonu moja šutnja može smatrati pristankom na naplatu dnevne karte, a tražio sam i da mi pokažu suglasnost MUP-a za naplatu koju vrše – kaže nam Hrvoje od kojeg Sanitat potražuje petero znamenkasti iznos, a u prvom ročištu iznos od 2300 kuna.
– Njihova odvjetnica kad je došla donijela je nazovi ‘dokaze’ i nakon što sam ja iznio moju obranu sudu je rekla kako nije mislila da će biti rasprave nego da će samo predati dokaze i kako će to biti to – kaže naš sugrađanin te ogorčeno ustvrđuje kako su sami dokazi ‘slučaj za novine’.
– Od dvadeset fotografija na njih barem pola doslovno nema ništa. Slikan je mrak i piše datum na fotografiji. Na velikoj većini ostalih slika jasno se vidi da sam parkiran u ulici Ivana Matijaševića gdje niti nema ocrtanog parkinga, a k tome je još i predmet sudskog spora. Da bi stvar bila bolja na nekoliko slika automobil je slikan na istom mjestu iz drugog kuta, a dok kod jedne fotografije piše kako je to ulica Vladimira Nazora, uz drugu piše Ivana Matijaševića. Pa to je doslovno isto mjesto, kako mogu biti dvije ulice!? Katastrofa – uzrujano će naš sugovornik te dodaje kako Sanitatova odvjetnica na njegove primjedbe nije imala odgovora.
U istinitost njegovih tvrdnji uvjerili smo se i sami uvidom u spomenuti dokazni materijal koji je osim sudu dostavljen i njemu kao stranci u postupku.
-Sutkinja je odvjetnici Sanitata dala rok od 15 dana da dostavi sve potrebne suglasnosti na što joj je odvjetnica odgovorila ‘kako ih nije donijela jer kako ne smatra da ih mora donositi na svaku raspravu’. Ona je tvrdila kako su s policijom obišli sva parkirna mjesta i kako je sve u redu, ali mi nije znala odgovoriti na pitanje tko im je dao suglasnost na naplatu parkinga u dvosmjernoj ulici u kojoj se automobili ne mogu mimoići – kaže Hrvoje te dodaje kako je odvjetnici koja je zastupala drugu stranu istaknuo kako se nadalje na svakoj slici koju je ona dostavila kao dokaz jasno vidi kako njegov automobil nije parkiran na ocrtanom mjestu. Na njegovo traženje konkretne osobe koja je po njima odobrila naplatu na tom mjestu, tužiteljica nije imala odgovora, tvrdi naš sugovornik.
-Nadalje kako i zašto ja kao vlasnik automobila dobijem kaznu, a ne vozač auta?! – ogorčen je naš sugovornik te dodaje kako itekako razmišlja o protutužbi.
-Ja vjerujem kako oni potrebne suglasnosti nemaju, a ako sada i imaju to mi je nebitno, morali su je pribaviti prije početka naplate. Morat ću odgovoriti protutužbom. Ja imam i drugo dugovanje koje je značajno veće od ovoga, a na isti način je nastalo. Vjerojatno čekaju vidjeti kako će im ovo proći prije nego krenu u daljnju naplatu – zaključuje Hrvoje.
Slučaj Iva Vojnovića
Naša dva sugovornika tek su kap u ovoj financijskoj zavrzlami koja se očigledno tek ima početi razriješavati. Hoće li Sanitat proći lišo ili bi se mogao ponoviti slučaj ulice Iva Vojnovića kada je parking naplaćivan na cesti pod nadležnosti Županije, pa su kazne na sudu ‘padale kao muhe’ pokazat će drugostupanjska presuda.