Dubrovačka tvrtka Gravosa kupila je 110 609 dionica Htp-a Orebić po cijeni od 78 kuna po dionici, odnosno ukupno 8,63 milijuna kuna.
Odluku o prodaji donijelo je Upravno vijeće Centra za restrukturiranje i prodaju, s tim da je ponuda Gravose bila ujedno i jedina obvezujuća ponuda. Time je Gravosa, na čijem je čelu direktor Pavo Miloglav, stekla 23,25 posto temeljnog kapitala ovog društva. To je ujedno bio i povod za porazgovarati s Miloglavom o ovoj transakciji, ali i o tvrtki Gravosa. Inače, Gravosa d.o.o. pravni je sljednik tvrtke Dubrovkinja Nuova koja je nastala 1992. godine kada se tvrtka Dubrovkinja podijelila na četiri samostalna društva, a Miloglav je još 1991. godine postao direktorom tadašnje Dubrovkinje. Na naše pitanje kako se Gravosa odlučila na kupnju dionica Htp-a Orebić i kakvi su planovi, Miloglav ističe kako su se nakon što nisu uspjeli realizirati dva projekta na području grada, u koja su htjeli uložiti vlastita stečena sredstva, odlučili na ulaganje u turizam.
– Mi smo tvrtka koja je bila od posebnog značenja za obranu u vrijeme Domovinskog rata. Pretrpjeli smo ogromne štete, ali smo se uspjeli, bez ikakve pomoći sa strane, iz vlastitog poslovanja sanirati. Ostvarili smo neka sredstva koja smo željeli dalje investirati. Imali smo dobru namjeru uložiti ih kroz dva projekta u gradu, međutim, nismo ih uspjeli realizirati te smo se odlučili ulagati u turizam – priča Pavo Miloglav, ustvrdivši kako je Gravosa još ranije ušla u fond gospodarske suradnje Prosperus FGs.
Ulaganja u Korčulu i Orebić kroz fond
Inače, fondovi za gospodarsku suradnju inicijativa su Vlade rH, gdje uz privatni kapital i Republika Hrvatska ulaže financijska sredstva, a osmišljena je s ciljem stimuliranja razvoja gospodarstva Republike Hrvatske na tržišnim osnovama. Prosperus je tako ušao u vlasničku strukturu Htp Korčule, ali i Htp Orebića gdje odnedavno i Gravosa ima svoje udjele. — Željeli smo ulagati isključivo na području naše županije iako je bilo i nekih drugih, možda profitabilnijih kombinacija. No, odlučili smo se za ulaganje na području Županije, jer je inače politika tvrtke bila da vlasništvo ostane u domaćim rukama, odnosno da ne ulaze nekakvi veliki igrači. Pogledajte što se događalo s tvrtkama kada su u vlasništvo ulazili tzv. veliki igrači koji su doveli hrvatsko gospodarstvo u velike probleme. Stoga smo radije išli u usitnjavanje tog velikog mastodonta (Dubrovkinje, op. a.) koji nije mogao funkcionirati na taj način, bio je prezadužen, neorganiziran i kadrovski nedovoljno sposoban za nositi se s posljedicama rata. Deset godina nismo imali turizma i jednostavno nije mogao funkcionirati. Danas imamo stotinjak malih tvrtki čiji su vlasnici domaći ljudi – govori Miloglav, dodavši kako je višak sredstava ostvaren kroz investicije i prodaju nefunkcionalne imovine.
– Taj smo višak odlučili uložiti u hotelijerstvo. Da smo imali više sredstava možda bismo išli i na Maestrale, međutim, imali smo koliko smo imali te smo uložili u HTP Orebić – konstatira Miloglav. Budući da je Gravosa dio Prosperus fonda, ova kupnja dionica HTP Orebić nije prvi iskorak u turistički sektor. — Fond se već ranije odlučio na ulaganje u HTP Korčula te se krenulo odmah s obnovom hotela. Obnovljeni su hoteli Korčula, Liburnija, Marko Polo i Bon Repos koji su s razine dvije podignuti na četiri zvjezdice uz ulaganja od 50 milijuna kuna. Obnovljen je i Hotel Bellevue u Orebiću gdje je lani uloženo 20 milijuna kuna. To je danas hotel s četiri zvjezdice. No, ima tu još posla – rekao nam je Miloglav.
Prednost domaćim ljudima
– Nama se uvijek zamjeralo svašta, ali naša je strategija bila pokušati što više toga zadržati u rukama domaćih ljudi. Radili smo to vrlo transparentno, sve odluke je donosilo tadašnjih pet članova uprave i pet članova nazornog odbora, dakle ukupno deset ljudi i sve su ponude pred njima otvarane. U ovih 27, 28 godina koliko sam direktor, sve su odluke donesene jednoglasno, a čini mi se da je samo jedna bila uz jedan suzdržan glas – vratio se Miloglav na vrijeme Dubrovkinje.
– Špekuliralo se o raznim pogodovanjima, međutim, nikad nitko nije utjecao na nikoga niti sudjelovao u tome da se na bilo koji način bilo što kome pogoduje. Bili smo predmet raznih kontrola tako da smo tu potpuno mirni. Sve što radimo, radimo na način da ova Županija i ljudi koji ovdje žive imaju korist od toga – ističe dalje direktor Gravose, a na naše pitanje kojim je poslovima tvrtka bila usmjerena prije iskoraka u turistički sektor naglašava kako se Dubrovkinja tada bavila trgovinom i prijevozom.
– Međutim, naše ratne štete su bile velike. Godine 1992. je tadašnji Radnički savjet procijenio ratne štete na 125 milijuna američkih dolara. Stradao bi jedan General Motors, a ne mi koji smo bili odsječeni od ostatka države sa zatvorenom granicom. Kasnije su se otvorile granice, ‘pojavio se’ Neum i to je bio praktično legalni šverc. U to vrijeme imali smo velike štete, 50 posto objekata je bilo uništeno, isto kao i segment transporta koji je imao 60 kamiona i oko 150 ljudi, dva broda za Elafite, hladnjače… Sve je to uništeno. Za krenuti ispočetka trebalo je sve to nabaviti, uložiti u prostore, a kamate su u to vrijeme u Dubrovačkoj banci bile 22 do 24 posto – govori Miloglav dodavši kako u poslijeratnim uvjetima Dubrovkinja nije mogla konkurirati.
Bez duga
– U jednom smo se trenutku bili oporavili, ali onda nas je Dubrovačka banka blokirala, forsirala je Mediator i neke druge. Dolazili su tu razni igrači, Todorić, Kutle, svi su htjeli zagrabiti taj kolač, ali mi nismo željeli na takav način razgovarati. Sve sam ih ispratio, sam način komunikacije i način na koji su razmišljali, vidio sam da to vodi u nešto u čemu ne želim sudjelovati – prisjeća se Miloglav. Uvozom robe iz Kine zatvorio se dug prema dobavljačima.
– ‘Snimili’ smo na hrvatskom tržištu deficitarne robe, pošli smo u Hong Kong i Kinu i nabavili smo robu koja je tamo bila po smiješnim cijenama i s tom smo robom opet bili konkurentni i zatvarali smo dobavljače. Tako smo zatvorili sve dobavljače i mi danas nismo dužni ni državi ni radnicima, ni financijskim institucijama ni dobavljačima nijednu kunu. Potpuno smo čisti, bez duga – priča nam Miloglav, dodavši kako je dio poslovnih prostora dan u zakup radnicima koji su osnovali vlastite tvrtke, a takvih je danas stotinjak.
– Išli smo u nekoliko investicija i tu smo stekli sredstva za saniranje dugovanja poput socijalnog i mirovinskog i iz toga smo uspjeli podmiriti te obveze. Uvoznim robama smo pozatvarali dobavljače, a prodajom nefunkcionalne imovine u Komolcu i na Pelješcu smo potpuno sanirali tvrtku te je doveli u situaciju da danas možemo investirati. Nemamo kune duga, sve je odrađeno legalno, bez namještanja i pogodovanja – naglašava Pavo Miloglav. Danas Gravosa ima troje zaposlenika, a ‘core business’ su im zapravo nekretnine čijim najmom servisiraju svoje obveze.
– Iznajmljujemo parking na Merkanteu, imamo zemljište u Šipčinama kraj ‘Karingtonke’, u Brsečinama i Komolcu te nešto na Pelješcu – govori nam Miloglav dodavši kako se zbog iskoraka u turistički sektor, nadaju da će turizam na Pelješcu prosperirati izgradnjom Pelješkog mosta.