Ovog vikenda, točnije u subotu 4. svibnja, članovi udruge HRM iz Dubrovnika krenuli su na put do Korčule, točnije do Blata, za posjetit se i obnoviti sjećanja sa svojim ratnim kolegama iz HRM Korčula na jedan dan, jedan susret, jedan nevjerojatan događaj od prije 27 godina, koji se zbio 8. svibnja 1992., kad su na terenu NK Zmaj iz Blata, u sred najtežih ratnih dana blokade, pripadnici ove dvije ratne postrojbe odigrale prijateljsku nogometnu utakmicu! U inat tadašnjih ratnim danima i okruženju.
Bio je to jedan od možda i najčudnijih i najoriginalnih događaja i avantura tih ratnih dana 1992. godine. Tog 8. svibnja iz Dubrovnika su brodom Ames, iz znane nam pomorske flote Odreda naoružanih brodova, vođeni kapetanom broda Mihom Bulićem, znanog nam iz klape „Maestral“ i tada članom ONB –a, na ovaj put krenuli su Želimir Čizmić, Pero Srijemsi, Pero Matuško, Ivica Matijaš, Žarko Rajković, Štefi Kojaković, Božo Andrić, Željko Raguž, Ivica Cumeljan, Damir Zovko, Ivan Kolobarić i Ivica Đajić! I tog dana odigrali su nogometnu utakmicu na stadionu NK Zmaj u Blatu, sa svojim prijateljima, suborcima, pripadnicima HRM s Korčule. Rezultat, ako je on bio uopće bitan, bio je 5 prema 2 za domaćine, Korčulane, ali tada su se družili, sjećali i hrabrili za dane iza njih, ali i za dane pred njima, kada je i počelo konačno oslobađanje dubrovačkog kraja, u kojem su i te kako sudjelovale i ove dvije ratne postrojbe. Iz tih dana, s tog susreta, ostala su sjećanja, vrlo važan i vrijedan video zapis, te ovaj plakat koji je i prigodom ovog novog susreta bio razlog smijeha, ponosa ali i tuge, jer neki od sudionika ovog susreta na žalost više nisu među njima.
Ovom zgodom, nakon 27 godina, na put iz Dubrovnika do prijatelja na Korčuli krenula je ekipa u sastavu: iz originalne postave Želimir Čizmić, Pero Srijemsi, Pero Matuško, Ivica Matijaš i Žarko Rajković, pojačani članovima svoje udruge, također nekad pripadnicima HRM: Fabijan Vukić, Miho Pejdar, Drago Maškarić, Vinko Boras, Đuro Dubelj, Stjepo Klešković, te vječni veseljak i zabavljač ove vesele ekipe Mišo Duper. Dočekala ih je ekipa s Korčule predvođena Tonćijem Gavranićem, te 1992. načelnikom tadašnje Općine Korčula kojoj je u to doba administrativno pripadao cijeli otok Korčula i dio Pelješca, te nekoliko nekadašnjih igrača te važne i povijesne utakmice. Zbog lošeg vremena i olujne kiše, naravno da se nije smoglo snage nakon svih ovih godina ni s centra krenuti, od utakmice nije ovaj put bilo ništa, ali unatoč kiši posjetilo se groblje i križ hrvatskih branitelja u Blatu, položio vijenac, te se druženje nastavilo u prostorijama NK Zmaj, uz prigodna sjećanja i darove. Podijeljene su i majice, za utakmicu koja se nije odigrala, ali i suveniri koje rade članovi Braniteljske udruge „Mir“, osnovane od članova HRM Dubrovnik. Sve je završilo zajedničkom večerom, te posjetom nastupu dalmatinskih klapa u obližnjem Domu kulture, na kojem su nastupile i neke klape iz dubrovačkog kraja.
I tako, između juga i kiše, nakon 27 godina, ovog vikenda dogodio se ponovni susret nekadašnjih ratnika, branitelja, kao sjećanje na taj čudan davni susret i nogometnu utakmicu usred ratnog ludila, sjećanja na jedan događaj o kojem se tako malo zna, a koji je u te ratne dane značio jako puno, svima nama, od sudionika ovog susreta do ostalih, koji su tih dana čekali početak konačnog oslobođenja hrvatskog juga i dubrovačkog kraja, u svibnju te 1992. godine.
BNJ