Zadnjih dvadeset-i-nešto godina u pravilu glasujemo protiv. I na zadnjim smo izborima napravili isto: izjasnili se protiv vlasti paralizirane nesposobnim ministrima i s tek nešto manje skandala od one prethodne.
Vlada Jadranke Kosor itekako se mučila s kadrovskim rješenjima, no i Milanovićevo „originalno“ rješenje s ministrima-pripravnicima (ljudima koji izvan Sabora i stranke imaju okruglo nula dana radnog staža) pokazalo se podjednako loše. Problemi se nisu pokušavali riješiti nego tek umanjiti kontroliranjem medija, spinovima i otvaranjem silnih afera a sve kako bi se prosječan Hrvat zasitio i otupio na loše vijesti. Bilo bi nam puno bolje da su ministri dovoljno stari da su u mladosti upamtili Elvisove stihove „A little less conversation, a little more action please…“
Dalek smo medijski put prešli od sushi-večera i Bajrušijevih hagiografskih napisa, jadikovki visokih izvora bliskih Vladi kako protustrana „previše spina“ do današnjeg mosturbiranja. Ostanemo li bez Opačić, Grčića, Sauche, Jakovine, Vrdoljaka i ostalih plemenitih ministara neće se srušiti svijet, doći će novi stanari… u Banske dvore. Tko god da formira vladu imat će se priliku pokazati, i imat će priliku iznova nas razočarati.
Nova Vlada, ma koja bila, valjda će pokušati provesti nekakav, bilo kakav gospodarski program (premda dvojim imaju li ti programi uopće neki sadržaj osim korica). Nadajmo se da nova vlada neće nastaviti za sada jedinu uspješnu gospodarsku strategiju „i ćorava koka zrno nađe“ ili tko dovoljno dugo čeka, nužno će, jednom, doživjeti rast.
Završavam kako sam i započeo, s TBF-om. Naravno, ne mislim da će se dogoditi smak svita, no jedan stih iz te pjesme nam itekako dobro pristaje: „nema nam pomoći…“
Idući tjedan je Božić, stav’te pamet na komediju. Ionako je komedija sve oko vas.