Da Mosta nije bilo na izborima trebalo bi ga izmisliti: brutalno su razgolitili politiku u Hrvata.
‘Most nezavisnih lista’ (genijalan naziv za još jednu političku stranku) okupio je na listama prosvjednike, odmetnike, nezavisne i još ponekog, računajući da će poznatim imenima pobrati glasove nezadovoljnika. Uspjeli su ohrabriti birače da njihovi glasovi neće propasti. Mnogi su do sada ignorirali glasački timor mortis i zažalili. Devetnaest zastupnika malene stranke iz Metkovića mnoge je iznenadio, najviše njih same.
Pregovori o reformama, kako to ovih dana svi nazivaju, silno me jako podsjećaju na pregovore o programima koji su vođeni 2007. s HSLS-om i HSS-om (Adlešićkom i Friščićem) jer bez njih se nije moglo formirati Vladu. Najavljivali su pregovore i s lijevima i desnima, no Sanader im je ponudio tako dobar izborni ‘program’ da s SDP-om na koncu uopće nisu razgovarali.
Danas je situacija nešto drugačija. Ženici imaju različite potrebe pa samim tim i različit pristup: SDP bi najradije Most razbucao jer ne treba im cijeli, ali zato HDZ Mostu želi jedinstvo i dug život… I jedni i drugi bez njihovih ruku ne mogu pa su im i reforme odjednom mile: SDP-u je prihvatljivo sve što četiri godine nisu htjeli, a HDZ voli mostove i mostiće.
Mediji, manje-više interesno svrstani svih ovih mjeseci, odjednom moraju pisati o smetnji koju njihova opcija treba svladati kako bi ostvarila zadani cilj. Stoga ili potenciraju ideološku bliskost Petrova i HDZ-a ili pak heterogenost mostovih zastupnika.
Koalicijski sporazum HDZ-a, HSS-a i HSLS-a iz 2007. predviđao je nestanak proračunskog deficita do 2010., prosječan godišnji rast BDP-a 7 posto i znatno smanjenje nezaposlenosti. Na provedbu ovih ciljeva obvezali su se Friščić, Adlešić i Sanader, a sve to je nadzirao Polančec.
Znamo kako je završilo. Čekamo novi sporazum.
Zoran Pucarić, PR stručnjak