Tepa li gradonačelnik svojim potencijalnim biračima ili ih tek „svodi na mjeru“ kada ih naziva „malim ljudima“? I čini li to njega velikim ili malim političarem? Jer, nedavno je na nacionalnoj televiziji Vlahušić, odgovarajući na Frankovićevo prigovaranje o presudi u aferi Šipan, ustvrdio da „malom čovjeku nije ni prije smetala presuda“. No tada smo govorili o nepravomoćnoj presudi.
Ipak, postavlja se pitanje morala i moralne odgovornosti. U uređenim zapadnim demokracijama političari odlaze i zbog manjih pogrešaka, a pogotovo zbog presuda, pa bile one i nepravomoćne. Ne vjerujem da je njihov osjećaj odgovornosti ili moralnosti veći nego kod naših političara, ali zato je pritisak javnosti jači. Ni financijeri ne žele biti povezani s kandidatom kojeg se povezuje i s najmanjim prijestupom. Mi ni ne znamo tko sve financira naše kandidate, osim kroz službena izvješća u vrijeme kampanje, a i tu neke stvari mogu ostati u sivoj zoni.
Primjerice, ljudi koji su se hvalili donacijama za Kolindinu kampanju na donatorskoj večeri, uopće se nisu pojavili u izvješću kojeg je podnio njen stožer, jer donacije su, navodno, uplatili stranci, a stranke izvješća podnose godišnje.
Preduvjet političke i svake druge odgovornosti je transparentnost financiranja. Donacije su normalne i potrebne, a kada su obznanjene ukazuju i na potencijalne sukobe interesa.
Možda, kada bismo postrožili odredbe o obvezi izvješćivanja o donacijama i davatelja i primatelja donacija, ne bi bilo iznenađenje da se neki političar pojavio na polaganju kamena temeljca, ili da se u nekom predstavničkom tijelu, ili mimo njega, vodi rasprava i donose odluke o promjeni urbanističkih planova.
Još ćemo puno morati raditi na tome. Novi izbori za gradsko vijeće i gradonačelnika pravi je potez na tom putu.