U današnje doba većina ljudi posjeduje nekog kućnog ljubimca. Osim 'klasičnih' ljubimaca, kao što su mačke i psi, ljudi se često okreću k uzgoju i posjedovanju egzotičnih kućnih ljubimaca,
što je trend koji se uz pomoć globalizacije i sve lakšeg pristupa svim vrstama životinja, proširio u sve kutke svijeta, pa tako sada možete u roku od nekoliko dana nabaviti bilo koju životinju koja je legalno dozvoljena za posjedovanje u kući.
Svi vlasnici kućnih ljubimaca, ma kojeg god imali, složni su u jednome – životinja koja živi s njima nije tek životinja, već doista ljubimac i zaista pravi prijatelj. Ljubimci dokazano pomažu u poboljšanju života i pružaju utjehu i pomoć u teškim životnim situacijama.
RAVNOPRAVNI ČLANOVI OBITELJI
Neki od njih služe za terapeutske svrhe, recimo psi vodiči i pomagači, a neki su od njih prisutni u ljudskim životima poradi zabave i društva. Ljubimci su kroz prošlost, od čuvara dvorišta i blaga, postali članovi obitelji i uživaju jednak status kao punopravni članovi domaćinstva.
Unatoč najčešće raširenim mačkama i psima, često se u obiteljima može naići na hrčke, zečeve, akvarije, terarije s mnogobrojnim gmazovima, pa čak i paucima ili drugim, netipičnim ljubimcima, koji se svrstavaju u kategoriju – egzotičnih ljubimaca. Također, mnogi vlasnici pernatih ljubimaca, kao što su papige, zebe ili pak kanarinci, tvrde kako ove vesele ptičice itekako uljepšavaju dan, pogotovo ako, kao neke vrste papiga, mogu i popričati štogod s njima.
Neki ljudi idu u toliku krajnost da im u dvorištu šeta tigar ili pak neka druga velika mačka, no mi smo među našim sugrađanima pronašli ipak neke, malo "češće" vrste životinja…
Imam svojih sedam mačaka, a osim njih, hranim i brinem se za mačke koje nađem usput. Mojih maca ima svakakvih, i čupavih i običnih. Ljubav prema mačkama u meni postoji oduvijek, čini mi se da je to u nasljedstvu od majke i oca, ta ljubav prema životinjama u nama je duboko usađena. Zanimljiva stvar je recimo, kad putujem, da neke moje mace, poput mog imenjaka Iva, tuguju i odbijaju jesti dok ne dođem s putovanja. Mačke nose u sebi onu toplinu životinje koje se u ljudima više gotovo i ne mogu naći. Mačke su za mene pojam slobode i ljubavi. Ljudi su "friends", a životinje "best friends"! Moja najdraža maca, koja nažalost više nije s nama, je Čiči, što na talijanskome "Ciccia" znači debeljuškasta. Ona je bila jedna od mojih najdražih mačaka, dočekala bi me iza svakog gostovanja i koncerta i onda sa mnom uz predenje sjedila do dugo u noć i slušala kako joj pričam dojmove s koncerta… ona je na naslovnici knjige "Četveronožna trilogija", koja je hit pri izdavačkoj kući Akkuaria koje sam počasni član i autor, a prodaja ove knjige pomaže napušten mačji svijet kojeg je svugdje na pretek -Ivana Marija Vidović, pijanistica.
Imam, evo sad već drugog afričkog sivog papagaja, vrste poznate pod imenom žako. Prvog, koji je već davno uginuo, koji je baš bio uhvaćen u Africi, zamijenio je novi žako pod imenom Pasko. Puno ga učim, sama, te on itekako brzo svladava nova znanja i umijeća. Tako zna pjevati, pričati i zviždukati, čak i dijelove opernih arija. Inače, to su ptice koje itekako razumiju ono što pričaju pa tako mene moj Pasko pozdravlja kad idem iz kuće riječima: "Žuža, ideš raditi?" ili "Doviđenja, Žuža!". Oni vam govore s razumijevanjem i logički povezuju, nije, što se kaže, da blebeću kao papige, već zaista znaju što pričaju, te rečenice koriste u pravim trenucima – Žuža Egreny, glumica
Moji kućni ljubimci su gerbili, vrsta pustinjskog glodavca. Nazivaju ih još i skočimiševima, ali ja im se radije obraćam s Frnas, Pako i Janko (za kojeg se kasnije ispostavilo da je Janka pa je dobila vlastite odaje). Vrlo su inteligentni i vole se maziti, no nisu navikli na život izvan terarija. Trenutno se nalaze na privremenom smještaju kod moje majke, budući da živim u podstanarstvu i posao mi oduzima dosta vremena. Iako su zapravo pustinjske životinje i mogu dugo izdržati bez hrane i vode, jako vole jesti, osobito voće, a kad idu spavati potpuno se zakopaju u piljevinu. Svakako su izvrsna zamjena za televiziju – Ivana Brailo, novinarka HRT-a.
Imam retrivericu Taru, koja ima četiri godine. Ona ima tipičnu retriversku narav – nije nikakav čuvar, ali je prava maza koja se samo ulizuje. Kad je bila mala, kad je došla kod nas, mama nije to odobravala, te se Tara, kao da je znala, najviše njoj ulizivala. I osvojila je. Ja sam osobno postao istinski ljubitelj pasa tek kad je Tara došla u naš život. Pas je stvarno pravi prijatelj čije su emocije potpuno iskrene, a Tarina radost i uzbuđenje svaki dan kad dođem doma s posla je zarazna pa popravi i najteže radne dane. Što god da se dogodi, uvijek imam s kime podijeliti pozitivnu energiju i poći na Petku, Nuncijatu i druge oaze koje Dubrovnik ima – Mario Tevšić, glasnogovornik Grada Dubrovnika.
Naša iguana Igi stara je petnaest godina. Iguane inače po prirodi nisu agresivne, ali se znaju pobuniti ako ih ometaš, na primjer, otvaraju usta prema tebi kao znak upozorenja da ih ne diraš, ne ometaš… Obožavaju sunce i vole da im je toplo, tako da zimi borave u toplom terariju!
Nisu neke životinje koje bi se mazile i slično. Možda je mi nismo navikli, ali se znala jako dobro slagati s našim starim mačkom dok smo ga imali, ljeti bi se znala zatrčati za njim, kao neka vrsta igre i onda bi se zaustavila kraj njega te bi oboje samo nastavili ležati, dok je naš pas, mops, baš i ne voli. Mislimo da je prije ljubomoran na nju.
Jede voće i povrće, mijenja kožu u ljeto, odbacuje staru i dobiva novu… i to je to – drugo ništa posebno! – Nikola i Anamarija Miletić, vlasnici caffe bara Orka.