Uvijek aktualna tema su cijene stanova za dugoročni najam, a kao što znamo, takvih je malo. Dok brojni samci, parovi i obitelji s djecom muku muče s pronalaskom stana, većina najmodavaca i dalje se odlučuje za turistički najam. Jednostavno je isplativiji, a mjere nadležnih, o kojima smo u više navrata pisali kada je riječ o drugim dijelovima Hrvatske, ondje su urodile plodom, dok kod nas baš i ne polučuju željene rezultate. Odnosno, nisu uspjele motivirati one koji imaju viška stambenog prostora da ga daju u dugoročni najam.
Cijene na upit!
Kako je pred vratima nova turistička sezona, provjerili smo kakva je situacija s ponudom, potražnjom i cijenama. Potonje se iz samih oglasa najčešće ne saznaju jer većina iznajmljivača ne želi objaviti cijenu, već pozivaju zainteresirane da se jave na broj telefona. Razlog je više nego očit. U pravilu, kad se navede cijena, zaredaju se negativni i uvredljivi komentari. Većina onih koji su u potrazi za stanom smatra da najmodavci precjenjuju ono što nude. Međutim, zakon ponude i potražnje im jednostavno omogućuje „bubati“ iznose. Ponavljamo, stanova za dugoročni najam vrlo je malo, a potražnja je ogromna.
Zvali smo i evo koliko što košta!
Naišli smo na oglas u kojem najmodavac nije „sakrio“ cijenu. I tako samo saznali da se u Dubrovniku garaže daju u najam za 350 eura. Iz komentara smo iščitali da zainteresiranih ima, dakle „prolazi“. Koliko su onda tek stanovi?
„Okrenuli“ smo više brojeva i raspitali se. Saznali smo tako da se studio apartmani iznajmljuju za minimalno 500 eura mjesečno. Stan za dvije osobe na području grada teško ćete pronaći po cijeni ispod 700 eura. I to ako ste sretni pa prvi okrene broj, jer za taj iznos se izdaju doslovno odmah. Navedene cijene ne odnose se na novogradnju, bolje opremljene stanove i elitnije gradske četvrti. Takvi se stanovi, ako ih kojim slučajem nađete, jer ih je vrlo malo, vrednuju više.
Na Pločama, u Lapadu, na Konalu… teško da ćete ih pronaći, a ako slučajno „nabasate“ na takav stan, kao samac ćete morati izdvojiti minimalno 700 eura, a kao par oko 1000 eura mjesečno. Moguće je da postoji pokoja iznimka, ali je u našem malom istraživačkom pothvatu nismo uspjeli pronaći.
Jedna plaća za stan!
Kako je tek obiteljima s djecom? Odgovor je jasan – jedan supružnik, odnosno roditelj, praktički radi za stan i režije. Što u praksi znači da, ako ovaj drugi nema jako veliku plaću – a to u pravilu nije slučaj kod osoba koje žive u najmu jer bi u suprotnom vjerojatno radije plaćale ratu kredita – jedno mora raditi dva posla. I to je realnost u kojoj žive dubrovački podstanari. Ispod 1000 eura teško ćete pronaći pristojan stan za četveročlanu obitelj na užem gradskom području.
Nemjerljivo je više oglasa u kojima se traži stan za najam nego onih u kojima se nudi. Većina oglasa u kojima se stan nudi odnosi se na razdoblje izvan turističke sezone, barem kada je riječ o užem području grada. Istina, ima raspoloživih stanova za dugoročni najam u Mokošici, Župi i Konavlima. Mnoge osobe koje nemaju vlastiti krov nad glavom, očito u nemogućnosti da pronađu ili plate najam stana na užem gradskom području, u oglasima navode da traže stan upravo u Mokošici, Župi, pa čak i u Konavlima.
Isplativije izdavati stranim radnicima, a sve ih je više
Međutim, i po tom pitanju najmoprimci su u sve nepovoljnijem položaju zbog iz godine u godinu sve većeg priljeva stranih radnika. Puno je oglasa u kojima se nude stanovi ili čak čitave kuće izvan grada za smještaj radnika. Očito su najmodavci zaključili da im je to isplativije. Mnoge tvrtke objavljuju oglase u kojima traže smještaj za svoje radnike.
Sve u svemu, imati riješeno stambeno pitanje u Dubrovniku – a valjda ste toga svjesni ako ga imate – ravno je dobitku na lutriji, i to onom najvećem. Činjenica da stanova za dugoročni najam kronično nedostaje, bez obzira na to što neki misle drukčije, nije problem koji trebaju rješavati najmodavci. Ovdje se ponovno vraćamo zakonu ponude i potražnje te garaži s početka teksta koja će, sudeći po broju upita, biti iznajmljena za 350 eura mjesečno. Isto tako, stanovi kojih je neznatno u odnosu na potražnju iznajmljuju se po visokim cijenama.
Naravno, nismo „otkrili toplu vodu“. Situacija je već dugo ista, štoviše sada je još nepovoljnija za one koji traže dugoročni najam zbog sve većeg broja stranih radnika, kojima je, očito, isplativije iznajmljivati nego domaćim najmoprimcima. Podsjećamo tek koliko je situacija teška za podstanare. Na žalost, unatoč velikim naporima našeg gradonačelnika Mata Frankovića koji se već duže vremena zalaže i na sve moguće načine “gura” priuštivo stanovanje, kao i resorno ministarstvo na čelu s ministrom Brankom Bačićem, očito je Dubrovnik specifičan i trebat će vremena… Nadležni su itekako svjesni problema i, logično, pokušava se riješiti u suradnji državne i lokalne vlasti. Nadajmo se da će novi Zakon o priuštivom stanovanju, koji je predstavljen prije par dana, uspjeti pomaknuti stvari s mrtve točke. Bačić je bio vrlo jasan rekavši da država do 2030. godine planira izgradnju i obnovu 20.200 stanova i obiteljskih kuća. I tu se ne planira stati jer, kako je istaknuo Bačić, našoj državi “nedostaje oko 236 tisuća stambenih jedinica za punu uspostavu priuštivog stanovanja i to je razlog što je Hrvatska, uz Portugal, država članica EU-a u kojoj mladi najkasnije napuštaju obiteljski dom”. Ili pak, mi ćemo dodati po pitanju Dubrovnika, sele u gradove gdje si mogu prištiti krov nad glavom. Nema nam druge nego pričekati da predstavljeni Zakon i predviđene mjere zažive, a nadamo se svi naravno da hoće.
