Tri nove komunikacijske ploče postavljene na glavnom ulazu u Opću bolnicu Dubrovnik, u parku u Uvali Lapad i na plaži Mandrač. Tako se nastavilo provođenje projekta „Komunikacijske ploče: pokaži mi što misliš“, koji je započeo početkom godine.
Komunikacijska ploča služi kao podrška osobama s teškoćama u komunikaciji prilikom dolaska u zdravstvene ustanove, parkove, plaže i druga javna mjesta. Djeca i osobe koje ne razumiju jezik ili ne mogu komunicirati putem govora mogu pokazati na simbole i na taj način prenijeti poruku o tome što žele raditi, gdje žele ići ili komentirati događaje oko sebe i odgovoriti na pitanja. Ostale osobe mogu komunicirati s njima pokazivanjem na simbole uz istovremeno govorenje.
Postavljanje ploče prati i važan edukativni segment
Povodom nastavka projekta održano je predavanje za zdravstvene djelatnike Opće bolnice Dubrovnik na temu potpomognute komunikacije i njezine primjene u zdravstvenom sustavu. Predavanje je organizirano kako bi se informiralo i senzibiliziralo medicinskog osoblja o važnosti potpomognute komunikacije za osobe koje ne mogu učinkovito komunicirati putem govora, bilo zbog razvojnih teškoća, privremenih zdravstvenih stanja ili drugih uzroka.
Osobno iskustvo roditelja jednog dječaka koji je korisnik ploče
Roditelji dječaka koji se koristi komunikacijskim pločama su istaknuli kako potpomognuta komunikacija za njih znači “mali otvoren ulaz u sinov svijet”.
-Iako ne koristimo sve njene potencijale i taj proces prihvaćanja nikad ne završava u potpunosti, primijetili smo da mu široka ponuda pojmova u komunikatoru proširuje rječnik i olakšava razumijevanje konteksta. Shvatili smo i koliko je inteligentan pa zaobilaznim putem nam uspije poručiti što želi, npr. kad želi ići plivati na bazen, koristi sliku plaže ili samoinicijativno upiše ime trenera na frekvencijskoj tipkovnici! Ta vrsta tipkovnice pruža nevjerojatne mogućnosti za edukaciju i rehabilitaciju, jer jednostavno nema ograničenja. A mi kao roditelji nismo ni svjesni mogućnosti naše djece koja ne mogu govoriti. Svim roditeljima bih poručili da svakako probaju, bez straha jer ne može naštetiti, a može im otvoriti čitav svijet novih mogućnosti u razumijevanju svoje djece. Osim toga, reakcije okoline su vrlo pozitivne, svi se zainteresiraju za mogućnosti komunikatora, iako su možda isprva skeptični oko mogućnosti svakodnevne uporabe. Moram istaknuti i prepreke, financijske prirode – jer HZZO još ne prepoznaje komunikator i program kao neophodno pomagalo koje se može dobiti na doznaku, poput štake, naočala ili proteze; stoga je potreban daljnji i stručni i društveni angažman da svatko dobije nužno pomagalo. I baš me zanima tko bi se usudio biti protiv toga – rekli su roditelji dječaka.
Projekt su osmislile članice Hrvatskog logopedskog društva
Projekt su osmislile Zorana Dedić, mag.logoped., spec.rehab.educ., Nikolina Klešković Raguž, mag.logoped., Marta Jovanović, mag.logoped., Milica Ban, mag.logoped., Iva Maria Demarin Hrnkaš, mag.logoped., Martina Grubišić, mag.logoped, članice Hrvatskog logopedskog društva, a koje su ujedno i zaposlene u Općoj bolnici Dubrovnik. Važno je naglasiti da su ploče osmišljene u suradnji s roditeljima djece koja koriste potpomognutu komunikaciju. Većim je dijelom financiran sredstvima Grada Dubrovnika, dok se dio komunikacijskih ploča realizirao uz pomoć donacije firme iz Zagreba. Nositelj projekta je Hrvatsko logopedsko društvo – Podružnica Dubrovačko-neretvanske županije.
