Bližile su nam okrugle, tridesete. Znamo se od punoljetnosti, od prvih dana kad smo zakoračile u Lepušićevu 6 na fakultet. Iako živimo u različitim gradovima, trudimo se svake godine održavati tradiciju osmišljavanja rođendanskih poklona. No ove smo godine došle do ideje – umjesto poklona, odlučile smo poći na putovanje. Nije bitno gdje, samo smo odredile peti mjesec kao idealan (kasnije se pokazalo da i nije baš, ali u redu). Lorena, naš ‘mozak operacije’, bacila se u traženje jeftinih avionskih karata. Nismo se puno preispitivale, bilo nam je potrebno samo pronaći lokaciju gdje ćemo moći uživati u zajedničkom druženju, ispijanju kava i gastronomskim delicijama. Bio je u ‘igri’ kratko jug Italije, ali onda se kao idealna destinacija pokazala Malta.
Ruksak za opuštenost
Povratne karte za direktni let iz Zagreba izašle su nas po glavi oko 110 eura. U cijenu karte je bio uključen samo ruksak. I sve nam je u njega stalo, i više nego što je bilo potrebno. Ako možete, nosite samo ruksake na kratka putovanja za ostvarivanje osjećaja bezbrižnosti.
Prema rezervaciji trebale smo imati tri puna dana na otoku. Međutim, nedjelja nam je ispala upola kraća jer je let pomaknut za ranije ure. Zašto? Zagrebačka je zračna luka odlučila provoditi radove održavanja tijekom svibnja, a aviokompanija s kojom smo letjele o izmjenama je dojavila nešto kasnije. Jest da smo izgubile pola dana, ali nije nam teško palo. Bilo je samo važno da let nije otkazan. A i što je godišnji bez malo stresa.
Kontrola u zračnim lukama prošla je bezbolno i bez puno muke, u oba smjera (hvala i Schengenu). S obzirom na to da živim u Dubrovniku, prvo što sam primijetila je kako s malteškog aerodroma vozi nekoliko javnih autobusnih linija. Isto tako, predobro je što se karta u autobusu može kupiti – karticom. Svaka karta košta 2 eura tijekom dana i vrijedi za vožnju do svih lokacija tijekom dva sata. I oni imaju neke svoje ‘malteške’ ‘Dubrovnik passove’, ali nismo se s time puno bavile. Vjerujem da ima dosta pogodnosti.
Svakako, mjesta su dobro povezana linijama, a vozite se suvremenim autobusima. U većini slučajeva morate mahati vozačima kako bi vam stali. Isto tako, ako je pun autobus, neće se uopće zaustaviti na stanici. Ako vam nisu zanimljive ove opcije za transport – instalirajte aplikaciju Bolt. I nikako se nismo naviknule da u prometu voze u suprotnom smjeru, nego smo često pretrčavale dijelove ceste s ‘glavom u torbi’. Nemojte to raditi.
Živopisnost ulica
Već su me, pogledom iz aviona, zaintrigirale višekatnice i dizalice na svakom koraku. Sve se to na neki način, dobar ili loš, ‘sljubilo’ s povijesnim objektima. Bile smo smještene u gradu Gzira, iz kojeg ‘puca pogled’ na Vallettu. Kad smo stigle u hotel, ostale smo ugodno iznenađene. Hotel smo rezervirale u isto vrijeme kad i avionske karte, dakle u ožujku. Dvije noći po osobi koštale su 80 eura, a imale smo i uključen doručak.
Tijekom boravka na Malti, prepustile smo se hedonizmu. Bilo nam je važno uživati i pritom fino jesti (i piti) u otočnoj državi koja je veličinom manja od Brača, a ima čak pola milijuna stanovnika.
Zato nam je bilo drago što smo gastronomska iskustva započele s jednim izuzetno dobrim. Sjele smo u sicilijanski restoran u blizini hotela, netom nakon dolaska. Na Malti smo često nailazile na talijanske restorane (i u njima jele), što ne čudi s obzirom na blizinu Sicilije. Svakako, hvala konobaru Antoniu koji nam je stvorio osjećaj k’o da smo doma. Punih trbuha, uputile smo se u razgledavanje obližnjeg grada Sliema. Iako će za Vallettu reći kako je ‘muzej na otvorenom’, to se može reći i za ostale dijelove Malte. Većina divnih kuća ima karakterističnu, pješčanu, svijetložutu boju. Tu monotoniju ‘razbijaju’ persijane i vrata u različitim bojama, na čije sam fotografiranje potrošila pola memorije.
Također, u dosta situacija mogli biste pomisliti da se nalazite u kakvom britanskom gradu – počevši od engleskog doručka u hotelu pa sve do za njih karakterističnih pubova koje možete pronaći na svakom koraku. Ni taj utjecaj ne čudi s obzirom na to da je Malta bila nekadašnja britanska kolonija prije stjecanja nezavisnosti 1964. godine. Upravo su te boje bile jedan od izvora živosti tijekom tmurnih dana na Malti. Naime, petak je bio jedini dan kad nas je ‘pogledalo’ sunce. Dan kasnije je bilo fenomenalno čuti vozačicu taksija kako nam govori: ‘Malta godišnje ima 300 sunčanih dana’ i ‘Nikad nije bilo ovako u svibnju’. Našu konstataciju ‘koje smo mi onda sreće’, potvrdila je jedna Sarajka, voditeljica u jednoj poznatoj slastičarni u kojoj smo probale najbolje cannoli ikad (opet Sicilija). Rekla je kako u šest godina, koliko djeluje i radi na Malti, nikad nije doživjela da je u svibnju tako kišovito.
Kad smo već kod ljudi s našeg područja, nemojte doći u situaciju da išta komentirate na hrvatskom jeziku u javnosti. Vjerojatno je kako će vas pola prisutnih razumjeti. Na Malti smo rijetko koristile engleski. ‘Na snazi’ je bio hrvatski, ali i talijanski jezik.
Sliema nam je ostala u super sjećanju jer smo, između ostaloga, provele vrijeme u zanimljivim ‘bircevima’ čija nas je posebna ponuda ‘natjerala’ da popodnevno razgledavanje pretvorimo u mini noćni izlazak. Nakon Slieme smo se vratile u Gziru, čija se glavna ulica s raznim lokalima, u večernjim satima pretvara u ‘it mjesto’. Naš je izbor pao na restoran/kafić u kojem je svirala glazba uživo. Večer smo začinile i girosom. Malo nam je prisjeo idući dan, ali nema veze.
Gozo i Comino
Iako nam se izmijenilo vrijeme petsto puta i stvarno se nismo s time zamarale, ipak nam je žao jer nismo mogle posjetiti obližnje otoke Gozo i Comino. Plava laguna na otoku Comino nešto je što svi trebaju doživjeti. To ćemo ostaviti za neki drugi put. Poseban pozdrav svim onim prodavačima karata koji su nas uvjeravali kako u subotu, drugog dana našeg boravka neće biti nevremena i kako ćemo moći ploviti do navedenih otoka. Sastavilo nebo sa zemljom prije podne. No, mi smo jutarnje sate provele na doručku da bismo se kasnije uputile u ‘Tri grada’ (‘Three Cities’). Zajednički je to naziv za tri utvrđena grada Vittoriosa, Senglea i Cospicua. Posjetile smo sva tri i ponovno se divile divnim uličicama sa svim tim živopisnim bojama. Naravno, nismo izostavile odlazak u restoran, ponovno talijanski. I ponovno, predivno gastronomsko iskustvo. Također, cijene su nam se činile sasvim u redu.
Sigurno je drukčiji dojam cijelog tog područja u razdoblju lijepog, sunčanog vremena. Ali, mi smo bile sretne da smo tu subotu prošle bez kiše te da smo mogle većinu toga propješačiti. A kad kiše nema – evo vjetra! I to onog od kojega ništa ne čuješ, ništa ne vidiš, a bome ni ništa ne možeš ni reći. Večer je bila ostavljena za gledanje Eurosonga u blizini hotela. Hvala vlasnicima jedinog kafića koji su nam dozvolili uživanje u ovoj glazbenoj manifestaciji. Uskoro su nam se u gledanju pridružili i ostali posjetitelji, koji su već bili u kafiću, ili su prolazili pokraj njega.
Valletta u jutarnjim satima
Zadnji dan, odnosno nedjeljno prijepodne (ponovno tmurno), ostavile smo za razgledanje Vallette. Već smo se u ranim jutarnjim satima uputile u grad, što je bila dobra odluka. Naime, u tom je razdoblju grad poprilično ‘pust’ i nema toliko posjetitelja. Ako dođete nešto kasnije, ostat ćete zatečeni (možda i nećete) gomilom ljudi, posebno na glavnoj ulici u gradu. Nešto kao Stradun, tijekom sezone.
Tako da je posljednji dan bio stvoren za ‘bauljanje okolo’, ispijanje kave u malim, slatkim kafićima, ali i isprobavanje malteške delicije – zeca. Doris je to htjela, želja joj se ispunila, ali nije ostala oduševljena. Cijene su, opet, sasvim u redu, s obzirom na to da smo bile u samom centru. Inače, ponuda im je stvarno super, ima za svega ponešto, ali WC-i u malteškim ugostiteljskim objektima (barem gdje smo mi bile) nisu baš jača strana. Stoga se nemojte iznenaditi. Nije izostala ni kupnja suvenira, ali kao ni razočaranje kad se ne može pronaći normalni magnet. Naravno, nije izostao ni susret s ljudima iz Dubrovnika, jer – nema đe nas nema.
Kratki, ali slatki izlet u Vallettu završno je začinjen slasticama iz neke lokalne pastićerije. Uslijedio je put do zračne luke, kašnjenje aviona, kao i mini turbulencije. Sve u svemu – Malto, vraćamo ti se. I kako to da smo samo jednom vidjele maltezera?