Mnogi su suvereno ustvrdili da je za situaciju s kajacima koja je na sreću dobro završila, a mogla je kobno, kriv isključivo neodgovorni pojedinac. Nije! Glavni i odgovorni krivac je zakonodavac koji je potpuno propustio regulirati ovu djelatnost. Resorno ministarstvo i Vlada koji nisu, a trebali su, davnih dana pokrenuti izradu prijedloga zakona ili makar pravilnika koji bi regulirali ovu već godinama toliko rasprostranjenu, a složit ćete se opasnu razonodu. Vlasnik kajaka je kolateralna žrtva navedenih ogromnih propusta. Da ne bude zabuna – njegova odgovornost u pogledu možebitnog neizdavanja računa, što je u domeni inspekcije rada i eventualno prekršajna ili pak kazneno-pravna, što je u domeni policije i državnog odvjetništva, nisu isključeni. Policija je i potvrdila da je obavijestila Državno odvjetništvo i da je istraga u tijeku. Međutim ono za što se vlasnika kajaka proziva: da nije imao popis osoba koje su iznajmile kajake, da je trebao imati neku brodicu ili gliser u pratnji kajakaša… O svemu tome možemo debatirati isključivo laički, onako u domeni zdravorazumskih procjena, ama možemo i moralizirati pa se zapitati kako možeš poslati ljude na more, a prognoza upućuje na moguću neveru. Možemo i postaviti pitanje je li pojedincima profit pomutio razum pa će i riskirati da ne izgube zaradu… Ali nikako, nikako ne možemo odgovore na ova pitanja pa tako ni odgovornost pojedinca, tražiti u domeni pozitivnog hrvatskog zakonodavstva, jer ih naprosto nema. A jedno od temeljnih pravnih načela još od doba Rimskog prava do danas je ‘Nullum crimen nulla poena sine lege’. U slobodnom prijevodu ‘Kad nema pravnih pravila onda nema ni zločina, odnosno protupravnog djela pa ni kazne’. Da pojasnimo!
Kajak nije plovilo
Prema hrvatskom pozitivnom pravu pojam plovila na obuhvaća kajake. Kajak nije ni čamac ni jahta. A što je? E to se nitko nije sjetio odrediti pa ni regulirati pravila koja bi se za njegovo iznajmljivanje i korištenje imala primjenjivati.
— Kajak je nedefiniran u Zakonu kao što su pedaline, daske za surfanje, daske za veslanje i slični proizvodi koji se koriste u aktivnom odmoru, odnosno boravku u prirodi – potvrđuje nam Marko Kovač, predsjednik udruge Morsko kajakarenje Split, koji se dugi niz godina bavi kajakarenjem, ali i apelira da se ono konačno zakonski regulira. Ne samo zakonski! Kovač tvrdi kako riječ ‘kajakarenje’ u našem, hrvatskom jeziku uopće ne postoji, već samo ‘kajakaštvo’.
—Kajakaštvo je športsko natjecanje u kajaku i kanuu na divljim i mirnim vodama. Tu je isključivo naglašeno natjecanje, ali rekreativno veslanje kajakom i kanuom na vodenim površinama, dakle morem, rijekama, jezerima, u hrvatskom jeziku ne postoji, a to je definicija kajakarenja. Čak sam pisao Hrvatskoj Matici i još nekoj organizaciji za nove riječi u hrvatskom jeziku, ali nisam nikada dobio odgovor. Morsko kajakarenje je veslanje kajakom u rekreativne svrhe – naglašava Kovač.
Usluga pustolovnog turizma
Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama koji regulira, između ostaloga, pitanja koja se tiču sigurnosti ljudskih života i uvjeta prijevoza putnika, ne odnosi se na kajake. I Kovač je u pravu kada kaže da je kajakarenje regulirano jedino Zakonom o pružanju usluga u turizmu, jer potpada pod usluge aktivnog i pustolovnog turizma koje ovaj propis regulira. Tu se navodi kako je pružatelj usluge dužan upoznati korisnika s vrstama rizika, planovima i procedurama uklanjanja opasnosti. Također, za pružanje usluge angažirati osobu koja ima odgovarajući certifikat. Navodi se i kako pružatelj usluga može odbiti pružiti uslugu ako procijeni da bi moglo biti rizično. Ali MOŽE i MORA nije isto!
—Za vođene ture postoji vodič koji bi trebao biti osposobljen za sigurno vođenje grupe kajakaša, ali također postoje razine osposobljenosti. Trenutno HGK izdaje potvrdu za vodiče u pustolovnom turizmu, a da određene osobe nisu nikada sjele u kajak. Takav jedan osposobljeni vodič grupa kajakaša na moru nema dan veslanja, a ima zakonsku potvrdu za obavljati posao vodiča. Teški apsurd! Spomenuti vodiči dobijaju interne obuke od strane iskusnih kolega, ali to je sve bazirano na iskustvu koje je proizašlo iz prakse, a ne sustavne obuke prema međunarodnim standardima. U Hrvatskoj nas par pojedinaca, ali doslovno par, radimo kvalitetne obuke prema međunarodnim standardima, ali većinom se prijavljuju pojedinci koji veslaju kajakom iz rekreativnih svrha radi vlastite sigurnost, dok se vodiči koji se time bave ne prijavljuju jer je to dodatni trošak za nešto što mu kao ne treba. Da ne spominjem da sam znao viđati vodiče bez prsluka za plutanje i bez konopa što je obavezna oprema svakako vodiča grupe kajakaša na moru – priča nam Kovač, ističući kako je posve logično da se dogodilo što se dogodilo i da se s obzirom na sve navedeno uopće ne treba čuditi.
Nužan Pravilnik, a nema ga!
—Iznajmljivači kajaka nemaju nikakav Pravilnik, odnosno pisanu referencu u kakvim uvjetima smiju odnosno ne smiju iznajmljivati kajake. Jedino što su trebali izdati fiskalni račun i popisati imena ljudi koji svojim potpisom oslobađaju iznajmljivača od odgovornosti jer znaju u kakvu se aktivnost upućuju. U slučaju najma opreme iznajmljivač se oslanja na priču korisnika kajaka koji može lagati o svom iskustvu ili reći da će biti blizu obale, a kasnije namjerno ili nenamjerno odveslati do Lokruma ili nekog drugog otoka ovisno o području veslanja. Smatram da je nužno napraviti Pravilnik o rekreativnim i gospodarskim aktivnostima na vodenim površinama unutar kojeg bi se definirali svi potrebni detalji. Potrebno je da taj pravilnik bude prihvaćen od kajakaške zajednice i da bude u skladu s međunarodnim standardima. Osobno se nadam da jednog dana kada dođe do osmišljanja takvog pravilnika budem uključen u pisanje istog jer smatram da sam adekvatna osoba za to obzirom na svoje iskustvo, znanje i struku – naglašava Kovač, koji smatra kako brodica kao pratnja nije potrebna jer kvalitetan vodič ne bi trebao ići na more s grupom u uvjetima koje ne može sigurno kontrolirati.
—Uz spomenute vještine trebalo bi poštivati broj veslača na broj vodiča. Nepisano pravilo je jedan vodič na osam veslača, iako nije isto kada imate osam kajakaša u jednosjedu i osam kajakaša u dvosjedu. Nažalost viđao sam u Dubrovniku grupe gdje jedan vodič vodi skoro 20 ljudi sam, odnosno 10 kajaka, što je previše za jednog vodiča pa makar bio najbolji vodič u Hrvatskoj, odnosno svijetu. Kada bi postojao Pravilnik u kojem bi pisalo da najam kajaka nije dopušten ako je vjetar jači od 15 čvorova, a referentna prognoza je DHMZ Aladin model. Kada bi se za određena područja napravile zone veslanja za neiskusne rekreativne kajakše koji iznajmljuju opemu za samostalno veslanje. Kada bi postojala takva dokumentacija, moglo bi se definirati gdje se može veslati u kojim vremenskim uvjetima, a kada se ljudi prepuštaju u riskantne situacije. Ima zaljeva i područja koja su zaklonjena od određenih vjetrova pa se može veslati iako vjetar puše 15–20 čvorova. Uz spomenuto bih rekao da čovjek i dalje ima mogućnost veslanja ukoliko ima potvrdu o svojim kvalifikacijama odnosno vještinama i znanju u morskom kajakarenju jer ja osobno mogu veslati na moru od 25–30 čvorova, ali to radim samo u izuzetno rijetkim situacijama jer veslam na moru radi gušta, a takvi uvjeti nisu gušt – zaključuje Kovač.
KOLIKO JE KAJAKARENJE OPASNO?
Što je kaciga na motoru to je prsluk u kajaku!
Iskusni kajakaš i predsjednik udruge Morsko kajakarenje Split Marko Kovač uvjerava nas da kajakarenje nije ni blizu toliko opasno koliko se pokušava predstaviti, naročito kada se dogodi kakva nezgoda.
—Ljudi često misle da će brodovi pregaziti kajakaše, ali to se statistički praktički ne događa, odnosno zanemariva je brojka u odnosu koliko ljudi vesla po moru, a da nema nikakvih problema. U Hrvatskoj i sličnim mediteranskim zemljama imamo toplo more pa se ne događaju toliko često nesreće jer je najčešća nesreća u morskom kajakarenju pothlađivanje tijela. SAD, Kanada, Čile, Novi Zeland, Australija, Velika Britanija, skandinavske zemlje gdje je morsko kajakarenje razvijeno nemaju puno zabrana, ali spašavanje se naplaćuje. Želiš veslati preko oceana, idi, riskiraj život ako si budala. U spomenutim zemljama se korisnici educiraju, ali im se ne brani aktivnost – priča nam Kovač, koji morsko kajakarenje uspoređuje s vožnjom motora.
—Koliko ljudi dnevno ima nesreće u prometu kad voze motor, a koliko od spomenutih umre?! Ljudi voze motore i dalje. Što je kaciga na motoru to je prsluk za plutanje u kajaku! Hrvati ne nose prsluk za plutanje jer znaju plivati i vruće im je pa smeta za veslanje. Većini motorista kaciga nije nikada poslužila, ali kada se dogodi nevolja kaciga spašava život. Isto to vr