Čovjek brojnih talenata i ponosan Dubrovčanin s adresom u Los Angelesu. Uvijek dobre volje te kada smo ga, pomalo nespremnog, uhvatili za razgovor samo nam je kroz smijeh rekao: ‘Kako ste me samo našli?’
Antonio Lujak se nije ustručavao te je spremno sjeo s nama na kavu i popričao o filmu, Los Angelesu, ali i planovima za budućnost.
Otkud Vi nenadano u Dubrovniku?
Došao sam u Dubrovnik na mjesec dana. Svaki posjet je i osoban, ali i poslovan. Ovog puta ipak više osoban, došao sam vidjeti obitelj i prijatelje. Ovih mjesec dana sam i dogovarao neke poslove tako da mi je vrijeme u Dubrovniku prošlo baš onako kako ja to volim i s obitelji, ali i radno. Dvije godine sam čekao zelenu kartu za Ameriku i sada kada je imam spreman sam početi ozbiljno raditi.
Kako napreduje karijera?
Pa najveća stvar je zapravo bila dobiti zelenu kartu. Radna viza preko koje sam ja radio bila je viza za modela i taj posao sam radio jedno vrijeme, ali iz istog razloga nisam smio zakonski baviti se ozbiljnije glumačkim poslom. Sada je drugačije, smijem izlaziti iz države i raditi baš kao glumac te očekujem puno od svoje karijere. Već sam uključen u neke projekte i nadam se da će ih biti još više.
Antonio s majkom, najvećom potporom
Biste li istaknuli nešto što ste do sada radili?
Pa istaknuo bih ‘Feel the dead’, što je zapravo projekt u koji sam ja bio uključen produkcijski. Posao producenta je posao za sebe. Vidite svaki projekt koji producirate je poput djeteta i vi ga morate paziti i dobro ‘odgojiti’ da bi ispao kako treba. Sa strane producenta imam nekolicinu projekta koji su u razvoju i bude li malo sreće svi će oni ugledati svijetlo dana.
Radili ste na setu filma Robin Hood, kakvo je to bilo iskustvo?
Rad na hollywoodskim setovima je uvijek jako poučan. Imate priliku gledati majstorske producente i režisere kako rade u svom elementu i možete štošta naučiti. Meni je baš ovaj film bio interesantan jer je režiser bio neiskusan, naime ovo mu je bio prvi veliki film, pa se tijekom snimanja osjetilo koliku kontrolu ima stariji i iskusniji producent. Meni je, kao nekome tko radi kao producent, to bilo jako interesantno i poučno iskustvo. Nažalost o mojoj ulozi ne mogu puno reći, čak sam malo i razočaran jer sam imao ulogu s tekstom, ali mi producent cijelo vrijeme nije dopustio da skinem vitešku kacigu pa me se jedva može prepoznati u sceni, no ne smatram to lošim iskustvom jer smatram da iz svega treba nešto naučiti.
Kako je živjeti u svijetu filmskog šoubiznisa?
To je jedna industrija. Glumcima se trguje kao dionicama čija cijena skače i pada svakodnevno. U tom poslu jedan dan si tu, a drugi te nema i veoma je okrutna atmosfera. U cijeloj toj situaciji najvažnije je biti uporan i ići za onim što želite. Na kraju dana težak je to svijet u kojem vladaju preporuke i savjeti. Vrlo je bitno da se okružite ljudima od povjerenja i s njima krenete u rad, jer jedino tako možeš uspjeti.
Što mislite o filmskoj industriji u Dubrovniku, ima li tu budućnosti?
Pa ta ideja je meni oduvijek bila privlačna. Svjetski producenti su prepoznali, ne samo Dubrovnik već i Hrvatsku, kao nevjerojatnu filmsku lokaciju. Potencijal je jako velik i bilo bi šteta da propadne. Znam da je uvijek u igri puno faktora, ali filmski studiji i mogućnost da ugostimo multimilijunske produkcije su tu, a na nama svima je da osiguramo da to bude moguće. Mišljenja sam da Dubrovnik od filmske industrije može samo profitirati.
Kako je bilo raditi kao model, a kako sada kao glumac i producent?
Iako na trenutke gotovo identični poslovi jako se puno razlikuju. Drago mi je što sam započeo kao model i ušao kroz taj posao u svijet filma. Puno toga sam naučio o snimanju, setovima, produkciji i slično, baš kroz posao modela u reklamama. Jednostavno mi se svidio posao i glumca i producenta. Teško je biti producent i da cijeli projekt nosiš na svojim leđima.
Gluma Vas ipak najviše zanima, zar ne?
Pa to je po meni jedan prirodan skok iz svijeta modelinga. Naravno i puno je zahtjevniji, kao glumac moraš pronaći tog lika u sebi moraš ga izvući vani za potrebe snimanja, a na kraju dana opet moraš ostati ti. Dosta ljudi misli da je to vrlo lako, ali da biste vi dobili završni produkt koji gledate na tv-u jako puno truda treba u to uložiti i tu sam se našao.
Koji Vam je najdraži žanr filma i gdje biste voljeli glumiti?
Kada bi morao birati žanr onda bi to bili ‘krimići’. Pogotovo kada razmislim o glumcima, uvijek sam volio filmove Roberta De Nira ili Al Pacina, no ipak moj najdraži glumac je Christian Bale. On mi je na jedan način uzor, jer način na koji on pristupa ulogama je jednostavno umjetnost. Osobno bih volio glumiti heroja u nekom filmu.
Neki heroj specifično?
Iskreno najviše me zanima uloga u James Bond serijalu. Jako mi se sviđa cijeli taj serijal i posebno bi me veselilo kada bi se zvijezde posložile i ja dobio ulogu negativca. Negativca, jer su me uvijek privlačili slikoviti karakteri zločinaca u James bond filmovima.
Kakav Vam je život u LA-u i koji su Vam planovi za budućnost?
Život u LA-u… Hmmm… to morate doživjeti. Cijeli je to svijet za sebe i ne možete poći nigdje da ne sretnete bar jednog A-list glumca. No, nije ni to idilično, bilo je teških vremena pogotovo dok sam čekao svu dokumentaciju da se riješi, ali sada je to napokon iza mene i mogu nastaviti s radom. Zanimljivo je, recimo da ako ste glumac uvijek morate biti na oprezu u tom gradu jer tko zna tko će biti iza vas. Neki kolega glumac, producent ili paparazzi. O svojim planovima ne bih još puno pričao jer je suviše rano, ali ću vam samo otkriti da radim na jednom projektu koji će osobito biti zanimljiv Dubrovčanima.