12.listopada 1998. u 86. godini života umro je pijanist, skladatelj i pjesnik Ferdo Grazio, koji je iza sebe ostavio bogatu glazbenu i literarnu ostavštinu.
Rođen je u Splitu 24. rujna 1912. godine. Gimnaziju i srednju glazbenu školu završio je u Dubrovniku. Diplomirao je pravo 1935. u Beogradu i romanistiku 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij glasovira završio je 1964. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.
Radio je kao sudac, glazbeni referent Radio stanice Dubrovnik, zatim profesor glasovira u dubrovačkoj Učiteljskoj školi, te do umirovljenja u Muzičkoj školi ‘Luka Sorkočević’.
Nastupao je samostalno i u duu sa sestrom Marijom kao ‘Dubrovački klavirski duo’. Skladbe im je posvetilo nekoliko skladatelja: Lucijan Maria Škerjanc, Rudolf Matz i Nikša Njirić. Grazio je skladao 20-tak skladbi i to orkestralnih, komornih, glasovirskih i vokalnih. Snimljene su na LP ploči Ferdo Grazio: Suita u folklornom stilu i Dubrovački triptihon za gudački orkestar, Linđo za glasovir četveroručno, Pjesni ljuvene za glas i glasovir i Matija Gubec, zborna poema. U duu sa sestrom Marijom snimio je LP ploču U počast Dubrovniku, sa skladbama Ivana Mane Jarnovića, Antuna Sorkočevića, Đorđa Murattija, Nikše Njirića i vlastitim Dubrovačkim plesovima. Napisao je oko 300 pjesama, od kojih je tridesetak objavljeno u časopisima Dom i svijet, Dubrovnik i Dubrovački horizonti. Pisao je glazbene i kazališne kritike. Za svoje glazbeno djelovanje Ferdo Grazio i sestra Marija nagrađeni su Zlatnom plaketom grada Dubrovnika 1982. godine.
Foto: Discogs