Na današnji dan, 14. rujna 1843. u 16 sati i 57 minuta, Dubrovnik je pogodio žestoki potres, fenomen prirode duboko utisnut u kolektivnu memoriju Dubrovnika, piše Sebastjan Vukosavić u Gradoplovu Radio Dubrovnika.
-Pored katastrofalnog potresa 1667. godine, Dubrovnik je doživio i puno drugih od kojih su mu neki donijeli veće ili manje štete. Jaki potres zabilježen je u zimu 1497. godine. U tom potresu, kako je na jednom mjestu zabilježeno, na mnogim su kućama popadali krovovi i balkoni, a izvori na Šumetu gotovo su presušili. U strahovitom potresu 17. svibnja 1520. raskliman je čitav grad, a 72 osobe su poginule. Šteta je bila procijenjena na 150.000 dukata. Poslije ovog potresa, još su se godinu i osam mjeseci ponavljala jača ili slabija podrhtavanja, pa se za taj potres govorilo da nije bio potres nego ‘bič Božji’.
Snažan potres zabilježen je i u lipnju 1639. godine. O potresima u Dubrovniku u 19. stoljeću svjedoči dokument pisan rukom nepoznatog Dubrovčanina u razdoblju 1817./57. Taj je Dubrovčanin vodio evidenciju svih potresa što su se osjetili u Dubrovniku, bilježeći marljivo godinu, dan i sat potresa, i oznaku njegove jačine: slab, lagan, osjetni, osrednji, jak, vrlo jak, strašan. Broj zabilježenih potresa je zaprepašćujući. Kroz 40 godina zabilježeno ih je 216. Strašni potres, prema klasifikaciji kroničara, bio je 7. kolovoza 1823.u 5 sati ujutro; 14. rujna 1843. u 4 sata i 57 minuta popodne i 14. travnja 1850. u 12 sati i 45 minuta.
Godina 1843. bila je nesretna za Dubrovnik iz dva razloga: slaba ljetina i pustošenje potresa. Stanje je bilo takvo da su vlasti u lipnju sljedeće godine izabrale posebni odbor, koji je trebao ispitati potrebe obitelji u svrhu pružanja pomoći. Na današnji dan, 14. rujna 1843. u 16 sati i 57 minuta, Dubrovnik je pogodio žestoki potres. O tom fenomenu prirode duboko utisnutom u kolektivnu memoriju Dubrovnika, potresu koji je uzbudio Dubrovčane tog 14. rujna 1843. doznajemo iz izvještaja dr. Pinellija, koji ga je doživio. Dr. Pinelli zapisao je da je to bio jedan od onih ugodnih jesenskih dana uz 20 stupnjeva. Ništa nije nagovještavalo neki atmosferski poremećaj. Ni predosjećaj domaćih životinja niti ijedan predznak nesreće nije odvraćao ljude od njihovih svakidašnjih poslova. Ali taj spokoj bio je odjednom prekinut najstrašnijim fenomenom prirode. U 4 sata i 57 minuta poslije podne žestoki potres okomitog pravca unio je jezu u pučanstvo. Trajao je 4 sekunde.
Još nije bio sasvim prestao, kad je nastupio još jači, praćen vjetrom sa jugozapada i podzemnom tutnjavom u trajanju od 4 ili 5 sekundi. Stanovnici se još nisu oporavili od pretrpjela straha, kad su od 17:20h unutar 70 minuta njihovu tjeskobu obnovila tri nova potresa. Svi su ljudi napustili grad i kuće, tražeći sklonište u Gružu, neki u kućama predgrađa, a najviše njih pod vedrim nebom na Pilama. Budući da se od 18:25h nije osjetio nijedan udarac, ljudi su se počeli smirivati, pa su se oko pola noći vratili u svoje kuće. Međutim, tišina je bila kratkotrajna. U 1:28h u noći, jaki valoviti trzaj od 4-5 sekunda iz jugozapadnog pravca probudio je iz sna pučanstvo, koje je, sjećajući se prošlih katastrofa i pretrpjele štete, očajnički pobjeglo iz grada, povlačeći za sobom iznemogle starce, bolesnike i dojenčad. Nakon nekoliko slabijih trzaja tijekom prijepodneva, u 13:34h žestoki okomiti trzaj od 5 sekunda bio razlogom da je pučanstvo definitivno napustilo grad i drugdje potražilo sklonište. I u nastavku toga dana zemlja je bila u stanju neprestanog laganog podrhtavanja i opća uznemirenost je neopisiva. Pojava koja je prethodila i pratila, prema predaji, svaki potres, i onaj koji je razrušio Dubrovnik 1667. godine, zaslužuje posebnu pažnju. I ovom naime, prigodom pojavio se vodoravni oblak od juga prema zapadu poznat ovdje pod ilirskim imenom “Greda” (trave). Ostao je na mjestu gdje se prvi put pojavio od jučer poslije prvog udarca potresa do 10 sati jutros. Nije se raspao unatoč sjeveroistočnjaku koji je puhao jučer navečer i jutros. Pojava ovog oblaka povećavala je konsternaciju pučanstva. Od časa prvog udarca potresa otvorene su crkve, izložene moći sv. zaštitnika Dubrovnika, a dozvoljena je i svečana procesija s presvetim sakramentom posvećene hostije, izložene na klanjanje vjernicima. Drago nam je što možemo konstatirati da, unatoč tolikim i ponovljenim udarcima, od kojih su neki bili vrlo jaki, nijedna zgrada nije srušena i da nitko nije poginuo. Ali privatne su kuće pretrpjele veće ili manje štete, bilo da su popucale ili se rasklimale, ili su im popadali stropovi. Sličnu štetu pretrpjela je okružna zgrada (Knežev dvor), Carinarnica (Sponza) i državna bolnica. Govori se da se potres manje osjetio u Cavtatu, a u Rijeci Dubrovačkoj, Šipanu, Slanomu jače nego u Dubrovniku, zapisao je o potresu dr. Pinelli – navodi Vukosavić u Gradoplovu.