NA DANAŠNJI DAN Rođeni Joško Juvančić – Jupa i Đelo Jusić

Joško Juvančić rođen je 26. siječnja1936. godine, a tri godine kasnije, 1939. na isti datum, još jedan dubrovački velikan Đelo Jusić. Obojica su bili za života i ostali nakon smrti simbolima svega onoga što Grad u svojoj esenciji jest. I ostavili su mu u naslijeđe neizrecivo puno… Đelo nas je zauvijek napustio 2019. u 81., a Jupa dvije godine kasnije u 85. godini života.
Jupa je odrastao u Pilama, u kući podno Lovrijenca s pogledom na Šulić, Gradac… Đelo na Prijekome. Dakle obojica u samom srcu grada. Nesumnjivo da su još od malena upijali ono što će kasnije izreći u svojim djelima: Jupa u predstavama, Đelo kroz glazbu. Jer stvaralaštvo i jednog i drugog prožeto je tom Dubrovniku, ovom podneblju, svojstvenom ugođaju, ambijentu, melosu…
Juvančić je po završetku studija kazališne režije ostao raditi na zagrebačkoj akademiji kao asistent najprije Branku Gavelli a kasnije Kosti Spajiću. Od 1963. do umirovljenja bio je profesor glume a od 1984. do 1986. i dekan Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. Prve predstave Jupa je napravio u Kazalištu Marina Držića da bi kasnije prešao u Zagreb gdje režira u Gavelli, HNK i Teatru ITD kada ga uočava kazališna kritika i šira kazališna publika. Čitav život Jupa je posebno bio vezan, što je i bilo za očekivati, uz Dubrovačke ljetne igre kojima je bio i umjetnički direktor i umjetnički ravnatelj dramskog programa.
Pod njegovom redateljskom palicom nastalo je oko 150 predstava te su mu za mnoge od njih uručena najveća priznanja među kojima nagrada Vladimir Nazor za životno djelo i brojne nagrade Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Njegova Dubrovačka trilogija, Ekvinocijo, Osman, Ribarske svađe… ostat će zabilježene među najvećim hrvatskim redateljskim ostvarenjima.
Zanimljivo je da je i Đelovo djelo, poput Jupinog, vezano uz Gavellu. Naime, kako je sam u više navrata opisao, umjetnost ga je zaokupila nakon što ga je, zajedno s prijateljima s kojima je provirivao probe ispred Kneževog dvora, negdje sa jedanaest – dvanaest godina, upravo Gavella angažirao u predstavi. I to ga je opčinilo. Jusić je utemeljio Dubrovačke trubadure i Mali raspjevani Dubrovnik. Autor je više od 80 nosača zvuka. Dobitnik je Porina za životno djelo. Njegove pjesme ‘Kad zazvone dubrovačka zvona’, ‘Sveti vlaho’, ‘Dubrovački kantuni’, ‘Grad čarobnjak, oratorij ‘Istina o gradu slobode’ i mnoge druge, poput Jupinih antologijskih predstava, ostaju kao najveće blago svima nama u ostavštinu, na ponos i na čuvanje…
I Juvančić i Jusić dobitnicu su nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo.