U Zatonu kraj Dubrovnika 28. rujna 1930. rođen je Tonko Lonza, jedan od najznačajnijih hrvatskih kazališnih i filmskih glumaca. Pravo ime Antun, Lonza je 1955. diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, čime je započeo iznimnu karijeru koja će ga obilježiti kao ključnu figuru hrvatskog teatra.
Njegov glumački put započeo je u Dramskome kazalištu Gavella od 1953. do 1968., a nastavio se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je radio do 1978. Lonza je bio nezaobilazna figura i na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je nastupao od 1953. godine.
Njegove nezaboravne uloge uključuju Edipa u Sofoklovom Kralju Edipu, kao i niz likova iz djela Miroslava Krleže, poput Areteja, Ignjata Glembaya i Križovca. Tumačio je i legendarne likove iz domaće dramske baštine, poput Dunda Maroja Marina Držića te Gospara Lukše i Orsata iz Dubrovačke trilogije Ive Vojnovića.
Pored kazališta, Lonza je ostvario zapažene uloge i na filmu, među kojima su Novinar (1979.) Fadila Hadžića, Glembajevi (1989.) Antuna Vrdoljaka te Kontesa Dora (1993.) Zvonimira Berkovića. Također je bio aktivan na radiju i televiziji.
Od 1981. godine, Lonza je svoje bogato znanje prenosio budućim generacijama kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njegova iznimna karijera nagrađena je Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo 1992. godine.
Tonko Lonza preminuo je 23. prosinca 2018. godine, ostavivši neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi i umjetnosti.