Dubrovčani se danas s tugom prisjećaju početka srbo – crnogorske agresije na njihov grad.
JNA je predvodeći srpske i crnogorske dragovoljce i plaćenike 1. listopada 1991. u šest sati ujutro počela napad na dubrovačko područje. Neprijateljske snage koje su namjeravale osvojiti hrvatski jug od Prevlake do doline Neretve činilo je između 11.000 i 13.000 vojnika užičkoga, podgoričkoga i mostarskoga korpusa te pripadnici Vojno-pomorskog sektora Boke. Potpora im je bilo Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo te više od 120 teških topova, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.
Na bojišnicama dugima više od 200 kilometara agresoru se suprostavilo 750 slabo naoružanih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga ZNG-a i dubrovačko-neretvanske Policijske uprave te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane. Već u prvim napadima, zahvaljujući iznimnoj hrabrosti dubrovačkih branitelja, srbo-crnogorske postrojbe pretrpjele su znatne gubitke na Čepikućama, Osojniku, Brgatu i Prapratnom.
Srbo-crnogorske postrojbe zauzele su 5. listopada Konavle, a na zapadu su ušle u Slano te Dubrovniku presjekle i posljednju kopnenu vezu s ostalim dijelovima Hrvatske. Krajem listopada agresorske postrojbe izbile su na same prilaze gradu u kojem je bez struje, vode i redovite opskrbe hranom ostalo oko 50.000 ljudi. Hrabri dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti ulazak srbo-crnogorskih postrojba u grad nakon čega su učvrstili crtu obrane.
U studenome i prosincu Dubrovnik je pretrpio najteže dane u svojoj višestoljetnoj povijesti. Tako je u napadima od 8. do 14. studenoga i 6. prosinca na uže gradsko područje palo više od 5.000 topničkih projektila, a u napadu 6. prosinca više od 600 ih je palo na povijesnu jezgru, pod zaštitom UNESCO-a. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada teže je oštećena, a 45 projektila palo je na Stradun.
Tijekom agresije na dubrovačko područje poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U srpskim koncentracijskim logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. Uništeni su mnogi spomenici kulture, gospodarske i civilne zgrade, a 7.771 obitelj ostala je bez doma.