Dana 17. srpnja 1915. godine na pučini između Cavtata i Molunta, šest milja daleko od obale, potonuo je brod Giuseppe Garibaldi, ponos talijanske ratne mornarice.
Za vrijeme prvog svjetskog rata mora šireg dubrovačkog akvatorija bila su poprište pomorskih obračuna između Austro-ugarske, članice Trojnog saveza, i Italije, od 1915. godine članice sila Antante. Nakon što je u svibnju 1915. godine Italija objavila rat Austro-ugarskoj austrijska flota značajno je bombardirala talijanske priobalne gradove, a nakon što su im pokraj Palagruže potopili i podmornicu Talijani su odlučili uzvratiti.
Tako je u predvečerje 17. srpnja velika grupa ratnih brodova pod zapovjedništvom admirala Trifarija isplovila iz Brindisija prema Dubrovniku. Cilj napada bila je strateški važna pruga koja je Boku kotorsku povezivala sa Mostarom i Sarajevom i koja je Austro-ugarskoj omogućavala nužno potrebnu komunikaciju sa južnim Jadranom gdje je bila stacionirana njihova mornarica. Konkretan cilj napada bila je željeznička stanica i pristanište u Gružu, ali i ona u Herceg Novom.
Talijanska flota u ranim jutarnjim satima približavala se konavoskoj obali, ali dogodilo se da su primijećeni na oko 3 milje južno od Molunta i to sa osmatračnice na brdu Radoštak (1446 m) u Crnoj Gori. Zapovjedništvo u Herceg Novom odmah je tu vijest prenijelo podmornici U-4 pod zapovjedništvom Rudolfa Singulea koji je odmah krenuo s praćenjem predvodnika flote, oklopne krstarice Giuseppe Garibaldi.
Nakon što su su uočili podmornicu došlo je do kratkog, ali intenzivnog obračuna u kojem je deblji kraj izvukao talijanski brod. U-4 pogodila ga je s dva torpeda sa 600 metara udaljenosti i to u sami centar broda napravivši veliku rupu zbog koje je Garibaldi za samo tri minute otišao na dno zajedno sa tijelima 53 mornara. Ostalih 525 uključujući i admirala Trifonija spašeni su. Ostatak flote odmah se vratio nazad u Italiju što je označilo veliku pobjedu Austro-ugarske mornarice i prekretnicu u cjelokupnom sukobu između ove dvije zemlje.
Svjedoci nemilog događaja, Konavljani iz sela tzv. Donje bande, opisivali su nemile krikove talijanskih mornara, a također je ostala zabilježena približna lokacija potonuća što je bilo osobito važno za potragu za olupinom koja je organizirana gotovo stoljeće poslije. Naime, ronioci su je pronašli tek 2008. godine na čak 122 metra dubine. Time je Garibaldi postao najdublja olupina uopće u Jadranskom moru.
Izvor: ronitisemora.com