Na današnji dan, 21. lipnja 1978. godine, u Veloj Luci se dogodio najpoznatiji primjer meteo tsunamija u Hrvatskoj. Raspon oscilacije morske razine dosegao je tada nevjerojatnih šest metara. Toga dana ta se pojava mogla vidjeti i u drugim mjestima uz hrvatsku obalu, dok je vodeni val prešao na talijansku stranu nekoliko sati kasnije, zapisao je Sebastijan Vukosavić u ‘Gradoplovu’.
More se tada nekoliko puta dizalo i povlačilo poplavivši obalno područje, prodirući u kuće i objekte. Tsunamiji su pojave koje nastaju kao posljedica seizmičkih aktivnosti (potresi, vulkani). Ipak znanstvenici su uočili da se jedan dio ovih pojava ne može objasniti seizmičkim aktivnostima pa se uzrok morao “potražiti” drugdje. Posvuda u svijetu, pa tako i na Jadranu, zamijećeni su tsunamiji koje potiču atmosferske prilike. Radi se o fenomenu koje uzrokuju putujući poremećaji tlaka zraka. Od meteo tsunamija razlikujemo seše, poznatije kao šćige. Šćige su slobodne oscijalacije koje nastaju u kanalima i zaljevima kao posljedica naglih promjena vjetra. Meteo tsunamiji nemaju razornu moć ‘seizmoloških’ tsunamija, ali se u svijetu povremeno javljaju i mogu uzrokovati golemu štetu pa i ljudske žrtve. Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom području. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra. Težinski valovi koji tada nastaju mogu dosezati duljinu od nekoliko stotina kilometara. Atmosferski poremećaj na moru napravi val koji može biti dugačak i 200 kilometara, a visok samo 20cm. Najteže ga je zamijetiti na otvorenom moru. No, njegovim približavanjem obali visina mu se naglo povećava, a najviše poraste u uskim uvalama i zaljevima.
Izvor/Foto: Gradoplov