Dubrovčani su se prije 6 godina s velikom tugom oprostili od čovjeka koji je bio puno više od brica – Hrvoja Čikata-Čikija. Bio je on dobri duh Grada, institucija, a njegova brijačnica mjesto okupljanja, šale, kundurarije…
S nostalgijom se svi koji ga pamtimo, kada prolazimo ulicom Od Puča, sjetimo njegovog dragog lika, graje i smjeha koji su odzvanjali kroz vrata njegove brijačnice, pa i kanarinaca kojih je imao unutra cijeli zbor, a nadjenuo im je imena poznatih opernih pjevača.
Obiteljskim zanatom bavio se pola stoljeća i, iako su ga svi znali, mnogima je bio nepoznat podatak da je Hrvoje zapravo rođen u Đakovu 1947. godine. U Grad obitelj seli kada je Hrvoje napunio 13 godina. Odrastao je unutar zidina, u ulici Od Sigurate. Kao i otac mu bio je pravi Porporelaš.
Čikatova je brijačnica privlačila pažnju i stranaca, jer je bila relikt nekih davnih, lijepih vremena. Asocijacija na onaj pravi Fellinijev Mediteran i modus vivendi, pa bi onda ugodno iznenađeni izvana i unutra škljocali foto aparatima. Primao je tako i lijepio po zidovima svoje brijačnice Čiki razglednice s pozdravima iz svih krajeva svijeta, a Japanci su čak o njemu snimili dokumentarni film.
Čikatova je brijačnica u najgorem granatiranju Grada, 6. prosinca 1991., izgorjela do temelja, pa je devet godina radio na drugoj lokaciji, ali isto blizu, u svojoj ulici Od Puča. 2000. godine se vratio na svoje staro mjesto i radio sve dok ga smrt naglo nije prekinula u 72. godini života.
Fali…
Slijedeća vijest